Glavni grad Bosne i Hercegovine - Sarajevo, njegove prekrasne ulice, mahale, sokake, s posebnim akcentom na građevine, već petu godinu zaredom, građani mogu upoznati šetajući sa stručnjacima iz oblasti arhitekture.

Sutra u 11 sati realizira se arhitektonska šetnja sarajevskom modernom (1918-1940), ruta “E: Koševo – Skenderija – Drvenija”, a mjesto sastanka je čuvena ulica Čekaluša, ispred Osnovne škole Musa Ćazim Ćatić.

Modernistička arhitektura: Zaboravljeni period Sarajeva

Sa Elšom Turkušić-Jurić, profesoricom na katedri za arhitektonsko projektiranje na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, razgovarali smo o ovom važnom projektu, čija ideja je pokrenuta 2018. godine, kada je bila Evropska godina kulturnog naslijeđa. U razmišljanju kako obilježiti tu godinu i učinilo se da je arhitektonska šetnja najbolji oblik, upravo jer takva vrsta događaja ili druženja unutar Sarajeva nedostaje.

“Postoje turističke šetnje koje su namijenjene turistima, ali ne postoje šetnje za građane, od osnovne škole pa do treće dobi. Svaki posjetitelj besplatno dobije arhitektonsku mapu. Svake godine pokrivamo jedan po jedan dio grada koji do tada nismo pokrili. Drugi razlog zašto smo se odlučili za šetnju i mapiranje objekata, je zato što je taj međunarodni period između dva svjetska rata, začetak moderne arhitekture, moderne kulture na području, ne samo BiH, nego i bivše Jugoslavije i Evrope, značajan u tom smislu i što donosi novi duh. Ali, kada pogledamo stanje u BiH, on je potpuno nezabilježen, ako i jeste zabilježen onda je vrlo malo u nekoliko publikacija, a na mapama ne postoji uopće, i građanima je nepoznato. Oni svaki dan prolaze pored nekih objekata, a ne znaju zbog čega su vrijedni, po čemu su karakteristični”, ističe Turkušić-Jurić, dodajući da ih je Federalno ministarstvo kulture i sporta podržalo tada, a podržava ih i svake godine.

Arhitektonskom šetnjom se htjelo pokazati da i ti objekti i kompleksi trebaju zauzeti svoje pravo mjesto u historiji grada. Ipak, kada su radili mape za austrougarski period, interes je bio mnogo veći, navodi profesorica Turkušić-Jurić, ne zbog toga što ljudi više vole taj period, nego što je on dekorativniji, privlačniji i više prisutan u stručnoj i široj javnosti.

“Ovaj period nije prisutan i na taj način smo mislili da pobudimo interes, jer ti objekti i kompleksi zaslužuju da budu mnogo bolje održavani i da zauzmu svoje mjesto u nekoj historijskoj slici grada, da imaju neki svoj sloj koji je propoznatljiv”, govori naša sugovornica N1, koja je i predsjednica Nacionalnog komiteta ICOMOS u BiH.

Specifičnosti ovogodišnje rute: Koševo – Skenderija – Drvenija

Upoređujući dosadašnje šetnje, mišljenja je da je svaka bila različita po onome što je pokazivala unutar grada. Neke su šetnje bile fokusirane na prikaz javnih reprezentativnih objekata, neke su prikazivale manje stambene objekte, a neke su se kretale padinama grada ili obuhvatale određene regije grada, kao što je bila prošla šetnja oko Marijin Dvora i Crnog Vrha.

“Ona je bila specifična jer se najveći broj lokalnih građana javio i učestvovao u njoj, vjerovatno jer su prepoznali da su se njihova mjesna zajednica i dio grada u velikoj mjeri transformirali. Drago mi je da su prepoznali da šetnja i druženje sa stručnjacima i drugim građanima može im pomoći da pokažu koji su njihovi problemi, da ih artikulišu i dobiju odgovor kako se boriti za svoj neposredni prostor”, naglašava Turkušić-Jurić.

Ovogodišnja ruta “E: Koševo – Skenderija – Drvenija”, od ostalih se razlikuje jer je disperzna. Kreće sa jednog na kraj drugog grada.

“Polazimo sa Koševa, sa padina Bjelava, spuštamo se na Alipašinu ulicu, prolazimo Skenderiju, dolazimo u sarajevsku dolinu i opet se penjemo na padine Trebevića ulicom Mjedenica. Ona zaista prolazi kroz nekoliko različitih ambijenata, od nekadašnjeg prigradskih dijela Sarajeva sa lijepim vilama, kroz ulicu Koševo koja se u tom period počinje izgrađivati, Skenderiju koja je sama po sebi napućena – blokovska gradnja, veoma gusta gradnja. Zatim, idemo na Mjedenicu. Ulazimo u osmansku mahalu, koja je nekada tu bila i još se nazire karakter mahale. Vidjećemo kako su se novi objekti prilagodili takvom jednom ambijentu, i tu građani mogu vidjeti i osjetiti tu topografiju Sarajeva, sa jednog brda u dolinu i onda na drugo brdo, ali i uživati, koliko se može, u okolnim vizurama”, pojašnjava nam obilazak rute koja očekuje građane.

U sklopu nje će se obići i OŠ Musa Ćazim Ćatić, koja je izgrađena 1931. godine, a djelo je arhitekte Martina Bajlona. Ova ruta najvećim dijelom prikazuje ostvarenja upravo arhitekte Bajlona.

“Nekako se poklopilo da u toj regiji ima značajan broj njegovih objekata. Oko škole ima nekoliko vila koje je gradio Bajlon, uz njih su postavili njihove arhivske fotografije, jer su u velikoj mjeri promijenjene. Poznate su vile Kušan, Mandić i Bokunić. Nalaze se u Bolničkoj ulici, tačno preko puta parka kod Druge gimnazije. Zatim, stambeno-poslovno zgrada, koju su radili braća Kadić, zgrada Penzionog fonda, svima prepoznatljiva, a to je jedna uglovnica sa zaobljenim uglom u tamno crvenoj keramici, koja se nalazi preko puta Alipašine džamije”, kaže profesorica, dodajući da su to neki od najznačajnijih objekata na ovoj ruti. Najvećim dijelom je čine stambeni objekti i to razni tipovi stambenih objekta jer su se prilagođavali gradskim ambijentima unutar kojih su rađeni.

Stručnjaci i građani zajedno u istraživanju naslijeđa

Za arhitekturu se kaže da je ogledalo društva. Pitamo uvaženu profesoricu, na šta liči današnja gradnja u Sarajevu, te koliko se uklapa u period prethodnih gradnji. Mišljenja je da se Sarajevo, već dugi niz godina, možda decenija, gradi bez jasne vizije, te da je to velika šteta.

“Ako posmatramo na prethodnu gradnju iz socijalističkog perioda, odnosno od perioda socijalističke Jugoslavije, od međuratnog perioda, razlikuje se po tome što svi prethodni periodi u velikoj mjeri su davali značaj javnom prostoru, odnosno pokušao se stvoriti balans između privatnog i javnog, a danas tog balansa nema. Drugi aspekt koji se poštovao je da postoji neka panorama grada, da postoji neko mjerilo grada, iz kojeg ne bi trebali iskočiti jer je to njegovo obilježje. Posebno Sarajevo koje ima vrlo specifičnu topografiju, vrlo specifičnu klimu, i ta specifičnost njegove topografije čini integralni dio Sarajeva, a to se u velikoj mjeri zanemaruje. Ne kažem da u prethodnim periodima nije bilo loših prostornih poduhvata, da nije bilo loših objekata, ali na njih trebamo ukazati, pokušati sanirati, a ne zapravo ponavljati stalno te pogrešne ili loše korake“, navodi Turkušić-Jurić.

Zasad, profesorica i njene kolege se bave međuratnim periodom, zato što je u on u velikoj mjeri, kako kaže, nastojao da pokaže da arhitektura treba biti prije svega humana i da je čovjek kao korisnik uglavnom u centru te arhitekture, jer se svi ti objekti prilagođavaju tome da čovjeku bude što ugodnije u prostoru u kojem boravi, a to znači da ima dovoljno svjetla, sunca, prirode i vizura.

Sarajlije koje se odluče skupa sa njima sutra prošetati, sigurno će to i prepoznati. Unutar šetnje, osim građana, biće prisutni i stručnjaci, historičari, arhitekte konzervatore, arhitekte, povjesničari umjetnosti, koji su tu da odgovaraju na sva pitanja koje mapa nije ponudila ili možda dublja promišljanja o objektima koje građane zanimaju.

Prisutna će biti i dr. Aida Murtić, koja je također član ICOMOS-a, a sarađuje na ovom projektu. Rutom će šetati i dr. Zulejha Vatrić Šabić koja je doktorirala na temi osnovnih škola u Sarajevu. Govorit će o značaju OŠ Musa Ćazim Ćatić i šta je ona danas donijela u razvoju i konturi osnovnog obrazovanja u Sarajevu sa svojim prostornim konceptom.