Svaki komad tehnologije ima presedan, a većina ima čak nekoliko različitih vrsta presedana. Vjerovatno ste nekada vidjeli (ili možda posjedujete) čitač e-knjiga, na primjer, ali šta bi vam omogućilo veći izbor materijala za čitanje prije dva ili tri stoljeća?

„Mnogi Napoleonovi biografi su slučajno spomenuli da je (…) nosio sa sobom određeni broj omiljenih knjiga gdje god da je išao, bilo da putuje ili kampuje“, kaže se u članku Sakramento Daily Union iz 1885. koji je objavio Austin Kleon, „ali nije opšte poznato da je napravio nekoliko planova za izgradnju prenosivih biblioteka koje su trebale da budu dio njegovog prtljaga.”

Glavni izvor djela, bibliotekar iz muzeja Louvre koji je odrastao kao sin jednog od Napoleonovih bibliotekara, prisjeća se iz priča svog oca da je „dugo vremena Napoleon nosio knjige koje su mu bile potrebne u nekoliko kutija sa oko šezdeset tomova u svakoj“, svaka kutija je prvo napravljena od mahagonija, a kasnije od čvršćeg hrasta obloženog kožom. „Unutrašnjost je bila obložena zelenom kožom ili somotom, a knjige su bile ukoričene u marokanu“, još mekšu kožu koja se najčešće koristila za uvezivanje knjiga.

Kako prenosi OpenCulture, 8. jula 1803. je poslao svom bibliotekaru ove naredbe:

“Car želi da formirate putujuću biblioteku od hiljadu svezaka u malih 12 mkeseci i štampanih lijepim slovima. Namjera Njegovog Veličanstva je da se ova djela štampaju za njegovu posebnu upotrebu, a kako bi se uštedio prostor, ne smije biti margina na njima. Trebaju da sadrže od petsto do šest stotina stranica i da budu uvezane u što fleksibilnije korice i sa opružnim poleđinama. Trebalo bi da bude četrdeset djela o religiji, četrdeset dramskih djela, četrdeset tomova epske i šezdeset druge poezije, sto romana i šezdeset tomova historije, a ostatak su historijski memoari svakog perioda”.

Ukratko: ne samo da je Napoleon posjedovao putujuću biblioteku, već kada se ta putujuća biblioteka pokazala previše glomaznom za njegove brojne i raznolike književne zahtjeve, dao je za njega napraviti cijeli novi set ne samo prenosivih futrola za knjige, već i više prenosivih knjiga.

Ovo je na vrlo analogan način predodredilo koncept digitalnog doba ponovnog kreiranja knjiga u drugom formatu posebno za kompaktnost i praktičnost – vrstu kompaktnosti i pogodnosti danas sve dostupniji svima nama, i do stepena koji Napoleon nikada nije mogao zamisliti, a kamoli zahtijevati. Možda je dobro biti car, ali na mnogo načina, bolje je biti čitalac u 21. vijeku.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad