Večeras će u Narodnom pozorištu biti prikazan film "Dnevnik mašinovođe", u sklopu programa Pretpremijere, a tim povodom na N1 su gostovali Lazar Ristovski, glavni glumac u filmu i Miloš Radović - režiser.

Film je nastao na osnovu porodičnog iskustva, budući da obojica dolaze iz porodica koje imaju veze sa mašinovodstvom, znaju tajne posla.

“Kad smo ušli u produkciju filma, tek sam počeo da shvatam te tajne, koje su mi se sakrivale kada sam bio mali”, kazao je Radović.

Ko dobro osmisli koncept – obavio je pola posla, šta je ključno za dobar film.

“Koncept koji smo mi napravili jeste da jednoj dramskoj temi priđemo sa malo humora. Da to nismo napravili, otišao bi film u drugačijem smjeru”, dodaje.

Smrt je u ovaj film utkana u svim mogućim oblicima – kakav je vaš lični stav o smrti…razmišljate li o njoj, bojite li je se?

“Ja intenzivno razmišljam o tome. Novinarka me pitala – kao dobio sam sve nagrade koje mogu da se dobiju, ove godine sam dobio dvije za životno djelo. Da li to znači da je to onaj put. tako da od poslijepodneva razmišljam o tome”, kazao je Ristovski.

“Nota našeg filma je smrt i kako je preživjeti. To je ono što mašinovođe rade”, dodaje Radović.
Film je zapravo komedija, ali vi ipak uspjevate da navedete gledaoca da se sažali nad pojedinim likovima- koliko je to zahtjevno?

“To je najzahtjevnije. Moglo je da bude neukusno teško, ili dramatično. Mislim da smo našli taj balans”, kaže Radović.

Lazare Ristovski ima još jedan film na ovogodišnjem SFF-u film Zrinka Ogreste “S ONE STRANE” – reditelj je kazao da ste vi bili ultimativni izbor ili vi ili niko, bi li bez vas film ipak bio toliko dobar ?

“To svi reditelji kažu. Da ne mogu bez mene. Imam dva filma, zadovoljan sam. Dva filma, dvije glavne uloge, producent sam i koproducent sam. Zanimljivo je da se iz regije povezujemo”, dodaje Ristovski.

“Nagrade znače mnogo jer filmovi nastaju u teškim uslovima. Teško je napraviti dobar film, a snaći se u tom džumbusu koji teško funkcioniše”, kaže Radović, dok Ristovski dodaje: “Kinematografije naše teško funkcionišu, a šansa da radimo koprodukcije i radimo filmove. Filmski centar Srbije se lagano budi”.

Trema zbog premijere prisutna je kod Radovića, kod Ristovskog baš i ne.

“Moje trebe prođu ranije. Imam stvaralačku temu dok radim. Kada to prođe, i dođu crveni tepisi i novinari – to osjećam kao strano tijelo. Ne uživam u tome, ali eto. Posao je posao – moramo da promovišemo film”, kaže Ristovski.

Je li se konačni balkanska kinematografija odlijepila od ljudskih priča inspirisanih teškim vremenima, i je li konačno došlo vrijeme da se višre rade žanrovski filmovi…je li to treba biti trend koji trebamo nastaviti?

“Srbijanska kinematografija se malo bavila temama teških i ratnih vremena. Hrvatska i Bosna više. Srbija bi trebala bi više da se bavi, ne mislim navijački – ali Srbija treba da apsolvira teme koje treba da apsolvira”.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.