Filmska kritika "The Great Beauty": Sorrentinova posveta Felliniju i vječnom gradu

Na 31. izdanju Sarajevo Film Festivala, u okviru programa Open Air, pogledat ćemo moderni klasik svjetske kinematografije, film „Velika ljepota“ iz 2013.godine, jednog od najznačajnijih aktivnih evropskih redatelja Paola Sorrentina. S obzirom da je riječ o ostvarenju čije su ideje, inventivna rješenja i alegorije još uvijek predmet teoretiziranja kritičara i filmofila, teško je povjerovati da je već prošlo 12 godina od njegove premijere. Sorrentino je predstavnik skoro izumiruće vrste filmaša, one koja kontinuirano nastoji da promiče vrijednosti tradicionalnog umjetničkog stvaralaštva ali i istu pokušava prilagoditi senzibilitetu publke 21.vijeka. Takva nastojanja do najsnažnijeg odjeka došla su upravo sa „Velikom ljepotom“, koja će mu donijeti Oscara za najbolji strani film, potom nagradu za najbolji evropski film kao i još skoro 60 priznanja na brojnim festivalima i smotrama filma. I prije velikog svjetskog uspjeha koje će mu donijeti ovo djelo, italijanski filmaš se morao nositi sa javnom prosudbom koja ga je deklarirala kao stilskog i svjetonazornog nasljednika svoga zemljaka, velikog redatelja Federica Fellinija. Čini se da je sa „Velikom ljepotom“ Sorentino napokon obgrlio takvo etiketiranje i kreirao istinsku posvetu Feliniju, naročito njegovim remek-djelima „Sladak život“ i „Osam i po“. Ali pri tome ne zaboravljajući da ostavi i svoj autorski pečat.

Na površini, „Velika ljepota“ je priča o Jepu Gambardelli, 65-godišnjem novinaru, romanopiscu i nekadašnjem plejboju koji se nizom okolnosti u vrijeme proslave svoga rođendana počinje prisjećati brojnih događaja iz prošlosti i kontemplirati o životu. Gambardelu sjajno interpretira izvrsni talijanski glumac Tony Servillo, Sorentinova muza i protagonista velike većine njegovih djela. No, Servillov lik, koji uveliko podsjeća na karakter kojeg je tumačio Marcello Mastroianni u „Slatkom životu“, tek je fasada. Istinski protagonista filma je grad Rim. Njegova ekstravagantna arhitektura, drevne ruševine, barokne fontane i bašte i nadrealna ljepota, služe kao antiteza i kontrast ispraznom hedonističkom životu njegovih žitelja. Sorentinov haotični i melanholični Rim istovremeno je freska mitskog grada iznimne vrijednosti ali i grada ljudske taštine, samodopadnosti, krize srednjih godina, cinizma i u konačnici dekadencije i smrtnosti. Sorentinovu ostvarenju nedostaje snažnijeg narativa, pa se filmaš služi energičnom stilizacijom, satirom i simbolizmom kako bi oživio moralne i duhovne

manjkavosti i ograničenosti svojih antijunaka. Redatelj kao da poručuje da se vječni grad nije mnogo promijenio od onog kojeg se sjećamo iz Fellinijeva „Slatkog života“ iz 1960.godine. I dalje je to zlokobna pozornica ljudskog cirkusa, nesređenog, surovog i ružnog. Ali također i romantično i magično mjesto u koje ćemo se zaljubiti. Još nebrojeno puta.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad