Sarajevski Kamerni teatar 55 sa radom je počeo 7. marta 1955. godine. Ovaj teatar imao je presudan uticaj na čitave generacije dramskih umjetnika koji su "pozornicu ring", okruženu gledalištem, prepoznali kao priliku za intimniju, prirodniju i iskreniju glumačku igru.
Ni tokom opsade grada ovaj teatar nije prestao sa radom, naprotiv, radili su punom parom.
Kamerni teatar je 62 godine u Sarajevu mjesto susreta i harizme. Nudi jedinstvenu scenu koja je za glumce izazov i privilegija, a publici intimniji ugođaj.
“To je zaista privilegija i zadovoljstvo igrati i biti član Kamernog teatra jer je to jedna specifična scena i jednostavno i iziskuje drugi način, iskreniji, uvjerljiviji način igranja”, otkrila je glumica Jasna Ornela Bery.
Prošlo je više od šest decenija kako je Jurislav Korenić, tragajući za novim teatarskim izrazom, osnovao Kameni teatar 55. Danas on ima ne samo regionalni već i svjetski ugled, a ansambl teatrea čine 22 stalna glumca.
“Možemo reći da smo za ove 62 godine zaista uspjeli mnogo toga. Postali smo prepoznatljiv teatar u cijeloj regiji i jedan od teatara koji ima najveći broj osvojenih nagrada i priznanja u inostranstvu i ovdje”, kazala je Vesna Kenjić, stručni saradnik za marketing i produkciju Kamernog teatra 55.
Od 1955. godine, od kako je osnovan Kamerni teatar 55, ova teatarska kuća doživjela 304 premijere, te nagrađena sa 326 nagrade. Sa svojim predstavama Kamerni teatar 55 gostovao je u čak 17 zemalja.
Kamerni teatar 55 svoja vrata nije zatvorio ni tokom rata. Naprotiv, radilo se sa još većim žarom, tri predstave dnevno, 28 premijera.
“Kada je počeo rat ja sam jednom svom prijatelju šapnuo: ‘Ovo je idealna prilika za teatar’, on kaže: ‘Budalo jedna kako će to biti idealna prilika?’ Do tada igrali smo odvojeni ansambl Kamernog, odvojeni Narodnog, odvojeni Pozorišta mladih. Kada je rat počeo skupili smo se svi zajedno i tad smo napravili najbolji ansambl u Sarajevu”, podsjetio je reditelj Gradimir Gojer, bivši direktor Kamernog teatra 55.
Opsada, granate, nestašica osnovnih namirnica, struje i vode, ništa od toga nije moglo dovesti do gašenja kulture. Gojer se prisjetio dana kada je nekoliko građana u centru Sarajeva ranjeno od granate, a ispred Kamernog teatra 55 se stvorio red publike koja je došla da pogleda predstavu.
“Usred predstave dok su se pjevali songovi i glumci i publika su plakali. Plakali su za svojim kolegama koji su ranjeni, a drugo plakali su od gordosti što učestvuju u jednoj kolektivnoj katarzi koja se desila usred rata”, objasnio je Gojer.
Kako i sam Gojer kaže, teatar je bio tu da liječi dušu građana. I danas je tako. Godišnje Kamerni teatar 55 posjeti više od 13.000 ljudi uživajući u predstavama na jedinstvenoj sceni, u dvorani kapaciteta svega 160 mjesta.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
