Još uvijek se nisu slegle emocije nakon što je film "Quo vadis, Aida?" ušao na konačnu listu najboljih filmova koji će se takmičiti za Oscara. Mladi bh. glumac Rijad Gvozden, tumačio je ulogu Muharema u ovom filmu. U razgovoru za N1 kazao je kako je "drugog dana snimanja govoiro da će film dobiti Oscara".
Gvozden je godinama uključen u temu genocida u Srebrenici. I sam je imao dva svoja projekta koja je realizovao, a učestvovao je i u komemoraciji povodom 22. godišnjice genocida u Potočarima gdje je citirao odlomke iz romana Meše Selimovića “Derviš i smrt”. Ipak, za ovu ulogu se dodatno pripremao.
“Svi mi koji živimo u Bosni i Hercegovini mnogo znamo o genocidu u Srebrenici te bi se na prvu pomislilo da se nema šta pripremati, da je sve jasno, ali bez kvalitetne i precizne glumačke pripreme nema ni dobrih rezultata. Nekoliko mjeseci pred samo snimanje pregledavao sam snimke na YouTubeu, posebno one snimke iz Hotela Fontana gdje su se održali pregovori predstavnika civila sa Ratkom Mladićem. Nekoliko puta ranije sam bio u Srebrenici, ali sam opet neposredno pred snimanje otišao tamo da bolje prenesem osjećanje tog mjesta i istinitije igram”, kazao je Gvozden.
Ističe kako u dosadašnjoj karijeri nikada nije odbio ništa vezano za ovu temu, bez obzira koliko teško bilo to realizovati s emotivne strane. Smatra kako je to dužnost svih nas kako se nikad ne bi zaboravilo niti ponovilo zlo koje se desilo srebreničkom narodu.
“Budući da se snimanje odvijalo u Stocu i Mostaru, u najtoplijem periodu u godini, fizički je bilo vrlo zahtjevno. Moj prvi snimajući dan je bio u Hali kad Aida dolazi sa Frankenom da među nama civilima izaberu troje koji će nas predstavljati na pregovorima sa Mladićem. Sjećam se da sam tu večer u Blagaju večerao sa nekoliko kolega i kolegica, tada sam rekao kako je takav set i takva atmosfera da nema potrebe ni za kakvog glumom. Dovoljno je samo istinski biti u tim okolnostima, gdje god da se okrenete vidite žene, djecu, mlade i stare, izmorene, ne treba vam čak ni dobra glumačka uobrazilja. Sve je bilo tako realno i glumcima je sigurno olakšalo u igri”, kazao je Gvozden.
Ekipa filma je bila mješovita, iz raznih zemalja regije i EVrope, ali radili su kao jedno. Među njima je bilo i onih koji su bili u logorima i podijelili su svoje priče jedni s drugima. Gvozden kaže kako je bilo teških momenata.
“Ekipa je zaista bila mješovita, iz svih krajeva Evrope te se na jednom mjestu moglo čuti toliko različitih jezika, što je bilo prelijepo. Po prirodi sam takav da vrijeme na snimanju volim provoditi sa statistima, za iskustvo je korisno i zanimljivo pričati sa njima. Za mene su najemotivniji momenti bili kada su neki od njih govorili o svojim doživljajima iz rata. Dosta njih je također bilo u zarobljeništvu u logorima i to je ono što ću sigurno pamtiti. Imati snage nakon takve sudbine doći i statirati na filmu sa takvom tematikom je nešto što se ne može mjeriti ni sa čim. Ponosan sam na sve njih i divim se takvim ljudima”, rekao je.
Nominacije za Oscara je pratio s velikim uzbuđenjem.
“To je veliki uspjeh. Od toliko filmova doći među 15 najboljih, a kasnije ući u taj najuži krug od pet filmova, je ogroman uspjeh koji je vjerujem obradovao čitavu BiH.
Kada su u pitanju moja očekivanja – ja sam već na drugom snimajućem danu govorio kako će film dobiti Oscara i evo kako sad stvari stoje sve smo bliži tom zlatnom kipiću”, rekao je Gvozden.
Govoreći o burnim reakcijama koje je nominaicja izazvala, kazao je kako mu je “iskreno žao da je bio jedan period kada su o filmu govorili oni koji ga uopšte nisu ni gledali”.
“Čak se pisalo i o tome kako se film ocjenjuje lošom ocjenom upravo od onih koji ga nisu gledali. Meni to nije normalno, posebno kad znam da na struku i na umjetnost to ne može i ne smije utjecati. Mislim da svi mi generalno moramo malo više biti jedni uz druge i ne bojati se govoriti o stvarima koje nas se svih direktno tiču, istina mora izaći u javnost, a umjetnost je najbolji način za to”, zaključio je Gvozden.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare