"To je bila emotivna reakcija na one silne izbjeglice koji su protutnjali kroz Evropu i kroz Beograd prije dvije, tri godine. Još uvijek ih ima, ali ne u tolikom broju. To je izazvalo kod mene jednu jaku emotivnu reakciju". Ovako je muzičar i bivši frontmen kultne "Igre staklenih operli" Draško Drak Nikodijević objasnio u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE), motive i emocije za pjesme "The Qur'an" sa svojim sadašnjim bendom "White Rabbit".
Iako žanrovski u tradicionalno Nikodijevićevom psihodeličnom roku, ova pjesma je tematski otvorila pitanje ličnog odnosa ljudi prema migrantskoj krizi i spremnosti balkanskih država da iz toga nešto nauče.
Nikodijević: Kao student sam stopirao, sa tadašnjom djevojkom kroz Tursku i Siriju. Imam jako lijepe uspomene. Strašno je pomisliti da Alepa, tog grada u kojem smo bili, da je sravnjen sa zemljom, da su ti ljudi izgubili svoje domove. Neki sami a neki sa svojim porodicama, pješke su prošli kroz sirijsku pustinju, preko planina u Turskoj. Išli su kroz Bugarsku, kroz Srbiju. Turci su ih vraćali. Saudijska Arabija nije htjela da ih primi. Iračani su primili 50.000 izbjeglica i zatvorili granicu. Bugari su ih gađali kamenjem, hapsili su ih usput. Mađari su ih tukli i vraćali nazad. Bilo je tu i lijepih humanitarnih stvari. Recimo, Mađari su ostavili nekoliko hiljada pari cipela na Kelebija željezničkoj stanici. To je bio srceparajući gest mađarskog naroda.
Uopšte činjenica je da su oni izgubili svoj dom i krenuli na Zapad, u nepoznato. Oni ne znaju ni gdje idu, ni kuda idu, traže mesto gdje mogu ispočetka započeti svoj život. I onda reakcije koje su izazvali ti ljudi, koji su prošli kroz Evropu, bile su i pozitivne i negativne. Negativne reakcije su vrlo često došle od ljudi od kojih se to ne bi očekivalo.
RSE: Kroz cijelu pjesmu izgovarate dva stiha iz Kur'ana. Koji su to stihovi i šta znače?
Nikodijević: Izabrao sam stihove oko kojih se svi slažemo, nešto što je svima nama zajedničko. To je: “Tako mi Boga, najmilosrdnijeg i najmilostivijeg” i “ima samo jedan Bog i nema Boga osim tog jednog Boga”. I svi smo mi braća i sestre pod jednim Bogom. Međutim, mi još uvijek nismo sazreli ka toj ideji. Neznanje je reći – taj Bog kome se vi molite. Mi tom izjavom insinuiramo da postoji još jedan Bog osim ovog kojem se mi molimo.
Svaka religija insistira na postojanju jednog Boga. Da li se mi tom Bogu obraćamo na arapskom, latinskom, hrvatskom, srpskom, starosrpskom ili sanskritu, mislim da je Bogu svejedno jer Bog ne sluša toliko riječi, nego osjeća vibraciju.
RSE: Balkan je ne samo multietničko društvo veći i više religiozno. Da li je u tom kontekstu bilo lako napraviti takvu pjesmu, znajući šta se sve na Balkanu dešavalo? Kakve su bile reakcije na ovu pjesmu? Da li su je ljudi razumjeli na pravi način?
Nikodijević: Prvi talas reakcija je bio od ljudi koji uopšte nisu preslušali niti pogledali video, nego su reagovali u smislu: “Tamo neka bagra iz Srbije se ruga Kur'anu”. Ali čemu tako oštre riječi, nije to ruganje. Drugi talas su bili ljudi koji su to iz religiozne perspektive protumačili. Oni su pogledali video i nije im se svidio. To je brkanje pojmova. Ovo nije religija već umjetnost. Umjetnost i religija teže ka istom cilju, ali nekada biraju drugačije puteve da dođu do istog cilja.
Znate o čemu se tu radi, što se tiče cijelog Balkana, to je jedno vještački nametnuto stanje podijeljenosti i neonetrpeljivosti.
Opširnije na ovom linku.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
