Zašto se svijet ne može zasititi Pabla Picassa? Čini se da je na 50. godišnjicu njegove smrti apetit za španjolskim majstorom neutaživ, no nakon pojave pokreta #MeToo neki se pitaju možemo li i dalje ovog otvoreno macho i seksistički nastrojenog umjetnika slaviti kao nekada.

Picassova keramika, Picassove skulpture, Picasso i feminizam, Picassova uporaba bijelog, slavne Picassove fotografije… beskonačan je niz izložbi kojima se obilježava pola stoljeća njegove smrti 8. travnja 1973. godine.

“Progutamo sva Picassova djela, a još uvijek smo nezasitni”, izjavio je unuk Olivier Widmaier-Picasso za AFP, dodajući da je “fasciniran brojem kustosa i povjesničara umjetnosti koji nastavljaju pronalaziti nove načine da bi ga istražili”.

Pokušati objasniti njegovu sveprisutnost sasvim je druga stvar.

Genijalnost njegova talenta u kombinaciji s pojavom na početku 20. stoljeća, baš kad nestaju posljednje prepreke slobodnom izražavanju, omogućuju mu da se istražuje u svim smjerovima.

Još od tinejdžerskih godina pa sve do smrti na Azurnoj obali u 91. godini nije prestajao stvarati.

“On je iznad svih”, rekao je Bernard Blistene, bivši direktor muzeja suvremene umjetnosti Georges Pompidou u Parizu.

“Stalne inovacije, putovanje kroz sve velike tokove modernosti, 80 godina kontinuiranog  eksperimentiranja, želja da ugodi i da razljuti… sve je to nenadmašno”, rekao je Blistene za AFP.

Nisu to bile muze

Pokret MeToo malo je uzdrmao uzvišeno postolje Picassove reputacije, budući da su optužbe po kojima je bio nasilan ženomrzac izazvale preispitivanje njegove veličine i značaja za svijet umjetnosti.

“Moramo prestati govoriti o ženama u njegovu životu kao ‘muzama’. Neke od njih su počinile samoubojstvo, jer su poludjele”, rekla je Emilie Bouvard, bivša kustosica Picassova muzeja u Parizu.

Iznimka je bila Francoise Gilot, jedina ljubavnica koja je ostavila Picassa. Ona ga je opisala kao “praznovjernog, egopističnog tiranina” i nadživjela ga 50 godina.

Šteta nanesena njegovu ugledu ipak je ograničena.

Picasso je i dalje redovito na vrhu popisa umjetnika s najvećom zaradom na aukcijama: prema podacima Artpricea, njegove su slike samo prošle godine zaradile 494 milijuna dolara. U svemu tome treba naći ravnotežu, kazala je Bouvard.

“Picasso je prisvajao stvari pa i ljude”, rekla je. Njegovi su radovi često govorili o nasilju i seksualnosti – i to često brutalno i hrabro iskreno – ali te je osjećaje usmjeravao i na žene u svom životu. Razmatranje ovog pitanja značilo bi i da o Picassu govorimo drugačije nego inače, ali i otvorenije”, rekla je Bouvard.

Izložba koju ovog ljeta u Muzeju Brooklyin postavlja kustosica Hannah Gadsby, jedna od njegovih najotvorenijih kritičarki, obećava preispitivanje umjetnika “kroz feminističku prizmu”.

U međuvremenu mnoštvo ljudi hrli da razgleda ipak mnogo ‘lakšu’ retrospektivnu izložbu u Picassovu muzeju u Parizu koju je postavio modni dizajner Paul Smith.

To nam govori da seksualna politika nije učinila ništa što bi potkopalo zadovoljstvo koje proizlazi iz uživanja u Picassovim djelima.

“Izložbu sam postavio na vrlo ‘dekorativan’ način, s obzirom na to da mi je ideja vodilja bila da školarci i tinejdžeri dođu i vide njegov rad u drugačijem svjetlu”, rekao je Smith za AFP.

“Mnogi od nas već su vidjeli Picassova djela širom svijeta, pa se nadamo da ćemo ga uspjeti prikazati na jedan nov način.”

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad