Oglas

Sve počinje u djetinjstvu

Psihijatar za N1 otkrio šta muškarci najteže priznaju i zašto ne traže pomoć: "'Jači pol' ne mora izgledati tužno da bi bio depresivan"

muskarac
Shutterstock

Muškarci ne pate manje od žena, ali znatno rjeđe traže stručnu pomoć kada se suoče s problemima mentalnog zdravlja. Iza uvjerenja da muškarac mora biti snažan, da ne smije plakati i da probleme treba rješavati sam često se kriju godine potiskivanja emocija, a posljedice mogu biti depresija, ovisnosti i ozbiljne psihičke tegobe. Psihijatar Aleksandar Pejić iz Banje Luke, gostujući u programu N1 uoči Međunarodnog dana muškaraca, 19. novembra, govorio je o tome zašto muškarci izbjegavaju odlazak psihijatru, šta najteže priznaju i kako im porodica i prijatelji mogu pomoći.

Oglas

Pejić je istakao da je među hiljadama pacijenata kojima je tokom karijere pomagao tek svaki peti bio muškarac.

"Ja bih rekao jednu ključnu rečenicu: da muškarci ne pate manje, ali samo u prosjeku traže manje, odnosno rjeđe, stručnu pomoć", kazao je.

Pozvao se i na evropske statističke podatke prema kojima je usluge psihijatara koristilo 5,1 posto muškaraca i 7,7 posto žena.

Smatra da takva razlika ima veze s duboko ukorijenjenim društvenim očekivanjima prema kojima muškarci moraju biti snažni i samostalni, dok se traženje pomoći često doživljava kao slabost.

"Trebao sam ranije doći" – rečenica koju psihijatar često čuje

Prema Pejićevim riječima, muškarci koji se konačno odluče potražiti pomoć često izgovaraju istu rečenicu.

"Trebao sam ranije da dođem."

Objašnjava da odgađanje traženja stručne pomoći može dodatno zakomplikovati liječenje i produžiti oporavak.

"Jednostavno, nije sramota imati tegobe, puno je gore ako zanemarimo sve te aspekte i ako dođemo kad to bude teško za rješavati", upozorio je.

Muškarci su, kaže, na početku razgovora s psihijatrom često suzdržani, daju kratke odgovore i pokušavaju umanjiti ozbiljnost problema.

Tek kada se uspostavi povjerenje, počinju otvorenije govoriti o onome što ih muči.

"Muškarac ne mora izgledati tužno da bi bio depresivan"

Pejić upozorava da depresija kod muškaraca ne mora uvijek biti praćena vidljivom tugom.

"Muškarac ne mora izgledati tužno da bi bio depresivan", naglasio je.

Prema njegovim riječima, pojedini muškarci pokušavaju prikriti psihičke tegobe, a neki izlaz traže u alkoholu ili kockanju.

"Određen broj muškaraca krene da traži pomoć u alkoholu, u kocki i tako dalje", naveo je.

Takvo ponašanje može dodatno pogoršati postojeće probleme i otežati oporavak.

Šta muškarci najteže priznaju psihijatru?

Na pitanje o čemu muškarci najteže progovaraju kada dođu u ordinaciju, Pejić je izdvojio jedan problem.

"Najteže se priznaje alkohol ipak, da budemo iskreni."

Objasnio je da muškarci često osjećaju pritisak porodice i okoline zbog konzumiranja alkohola, zbog čega pokušavaju prikriti ili umanjiti problem.

Kockanje se, prema njegovom iskustvu, nešto lakše priznaje, dok su među osjetljivim temama i bračne krize, razvodi te nevjera.

Pejić je govorio i o emocionalnim posljedicama prekida partnerskih odnosa.

"Vrlo često sam prisustvovao kada počnu da plaču muškarci", ispričao je, navodeći da je riječ o emocijama koje su se godinama potiskivale.

Dodao je da pojedini muškarci teško prebole raskide, čak i nekoliko godina nakon završetka veze ili braka.

Sve počinje u djetinjstvu: "Ne plači, moraš biti jak"

Jedan od ključnih problema, smatra psihijatar, jeste odgoj u kojem se dječacima od najranijeg uzrasta govori da moraju biti snažni i da ne smiju pokazivati slabost.

Takva očekivanja često se prenose i u odraslu dob, kada muškarci osjećaju pritisak da budu oslonac porodici, lideri i osobe koje uvijek imaju rješenje.

Pejić upozorava da takvi obrasci mogu postati ozbiljan emocionalni teret, posebno kada se osoba suoči s problemima koje ne može riješiti sama.

Mlađe generacije lakše odlaze psihijatru

Ipak, Pejić primjećuje pozitivnu promjenu kod mlađih muškaraca.

Prema njegovom iskustvu, generacije između 20 i 30 godina mnogo su otvorenije prema razgovoru o mentalnom zdravlju.

"Ja sam se pozitivno iznenadio nekih zadnjih desetak godina, sigurno", kazao je.

Objašnjava da mlađi muškarci češće dolaze samoinicijativno i da društvene mreže u tom pogledu mogu imati pozitivnu ulogu jer doprinose otvorenijem razgovoru o psihičkim tegobama.

"Tako da te mlađe generacije zaista preko 90% sigurno nemaju nikakav problem da krenu da traže pomoć", rekao je, govoreći o svom iskustvu.

Šta nikada ne treba reći muškarcu koji ima psihičke tegobe?

Pejić je posebno naglasio važnost podrške porodice, partnera i prijatelja.

Upozorava da dobronamjerne rečenice poput "Budi jak" ili "Riješi problem sam" mogu imati suprotan učinak.

"Znači, svakako nikako govoriti: 'Budi snažan, problem riješi sam.' Znači, to su najgore rečenice", poručio je.

"Čak je bolje ne reći ništa nego imati takve rečenice", dodao je.

Savjetuje da se s osobom koja odbija priznati problem razgovara strpljivo, bez osuđivanja, ali i bez ignorisanja mogućih posljedica.

Prema njegovim riječima, važno je ne prikrivati problem i ne uvjeravati osobu da će sve proći samo od sebe.

U BiH za pet godina 1.644 osobe preminule od suicida, većina muškarci

Posebno zabrinjavajući dio razgovora odnosio se na samoubistva.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, koje je voditeljica iznijela tokom razgovora, od 2020. do 2024. godine u Bosni i Hercegovini od suicida su preminule 1.644 osobe, od čega više od 1.200 muškaraca.

Pejić je upozorio da svaku izjavu osobe koja govori o samoubistvu ili gubitku smisla života treba shvatiti izuzetno ozbiljno.

"Svaku tu vrstu priče i razgovora treba shvatiti veoma ozbiljno", naglasio je.

Objasnio je da nije tačno uvjerenje da osoba koja govori o samoubistvu to neće učiniti.

"Nije to nikad jedan kroz jedan", kazao je.

Poručio je da je u takvim situacijama neophodno što prije potražiti stručnu pomoć, čak i kada nije jasno koliko je neposredna opasnost.

"Traženje pomoći nije slabost"

Na kraju razgovora Pejić je uputio direktnu poruku muškarcima koji se suočavaju s psihičkim tegobama, ali još oklijevaju potražiti pomoć.

"Nije slabost sigurno to što im se dešava", rekao je.

Naglasio je da briga o vlastitom mentalnom zdravlju mora biti sastavni dio odgovornosti prema sebi, porodici i budućnosti.

"Najbitnije je da se shvati da to nije slabost, nego da je to momenat koji je presudio da sad ti potražiš pomoć i da nisi jedini, nisi usamljen u tome", poručio je psihijatar Aleksandar Pejić u razgovoru za N1.

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama