Glumac i reditelj Alban Ukaj u emisiji Izvan okvira priznao je da se nakon pola životnog vijeka provedenog u Sarajevu osjeća i bh. umjetnikom, iako je porijekom sa Kosova. Otkrio je kako sanja na bosanskom, ali i da njega prati "prokletstvo Balkanaca", da sa sobom uvijek nose kofer sa frustracijama i dnevnopolitičkim narativom.

Ukaj je kazao da se osjeća kosovskim, ali i bosanskohercegovačkim glumcem…

“Nažalost, ja sam jedina, ili jedna od rijetkih, spona između Kosova i BiH. Ja sam i bh. i kosovski glumac. S ponosom to mogu reći. Pola života sam proveo u Priština, a pola u Bosni i Hercegovini. Ovakva razdjeljenosti između dvije bivše države Jugoslavije stvara jaz koji će biti teško popravljiv. I dalje imam nadu i ne želim da odustanem od toga. Jedino BiH od svih zemalja nije potpisala slobodu kretanja sa ličnim kartama, za razliku od drugih zemalja potpisnica Berlinskog sporazuma, i vjerujem da će na kraju napraviti taj korak”, kazao je glumac.

Ukaj u svojim intervjuima čest prepričava kazivanje Jožefa Nađa, srbijanskog umjetnika mađarskog porijekla, koji je kada se preselio u Pariz govorio o prokletstvu Balkanca da sa sobom uvijek nose kofer sa frustracijama i dnevnopolitičkim narativom… “Nismo taj kofer ostavili na tavanu da ga prekrije prašina. I zato i danas govorimo o administrativnom problemu između Kosova i Bosne i Hercegovine. Prvenstveno je problem na ljudskom nivou, to je sloboda kretanja, a onda na umjetničkom nivou”, kazao je za N1.

“Uvijek kada imate nekog gosta sa Kosova koji bi htio doći na SFF, Jazz Fest Sarajevo itd. nailazimo na barijere koje liče na Kafkin proces. Nakon prvog pokušaja, drugi put kada morate prijeći sve ove administrativne prepreke ljudi odustaju od toga. Zašto? Zato što je ponižavajuće, što ne pripada našem vijeku. To ubija ljudsko dostojanstvo. Prolaze generacije koje se nisu vidjele i upoznale. Još kada je jezik drugačiji napravljen je veći jaz. Postoji mnogo predrasuda mladih ljudi ovdje prema Kosovu, a slično je i tamo. Trebat će dosta truda da se to sve ‘ispegla’, da se tako izrazim”, dodao je Ukaj.

U razgovoru u emisiji Izvan okvira poznati glumac i reditelj ocijenio je kako su ta negativna iskustva sa birokratijama dovela do apsolutne nezainteresovanosti jednih za drugim…

“Sada se nalaze u nekim međuzonama. Vremenom su se kreirali neki mitovi. Teško je objasniti mlađoj populaciji na Kosovu koji su to politički problemi u BiH zbog kojih njima nije dopušteno da posjećuju neke umjetničke festivale i da dođu u Sarajevo”, kazao je Alban Ukaj.

Na kojem jeziku sanja?

“Kada sam došao studirati glumu u Sarajevo, tada sam počeo učiti jezik, moja koleginica Maja Salkić pitala me je na kojem jeziku sanjam (smijeh). To me je pitanje zbunilo, zašto je to bitno? Bosanski i albanski jezik su apsolutno različiti, ne pripadaju istim porodicama jezika. Trebalo mi je šest godina da zapamtim prvi san na bosanskom jezik što znači da sam tad počeo razmišljati na njemu. Moja generacija je imala prekid sa tadašnjim srpsko-hrvatskim jezikom 1989. To je bio početak svih turbulencija i ja sam tada imao devet godina. Imao sam sreće da su moji roditelji govorili dosta dobro (srpsko-hrvatski), tata je studirao u Zagrebu, a mama je dio doktorata radila u Beogradu, i imao sam dosta susreta s njihovim kolegama. Razumio sam dosta dobro jezik, ali nisam govorio dobro. Kada sam došao u Sarajevo 2001. skoro da nisam poznavao (bosanski) jezik”, ispričao je Ukaj.

Koliko je bitno poznavanje jezika i razumjevanje jednih i drugih Ukaj je naveo na slikovitom primjeru razgovora srpskog i albanskog intelektualca pred sami početak raspada Jugoslavije.

“Bio je sastanak intelektualaca i reditelj Dušan Makavejev, koji je sjedio pored kosovoskog pisca Alija Podrimje, pitao ga je hoće li se raspasti Jugoslavija, a Podrimja – koji je bio cinik – odgovorio mu je sa tri riječi na albanskom. Pitao je Makavejeva da li zna šta znače, a reditelj nije znao nijednu. Kazao mu je: ‘Živimo toliko godina zajedno i ne znaš nijednu riječ albanskog. Te tri riječi su bile hljeb, zemlja i voda, i zato će najvjerovatnije doći do raspada Jugoslavije'”, rekao je Ukaj dodajući kako ne tvrdi da je to bio razlog, ali smo “vrlo malo znali da kažemo tri ključne riječi na slovenskom, makedonskom i pogotovo na albanskom”.

“Nakon nekoliko mjeseci počela su prva puškaranja”, poentirao je kosovski i bosanskohercegovačkim glumac Alban Ukaj.

Kompletan razgovor pogledajte u videuu.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad