Albina Smajlović, banjalučka solo pjevačica koja je tumačila glavnu ulogu Mini u operi "Boemi", Giacoma Puccinija u Hrvatskom narodnom kazalištu "Ivana Pl. Zajca" u Rijeci, kaže da je jedna od najvećih prepreka na putu uspjeha ovdašnjih umjetnika nedostak opere, ali da je strast tjera da se dalje usavršava i ne digne ruke od muzike.

Mlada umjetnica ekipi Anadolu Agency (AA) u koncertnoj dvorani Banskog dvora u Banjaluci ispričala je da je od malih nogu pjevala u raznim horovima, ali da je sve počelo ozbiljnije kada se pridružila horu “Jedinstvo” gdje je profesor Nemanja Savić zaključio da je njen glas vrijedan daljeg školovanja i godinama je nagovarao na to.

“Mislila da je kasno, prekasno, mogu li ja to, i na kraju je prošlo sasvim dovoljno godina da je zaista možda i kasno, kada sam odlučila da upišem srednju muzičku školu, naravno, uz veliku podršku mojih roditelja, bez njih ništa ovo ne bi ni bilo”, rekla je Albina Smajlović, koja je srednju muzičku školu upisala sa 23 godine.

Od prvog razreda srednje muzičke škole nastupala je na raznim takmičenjima, na mjestima o kojima su neki mogli samo da sanjaju tako rano, kao što je Beogradska filharmonija. Na takmičenjima je nastupala u najstarijoj kategorij, iako je tek počela sa muzičkim obrazovanjem, ali je bez obzira na to, najčešće osvajala prva mjesta.

“Moram reći da nisam neki fan tih takmičenja, s tim da pomognu u pjevačkom putu, ali mislim da nisu presudna za naš uspjeh”, smatra ona.

Nakon srednje škole, upisala je Akademiju umjetnosti u Banjaluci, a kako kaže “samoinicijativno je kopkala sa strane šta bi se moglo još dodatno naučiti”. Sa 12 pjevača iz cijelog svijeta, 2011. dobila je priliku da učestvuje na majstorskom kursu pod vođstvom renomiranog operskog pjevača i pedagoga, sada pokojnog Toma Krausa na Muzičkoj akademiji u Francuskoj. Osim za ovaj majstorski kurs, osvajala je stipendije i za druga usavršavanja.

Opersku ulogu Mimi u Rijeci smatra krunom dosadašnje karijere, a naročito joj je značajna jer je kao student sanjarila da joj to bude prva uloga, pa je u ovom slučaju primjer da se snovi ostvaruju. S obizrom da je u svijetu uobičajeno da umjetnici imaju agente koji im dogovaraju audicije, Albina je za audiciju za ovu ulogu saznala slučajno.

“U Rijeku sam otišla vrlo spremna vokalno, ali mentalno nisam bila baš svjesna gdje ja to idem i šta radim već više kao, ‘ajde da probam, pa šta bude i, eto, posrećilo mi se. Otpjevala sam glavnu ulogu u operi Boemi, Mimi”, kaže ona.

Ova uloga otvorila joj je “nekoliko vrata”, a nakon toga u Italiji je otpjevala nekoliko koncerata, bila na masterklasu i na takmičenju gdje je osvojila drugo mjesto.

“Uslijedili su pozivi za angažmane, ali uglavnom je to sve bilo koncertno pjevanje, nažalost, ne i uloga u operama. Ne ide to baš tako lako, a prije svega, jer mi nemamo ovdje operu”, kaže Smajlović.

Jedina operska kuća u Bosni i Hercegovini je pri Narodnom pozorištu u Sarajevu, koja prema riječima Albine Smajlović, rijetko angažuje umjetnike honorarno i uglavnom organizuje audicije za ljude koji su tu zaposleni, a slična je situacija i u regionu.

“Da se ne lažemo, zaista nije lako, pogotovo ako nemate novac koji vam pomaže da idete, putujete, da tokom godine izađete bar na 10-15 audicija, pa ako od tih 15 položite dvije, to je vrhunski uspjeh. Ali, ako tokom godine odete na jednu audiciju i ne položite je, neko će reći: pa šta sad i nije nešto uspješna, a to je apsolutno ništa, nebitan faktor”, ispričala je ona.

Trenutno je zaposlena u muzičkoj produkciji TV kuće, a iako ponekad zaradi i od pjevanja, od toga ne bi mogla živjeti.

“Nije se lako probiti, ponekad ulogu igra, kao i u svemu, sreća, vaša upornost i rad i novac, ali ako sve radite i onda vam nedostaju ove dvije stavke ili samo jedna, opet može da vas košta nekog angažmana, ostajete opet ovdje, ali neću da ovo bude žalopojka, govorim realno stvari”, ispričala je Smajlović.

Između ostalog, učestvovala je i u osnivanju udruženja “Figaro” koje je trenutno “na stand by režimu”, a osnovano je sa ciljem pokretanja inicijative za osnivanje manje, takozvane kamerne scene.

Na pitanje da li Banjaluka ima dovoljno publike za tako nešto, odgovorila je da se do sada pokazalo da ima.

“Na svakom koncertu upravo u ovoj predivnoj dvorani Banskog dvora imali smo sve i jedno popunjeno mjesto, bar što se tiče udruženja Figaro ili naših solističkih koncerta. ‘Orfej u podzemlju’, opereta Akademije i Narodnog pozorišta RS imala je pet izvođenja i svih pet su bili prepuni. Ne znam šta je onda pokazatelj da publike ima ili nema. Najgore je kada neko sa strane kaže da publike nema, a vi tu osobu nikada niste vidjeli ni na jednom od svojih ili koncerata svojih kolega”, rekla je ona.

Na pitanje šta je u ovakvoj situaciji tjera da nastavi sa vježbanjem i usavršavanjem, rekla je da je “najjednostavniji i možda najistinitiji odgovor – strast”.

“Strast prema toj umjetnosti, ljubav prema pjevanju, kao što pretpostavljam da sportaši ne mogu bez sporta, to je ono što ih nosi, kao bilo koji čovjek koji voli to što radi”, kaže Albina Smajlović.

Objasnila je da su nastupi česti onoliko koliko ih umjetnici iniciraju i ugovore, ali dešavaju se i pozivi “sa strane”, tako da će u septembru biti u prilici da u Francuskoj učestvuje u koncertu u prekrasnom zdanju na sjeveru ove zemlje.

“Moje želje su, kao i želje bilo kojeg muzičara, da idem dalje. Muzika je takva, ona vam daje širinu i prostor da ne čučite na jednom mjestu, a sad su druga stvar finansije. Uvijek se nešto desi, naravno da imamo sumnje i iskušenja i danas kažete sebi: ja ovo ne mogu, prestajem, radiću nešto, uslovno rečeno, konkretno, mada za mene je pjevanje vrlo konkretno, ali nekom sa strane obično nije. Voljela bih da odem negdje drugdje gdje ima prostora za ovu našu umjetnost, gdje, ne mogu reći se to više cijeni, jer ovdje publika cijeni, ali ne može publika da izgradi operu”, dodala je Albina Smajlović.

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad