Peti internacionalni kolokvij Bosanska usmena tradicija u kulturi svijeta održan je 19. novembra u dvorani Međunarodnog foruma Bosna.

U okviru kolokvija predstavljene su knjige “Liber amicorum: Zbornik radova u čast profesora Iva Banca” autora Marijana Kardum i Stipe Kljaića te “U sjećanjima prijateljima: Iva Banac, povjesničar i političar” autora Rusmira Mahmutćehajića, Desmonda Maurera i Fatime Veispahić.

Poseban dio kolokvija bio je posvećen 250. godišnjici prve objave “Hasanaginice”. Tim povodom uputili su prijedlog bh, crnogorskim, hrvatskim i srbijanskim vlastima te obrazovnim i znanstvenim institucijama da zamole Opću skupštinu UN i Organizaciju za obrazovanje, znanost i kulturu UN da proglase “UN sedmicu tradicije u svijetu”.

“Nakon prvog objavljivanja balade Žalostna pisanca plemenite Asanaginice 1774. godine u knjizi Viaggio in Dalmazia talijanskog opata Alberta Fortisa, to djelo usmene tradicije živi u svijetu kao neosporivo svjedočanstvo života i kulture slavenskog juga, ali i kao podsticaj dubljim razumijevanjima odnosa usmenosti i pismenosti. U njoj su na ushitan način ogledana temeljna ljudska pitanja o Bogu, o čovjeku, i mušku i žensku, o ocu, majci i djeci, o jedinstvu i razlikama, o neotklonjivoj pluralnosti ljudskih društava, o granicama među narodima te o neosporivosti prava svakog pojedinca da živi i bude sretan. Ustrajne tvrdnje da je to bošnjačka, hrvatska ili srpska balada znače da je ona i svih njih, i pojedinačno i zajedno, ali i cijelog svijeta te da sobom osporava sva ideologijska ustrajavanja na razdvajanjima i suprotstavljanjima ljudi.

Odmah nakon njenog prvog objavljivanja prevodili su je i tumačili Johann G. Herder, Johann W. Goethe, Walter Scott, Samuel T. Coleridge, Adam Mickiewicz, Aleksandar S. Puškin, Prosper Merimée i mnogi drugi širom svijeta. Tek s razumijevanjem njenog utjecaja
u svijetu shvatljiva je podrška Jerneja Kopitara Vuku Stefanoviću Karadžiću da u usmenom naslijeđu središnjih prostora slavenskog juga traži i nalazi razloge za otkrivanje i potvrđivanje zajedničke budućnosti naroda u kojima je nastala i trajala ta balada. Polazeći od tom baladom podstaknutih razumijevanja evropske kulture, Matija Murko je uputio homerologa Milmana Parryja i njegove saradnike da u svijetu Žalostne pisance plemenite Asanaginice tragaju za perenijalnim sadržajima usmenog naslijeđa. A to je bitno utjecalo na sadašnja shvatanja odnosa usmenosti i pismenosti, što je odraţeno u teško izbrojivom mnoštvu znanstvenih djela širom svijeta. Tako, brojne pojave u umjetnosti, kulturi i znanosti novog doba, kakve su one podstaknute djelima Friedricha S. Kraussa, Sigmunda Freuda, Marshalla McLuhana i mnogih drugih, opravdano je povezivati s višedimenzionalnim poljima kulture u čijem središtu je Žalostna pisanca plemenite Asanaginice.

Iako su u etnonacijskim ideologijama novog doba s njima povezani programi primali užasavajuće razmjere, u opakim nastojanjima da razlike budu istaknute protiv temeljnih sadržaja zajedničke kulture, u baladi Žalostna pisanca plemenite Asanaginice mnogi pisci, slikari i muzičari te historičari i teoretičari nalazili su i nalaze podsticaje za nadlaženje sukobljenosti i netolerancije, za snaženje ideala o čovjeku kao temelju sveg postojanja, o čovjeku kao neotklonjivom sudioniku svakog znanja. U tome na što je ljude u gotovo svim kulturama svijeta podsticala Žalostna pisanca opravdano je tražiti onu viziju budućnosti za kojom čeznu i ljudi ovog doba.

Uvjereni da je ta balada dobro svih nas, i Bošnjaka i Crnogoraca, i Hrvata i Srba, ali i naš glas u svijetu i priznanje svijeta nama, smatramo opravdanim pozvati, i zajednički i pojedinačno, najširu svjetsku javnost da 2024. godina širem svijeta bude obilježena kao 250. godišnjica Žalostne pisance plemenite Asanaginice”, navodi se u prijedlogu.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad