Nacionalna himna je ponos svakog stanovnika, bilo koje zemlje na svijetu. To bi po definiciji trebala biti unikatna kompozicija, koja u kombinaciji s riječima budi osjećaje patriotizma i pripadnosti državi i naciji.
Realnost je nešto drugačija. Naime, BBC je proveo opsežno istraživanje u kojima je našao ili potpune ili djelimične plagijate svjetskih nacionalnih pjesama.
U samom uvodu, opisali su Dušana Šestića kao “najnesretnijeg autora hime”. Inače, to je čovjek koji je komponovao aktuelnu himnu Bosne i Hercegovine.
Njegov početni plan bio je da sriječi etiničke razlike, te komponije pjesmu s kojom se mogu identifikovati sve etničke skupine u BiH.
Pobijedio je na takmičenju, dobio nagradu od 15.000 eura, da bi 2009. godine zapravo bio u potpunosti shrvan. Naime, Šestićeva kompozicija koju znamo kao melodiju bez riječi neodoljivo podsjeća na film iz 1978. godine “National Lampoon's Animal House”.
Šestić je to prokomentarisao riječima: “U mojoj zemlji nisu svi lopovi i korumpirani. Da sam bio političar bolje bih prošao u životu”.
Himne su zapravo pjesme “za napijanje”
Ipak, Šestić nije sam. Ni u kom slučaju. U nastavku vam donosimo pregled nacionalnih himnih koje su zapravo ili plagijati, ili djelimični plagijati – ili jednostavno zvuče kao neka druga himna, skoro pa identično.
– Urugvaj
Himna ove zemlje je napisana 1846. godine, a kompozitor je Francisco Jose Debali. Ipak, autor nije nagovijestio da je jedna od najuzbudljivijih himnih na svijetu zapravo odlomak iz Donizettijeve opere “Lucrezia Borgia”.
– Argentina
Nacionalna pjesma ove latinoameričke zemlje zapravo je odlomak napisan od Clementija.
– Južnoafrička republika
“Nkosi Sikelel’ iAfrika”, himna ove zemlje je melodija pod nazivom “Aberyswyth velškog kompozitora Josepha Parryja. Zambia i Tanzanija su bile slobode da “JAR-ovu” himnu prisvoje sebi, stoga zvuče identično.
Himna Velike Britanije je zapravo jedna od najkopiranijih na svijetu. “God Save the King” je napisana davne 1745 godine u vrijeme invazije princa Chalieja da vrati Stuartov tron. Decenijama kasnije, ovaj komad su uzele Danska, Rusija i veliki dio zemalja koje su se kasnije ujedinile u Njemačku.
“Najzlobiji” su bili Havaji, kojima je melodija skoro identična himnoj Britanije, dok je Lichtenstein “od A do Ž” uzeo tonove Ujedinjenog Kraljevstva.
Estonija i Finska su zemlje sa skoro identičnim tonovima himne, a ona je zapravo “ukradena” od Fredrika Paciusa, njemačkog autora koji je zaslužan za njemačku alternativnu himnu, odnosno “pjesmu ispijanja piva”.
BBC piše da je Samuel Cohen, autor izraelske himne kopirao tradicionalnu rumunsku pjesmu, koja je opet kompozicija Bedricha Smetane, češkog kompozitora.
Interesatno je i to da ni “Star-Spangled Banner”, himna SAD-a nije autentična. To je stara pjesma “Britanskih udruženja uživača alkoholnih pića”.
Čini se da nacionalne himne, piše BBC, ne podliježu zakonima plagijarizma. Ljudi generalno malo tome posvećuju pažnje, stoga ih ni ne intersuje nedostatak originalnost.
Alex Marshall, autor “Republic or Death: Travels in Search of National Anthems” knjige zapravo je svoje istraživanje predstavio na svom blogu, kojeg je prenio BBC, a posebnu pažnju posvetio je BiH i njenoj himnoj i južnoameričkim nacionalnim pjesmama.
