Film “Quo Vadis, Aida?” kandidat je Bosne i Hercegovine za nagradu Oscar. Film govorio o genocidu u Srebrenici. u emisiji Izvan okvira, večeras smo razgovarali sa rediteljicom filma, Jasmilom Žbanić.

Kako ste uspjeli napraviti balans između dokumentarnog i fiktivnog u filmu “Quo Vadis, Aida”?

To je značilo mnogo istraživanja, mnogo koraka unazad. Svi smo radili mimo naših mogućnosti, prelazili smo svoje mogućnosti. Teško je bilo uspostaviti balans. Tokom rada na filmu “Grbavici” moj profesor Haris Pašović mi je kazao da ne pravim dokument za Haag, film je umjetničko djelo koje mora govoriti svojim, filmskim jezikom. Tada sam naučila da činjenice, koje postoje, da ih provjerim, ali da ostavim ono što je važno za film. Najvažnija je emocija, istinitost te emocije.

Kako ste se odlučili da premijeru “Quo Vadis, Aida?” održite u Memorijalnom centru Srebrenica?

Prije nego što smo se odlučili prikazati film u Memorijalnom centru Srebrenica prvo smo pitali šta misle, da li žele da napravimo premijeru tamo. Razgovarali smo koliko je važno da ovaj film pokrene empatiju i razumjevanje, a ne da bude kamen spoticanja. Zbog toga smo odlučili pozvati mlade ljude iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, mladi koji su rođeni poslije ‘95. i koji nisu krivi nizašta. Željeli smo kazati mladim ljudima da su slobodni, da se moraju baviti teškim temema iz prošlosti da bi ih se upravo oslobodili. Vjerujem da mladi ljudi mogu praviti čuda. Oduševljena sam bila kako su mladi u Memorijalnom centru reagovali, kako su artikulisali svoje misli i zbog toga imam veliko povjerenje u naše mlade. Vjerujem da će ti mladi ljudi “izvući situaciju”.

Da li je važan korak da ovaj film bude prikazan u školama? Koliko je važno da ljudi u entitetu Republika Srpska pogledaju ovaj film, da se prikaže na javnom servisu?

Danas sam imala kontakt sa prijateljima iz Banjaluke i Bijeljine koji žele prikazati film. Ljudi žele vidjeti “Quo Vadis, Aida?”. Gdje me god pozovu rado ću doći.

U filmu ste bili kritični prema “plavim šljemovima”?

Provjerila sam činjenice gdje su bili ljudi iz Holandskog bataljona. Neki nisu htjeli razgovarati poput Thomasa Karremansa (komandanta Holandskog bataljona) i to su nam poručili preko advokata. Morali smo provjeriti da li nas mogu tužiti zbog korištenja njihovih imena jer su to historijske ličnosti. Dobili smo uvjerenje od naših advokata da je to uredu. Karremans je odlučio da ne govori, a ja da sam bila na njegovom mjestu vjerovatno bih izvršila samoubistvo.

Da li ste u nekim trenucima rada na filmu razmišljali da ste se uhvatili u veliki koštac?

Imala sam kriza i kada sam mislila da ću odustati moj mož Damir Ibrahimović, koji je producent filma, posmatrao je to kroz fudbalsku prizmu kazavši mi da ima prva liga, druga, imaju oni koji sjede na klupi, ali i oni koji igraju cijelu utakmicu. Onda sam rekla da ću odigrati svih 90 minuta. Bilo je kriza. U jednom trenutku sam mislila da smo sami što se tiče ovog projekta.

U medijima se dosta govorilo o vašem sukobu sa ratnim prevodiocem u UN-ovoj bazi u Srebrenici Hasanom Nuhanovićem prema čijoj knjizi ste napravili film?

To je jedna duga priča. Znam samo da smo sve ispoštovali što smo imali u ugovoru. Imam mail iz 2015. gdje on potvrđuje da imam pravo mijenjati imena, likove itd. Scenarij kada se radi to je traženje u mrklom mraku, stalno ispipavanje kojim putem treba ići. Svoje radne verzije scenarija šaljem mnogim ljudima gdje razgovaramo i komentarišemo i onda vidite šta funkcioniše. Onda u procesu rada sa glumcima vidim gdje su problemi, šta funkcionište i tada prerađujemo scenario. Čak se scenario mijenja i tokom snimanja, pa čak i u procesu montaže filma. To je jedan živi organizam koji se stalno mijenja da bi bio bolji.

Koliko daleko ste otišli od knjige Hasana Nuhanović? Zašto ste se odlučili da glavni lik bude Aida, a ne Hasan?

Hasan je smatrao da je ovo dokumentarni film, ja sam mu pokušala objasniti da je ovo fikcija. Mislim da je njegova knjiga jako važna za historiju zemlje, ali film je nešto sasvim drugo. Aida je došla tokom procesa i tek kada sam našla njen lik i glas shvatila sam šta želim uraditi.

Kako ste se odlučili da glavni lik u filmu, Aide, igra Jasna Đuričić, glumica iz Srbije?

Meni nije važno ko je kakve nacije ili kako se zove. Najvažnije mi je da se radi o fenomenalnoj glumici. Jasnu sam gledala u brojnim filmovima i predstavama, a sarađivali smo zajedno i na mome filmu zajedno smo sarađivali na mome filmu “Za one koji ne mogu da govore”.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad