Dugometražni igrani film "Tako da ne ostane živa" reditelja Faruka Lončarevića, koji je inspirisan brutalnim ubistvom djevojke Arnele Đogić koje se prije skoro pet godina desio u okolini Olova, 23. januara će zabilježit svjetsku premijeru na Međunarodnom filmskom festivalu u Trstu. Sa bh. glumcem Dinom Sarijom, koji je u ovom filmu ostvario glavnu ulogu razgovarali smo o utiscima sa snimanja filma, izazovnoj ulozi, poruci filma, ali i o angažmanu glumaca za vrijeme pandemije Covid 19.

Nekada, kaže za N1, ne zna kako objasniti ljudima koliko je požrtvovanosti, predanosti, ljubavi i želje potrebno da se snimi jedan dugometražni film za 6 do 7 dana.

“To sigurno nisu normalne okolonosti i kao takve zahtjevaju nevjerovatan napor od cijele ekipe da se stvar dovede do kraja. Zato ću uvijek reći da ovog filma ne bi bilo da nije ljudi koji toliko vole ovaj poziv”, ističe glumac Sarija.

Koliko je bilo izazovno, ili bolje rečeno, kako je bilo ući u kožu osobe koja je “hladnokrvno” ubila svoju bivšu djevojku, pitali smo Sariju.

“Često se kao glumac nađete u nezahvalnim ulogama, kao što je možda ova, da utjelovite ulogu i pravdate motive koje privatno nikako ne bi. Međutim, naš je posao da pričamo priče i otkrivamo ljudsku stranu događaja i to je odgovornost koja je mnogo veća od nas samih i kao takvu je prihvatamo”, naglašava Sarija, koji je ranije ostvario uloge u ‘Smrt u Sarajevu’ –  filmu Danisa Tanovića, ‘Skoncentriši se baba’ – Pjera Žalice, serijima ‘Konak kod Hilmije’, ‘Ne diraj mi mamu’, ‘SOKO Donau Wien’, a igrao je i predstavama u svim pozorištima u Sarajevu.

Film će biti prikazan u okviru takmičarskog programa, za očekivati je i nagradu. No, Sarija misli da ne govori samo u svoje ime, ako kaže da se ovim poslom ne bavi zbog nagrada, niti da ih očekuje.

“Lijepo jeste dobiti priznanje, lagao bih kad bih rekao da nije. Međutim, mnogo su mi draža ona lična priznanja ljudi koje je, na neki način, moj rad dotakao ili promijenio. Najveća nagrada je što je naš rad na ovaj način priznat i što smo se našli rame uz rame sa sjajnim filmskim ostvarenjima kao sto je ‘Otac’ i drugi”, navodi naš sugovornik.

Kako smo spomenuli, film je inspirisan istinitim događajem. Strašnim zločinom iz Olova koji će ostati upamćen u BiH. Sarija kaže da stalno sebi postavljam to pitanje – kakvu poruku treba ili jeste poslao ovaj film.

“S jedne strane volio bih da ljudi vide koliko je zlo zapravo banalna stvar i da prestanu odbacivati onu mračnu stranu svoje ličnosti nego je prihvate i probaju koegzistirati s njom, naći njen početak i uzrok. S druge strane, film govori o ovom civilizacijskom živom blatu u kojem smo se, ne samo tuđom krivicom našli i ne možemo se iščupati. Mislimo da smo do koljena uronjeni i onda kada se probamo izvući shvatimo da nam je mulj već došao do glave, a možda i preko…”, govori mladi glumac Sarija.

Dotaknuli smo se i aktuelne teme i svakodnevnice nam – pandemije korona virus. Ostavila je posljedice, a i dalje ostavlja na kulturu. Festivali su otkazani, odnosno prelaze na online platforme, kina i pozorišta svojevremeno su bili pod ključem. Koliko je konkretno pandemija uticala i utiče na angažman glumaca, Sarija odgovara da ne voli govoriti o prethodnom periodu jer ga je možda i stid da se žali, uzimajući u obzir koliko nas je ovo sve pogodilo.

“Rekao sam već u jednom drugom intervjuu. To je kao kad pitate papka, u prolazu: “Šta ima?” – a on stvarno krene pričati…”, navodi Sarija, freelance glumac, trenutno bez stalnog angažmana. O daljnjim planovima kaže:

“Planovi su da ostanem, koliko toliko, zdrav i normalan, nastavim napredovati i oženim se da smirim rodbinu”.

Nakon premijere na međunarodnom filmskom festivalu u Trstu, film “Tako da ne ostane živa” će biti prikazivan na mnogim svjetskim festivalima te će biti distribuiran u kinima širom BiH.

Uloge u filmu, pored Dine Sarije, ostvarili su Aida Bukva, Enes Kozličić, Aleksandar Seksan, Faketa Salihbegović – Avdagić, Mehmed Porča, Ivana Vojinović, Dženita Imamović – Omerović, Mirela Lambić, Dina Mušanović, Admir Šehović, Nadine Mičić, Saša Krmpotić i Bakir Silajdžić. Film je urađen u privatnoj produkciji, uz velike napore požrtvovane ekipe i podršku Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, Općine Olovo i njenih građana.

Pred Kantonalnim sudom u Zenici u junu 2016. godine izrečena je kazna optuženim za ubistvo Arnele Đogić iz Olova, a Avdija Selimović i Muriz Brkić su osuđeni na po 40 godina zatvora. Selimović i Brkić su 27. februara te godine Arnelu prvo pretukli, a potom joj preko usta vezali PVC, kako ne bi mogla dozvati pomoć.

Nakon što su stigli na mjesto Čudanski krševi, izvukli su je iz vozila, uboli nožem i bacili niz 70 metara duboku liticu, prema kanjonu rijeke Stupčanice.

Tijelo je pronađeno nakon trodnevne potrage. Selimović i Brkić su uhapšeni istog dana, a policiji su priznali kako su Arnelu ubili zbog ljubomore.