Kladim se da ljudi kada su izlazili na referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, 1992. godine, nikada, ama baš nikada, nisu mogli pomisliti šta je ustvari pred njima. Šta će se sutra dogoditi? Kakvo vrijeme, gdje će biti za nekih 25 godina, da će živjeti u entitetima, kantonima, distriktu.

Nisu to mogli pomisliti ni oni najveći neprijatelji ove države nam, Bosne i Hercegovine. Ako bolje razmislimo, Bosna i Hercegovina je oduvijek bila građanska država i samo tako Bosna i Hercegovina može da živi i diše punim plućima. Njena unutrašnja razgraničenja koja su osvanula završetkom rata su okovi koji je drže u mjestu. Svaka granica, jal entitetska, jal kantonalna, Bosnu i Hercegovinu boli i vuče ka dubinama iz kojih nema izlaza.

 Da puno ne pretjerujem, i ptice na grani znaju da ova sirota zemlja ne može tako funkcionisati. Nakon zatvaranja Međunarodnog suda u Haagu i nakon na desetine donesenih presuda postalo je mnogo jasnije šta se u ovoj zemlji dešavalo i odigravalo tokom devedesetih, ali ko se još drži toga? Osim Bosanaca koji su ginuli za ovu zemlju. Ne, za neku susjednu državicu nego upravo za Bosnu i Hercegovinu, od Une do Drine, od Save do mora, a oni su otpočetka znali šta se uistinu događalo devedesetih.

Doskorašnje Čovićevo trabunjanje o građanstvu i kalifatu je dokaz da se i danas vodi bitka protiv onih ljudi koji ovu državu žele da vide bez podjela i nažalost, ti ljudi je sve manje, a pobjeđuju upravo oni koji ne žele da osjete funkcionalnost ove zemlje. Ti ljudi su dobri dok šute. I to oni shvataju. I šute. Kada progovore optužit će ih za mnogo toga, za nametenja predstavnika, za terorizam, za majorizaciju i za hiljade gluposti. I stvarno, zapitajte se gdje su danas ljudi koji su branili i odbranili ovu zemlju? Niko ih ne shvata ozbiljno, bačeni na smetljište istorije da preživljavaju sa 300 maraka penzije, a ostali smo im dužnici.
Svi mi.

Je li glupost reći da su ti ljudi odbranili ovu zemlju i ostavili je u AVNOJ-evskim granicama? Vratimo se ponovo na presude iz Haaga. Imate presudu hercegovačkoj šestorci, imate presudu Radovanu Karadžiću, Mladiću…. i saberite dva i dva. Šta je?
Ne smijemo sabrati jer bi to zakočilo sve ono na čemu radimo u ovoj zemlji. Osim što moramo šutjeti, ne smijemo ni sabirati.
Kada neko od nas napokon uspije shvatiti da dva i dva daju četiri, na njega će se sručiti i drvlje i kamenje sa istoka i zapada, jer mi i nemamo drugih strana svijeta u ovoj zemlji. Imamo samo istok i zapad i umnogome ovisimo od istoka i zapada, zato moramo šutjeti i ne praviti se puno pametni što se tiče matematike.

Vidite, ja sam veoma aktivan na društvenim mrežama i mnogo puta sam popljuvan jer sam napisao da je vrijeme danas bilo oblačno što uistinu i jeste bilo oblačno, ali ljudi to ne žele da shvate. Žele da čitaju da je vrijeme vedro i sunčano, i ende.
Kome je, bre, do naoblake? I stvarno, jesu li ljudi kada su 1992. godine izlazili na referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine znali da će za nekih 25 godina živjeti u zemlji u kojoj će morati biti i gluhi i slijepi da bi oni i njihova djeca imali donekle normalan život?

Ma, hajte, molim vas.

Nedžis Halilović je Twitteraš poznatiji pod nadimkom Bosanski bukvalista.