U Banjaluci je večeras u 19.30 izmjereno čak 32 stepena. Naša ekipa ranije se na Vrbasu rashladila i provozala dajakom…

Dajak, za nekoga turistička atrakcija, za nekog drugog stil života. Banjaluka je po tom čamcu unikatna. Vrbas je jedina rijeka na kojoj je moguće ploviti ovim plovilom i to, interesantno, ne u cijelom njegovom toku, nego baš u onom dijelu koji protiče kroz najuže jezgro grada.

Andrej Zamolo iz banjalučkog Dajak kluba priča nam da je dajak vjerovatno nastao kada i Banjaluka.

“U početku je služio isključivo za prevoz robe i putnika i ostalog kako s jedne strane na drugu tako i uzvodno, nizvodno. Dno rijeke Vrbas je, u većem dijelu u centralnom dijelu Banjaluke, prekriveno kamenom veličine šake, takozvanim šakašem. I to je neka mikroklima koja je bila pogodna za razvoj ovog načina vožnje, jer je plitak Vrbas u ovom dijelu”, priča nam Zamolo koji kaže, kada bi se i pokušalo veslati u tom dijelu Vrbasa to vjerovatno ne bi bilo moguće, jer bi vesla zapinjala za dno.

Još jedna posebnost krasi dajak. Čamac dužine oko sedam metara ne može se prevrnuti. Kako bi bio što lakši izrađuje se od jelove građe najvećeg kvaliteta i isključivo pravilih godova. Od jednog komada drveta izrađuju se krma i špic – najupečatljiviji detalji, često upečatljiviji i od imena. Zbog toga im se daju motivi mitskih životinja koje odaju pitomost, agresivnost ili naručitu umjetničku viziju majstora, pa je po tom detalju svaki čamac unikatan.

“Vrbas je poznata kao planinska rijeka i mi ove čamce vozimo uzvodno, uz to možemo savladati jake brzake, jake struje i to je ono što je baš specifično za Banjaluku i jedinstveno u svijetu da mi ove naše čamce vozimo uzvodno”, kaže Zamolo ističući da je vještinu upravljanja dajakom lako naučiti i da u vrijeme mirnih voda to ne iziskuje naročitu snagu, iako je upečatljivo da dajakom upravljaju uglavnom snažni mladići.

Zbog dajaka Banjaluka se često poredi sa Venecijom. Sličnost primjećuje i Andrej, ali ipak ističe bitne razlike koje određuju jedinstvenost Banjaluke.

“U suštini dajak i gondola su možda naizgled slični, ali su skroz različiti. U gondoli, gondolijer stoji, kao i u dajak čamcu dajakaš, ali on praktično upravlja produženim veslom koje završava lopaticom, a mi imamo dajak koji završava metalnim šiljkom, šticom i mi se odgurujemo od dno rijeke, a gondolijer vesla i tako pokreće čamac”, kaže Andrej koji kaže kako se sličan način upravljanja može vidjeti u čamcima koji se voze u Kembridžu i Oksfordu. Sličnost je, napominje, vidljiva samo na prvi pogled, jer je tamo riječ o kanalu i mirnoj vodi sa muljevitim dnom, a na Vrbasu se dajakašima valja boriti sa silom vode.

Za razliku od vožnje gondolom, vožnja dajakom nudi pogled na gotovo netaknutu prirodu, a pojedine turističke ljepote Banjaluke, poput Kastela, dobijaju potpuno novu dimenziju kada se na njih gleda sa sredine Vrbasa, iz dajaka.

Takav pogled sve češći je izbor turista kaže Andrej, a mi primjećujemo posebno pristupačnu cijenu vožnje, za 20 do 30 KM, moguće je uživati u gotovo sat vremena plovidbe.

Inače da je dajak predodređen za Vrbas, ali i Vrbas za dajak kažu poznavaoci rijeke koja je u nekim svojim dijelovima plitka i do 10 centimetara. Svako drugo prevozno sredstvo bi se u takvim uslovima zaglavilo ili veslama ne bi moglo da se pokrene.

Treba znati i da kada govorimo o dajaku, ne govorimo samo o čamcu, zapravo više o štapu kojim se upravlja čamcem. Riječ dajak, turskog je porijekla, u doslovnom prevodu označava motku za podizanje konopca za veš. Na njenom dnu je metalni špic koji nosi njemački naziv štic. Iako je čamac dug oko sedam metara, dajak je dužine oko četiri. Da je duži ne bi valjalo, jer bi se motka previše uvijala i prelomila, da je kraći opet bi bilo loše jer se dno ne bi moglo dotaći ukoliko vodostaj poraste tako da je sve u vezi sa dajakom savršeno logično.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad