Više od četrdeset godina prošlo je od smrti nekadašnje kraljice sevdaha, Sofke Nikolić. Tridesetih godina prošlog vijeka osvajala je srca publike širom Evrope.

Dvadesetak godina kasnije, semberski novinar Petar Ilić saznao je da tiho i povučeno ona živi u Bijeljini. Prijatelj ga je uputio na Sofkinu adresu i podstakao da svojim perom javnost podsjeti na nju.

“To je najveća zvijezda, pjevačica koja je Evropom žarila i palila između dva svjetska rata. Kad je prijatelj meni sve ispričao o njoj, kad je rekao da je snimila stotinu ploča, ja sam zinuo. U to vrijeme nije bilo gramofona ni blizu koliko će ih biti kasnije. Ja kad sam to čuo, na biciklo, fotoaparat i odem kod Sofke. Predstavim se, upoznam se s njom i ona meni kaže sine dragi, prošlo je 25 godina, niko me se nije sjetio, niko me nije posjetio, niko me nije ni za šta pitao, ti si prvi koji si došao”, priča Petar Ilić.

Dani slave i pjesme, zamijenjene tugom i tišinom

Ubrzo, Petar saznaje detalje iz Sofkinog života. Čak 40 ploča snimljenih u Parizu, više od 100 hiljada prodatih, zbog čega je Sofka bila prva žena u Evropi koja je dobila prestižnu nagradu Zlatna potkovica. Družila se sa Dzozefinom Beker…

Uspjesi su se nizali jedan za drugim, ali su, zbog smrti njene kćerke, zauvijek prekinuti. Ipak, semberski novinar želio je sačuvati uspomenu na nju.

“Prije 17 godina procijenio sam da treba nešto da ostane zapisano o toj ženi, jer nije to šala, ona je pjevala na svim kontinentima sem Australije. Moj rukopis stajao u jednoj fascikli, u spajzu, padala prašina po njemu. Naumio sam da ga odnesem u muzej, da ga ostavim u muzeju”, priča stari novinar Ilić.

Knjiga o Sofki

Da zapisi o Sofki budu pretočeni u knjigu, jedan od najzasluznijih je Dragan Krstić. Kaže da ne namjerava tu stati.

“U planu je da se održi prvi festival narodne i starogredske pjesme pod nazivom Sofkine večeri, koji bi prerastao u tradiciju. Koliko je Sofka značajna i koliko smo joj se odužili, najbolji odgovor na to pitanje je koliko je se sjećamo”, navodi Dragan Krstić.

O tome koliko je se sjećamo, odnosno koliko brzo zaboravljamo, govori i novinar Jusuf Trbić. Dodaje da se Sofkina slava svojevremeno graničila sa slavom Bitlsa.

“Ona je umrla 1982.godine. Kada je umrla ja sam objavio prigodan tekst u Semberskim novinama u kojima sam radio. Sutradan je taj tekst prenijela Politika ekspres, beogradski list, uz napomenu da je to jedini tekst o smrti Sofke Nikolić koji su oni našli u kompletnoj jugoslovenskoj štampi tog vremena”, prisjeća je Trbić.

U Muzeju Semberije tek šest gramofonskih ploča svjedoči o Sofkinom vremenu

“Ali smatramo da i ta mala kolekcija ploča koja se našla zahvaljujući porodici Šimon iz Bijeljine 2005. godine kod nas, koju je otac našeg sugrađanina Zvonka Šimona davne 1938. godine kupio od jednog lokalnog Jevrejina Fincija, kada se on odseljavao iz Bijeljine, govori o tome koliko je Sofka u to vrijeme, prije Drugog svjetskog rata i tragedije koja ju je zadesila i dovela u Bijeljinu 1939. godine, bila popularna u muzičkom svijetu”, objašnjava Tanja Lazić, iz Muzeja Semberije.

Trenutno u Bijeljini na život i djelo slavne Sofke Nikolić podsjećaju knjiga, mural oslikan na zgradi gradskog bioskopa, nekoliko gramofonskih ploča i ulica u kojoj je svojevremeno živjela. Ipak, bijeljinski entuzijasti navode da joj daleko više duguju.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad