Izložba "Živo bilo čovjeka" bosanskohercegovačkog umjetnika Adnana Dupanovića otvorena je u Umjetničkoj galeriji BiH. Kroz nekoliko ciklusa autor govori o diskriminisanim društvenim grupama s kojima stupa u ravnopravan i empatičan umjetnički odnos. Izložba se zatvara 8. oktobra.

“Iako smo kao društvo tehnološki vrlo napredovali, iako smo značajno zagazili u takozvanu hipermedijsku eru, ipak smo ostali uskraćeni za evoluciju ljudskosti.” – riječi su kojim Adnan Dupanović opisuje svoju izložbu. Ogoljena lica sugrađana isprepletena prikazima izbjeglicama sa bliskog Istoka i sjeverne Afrike, ovjekovječeni da svjedoče historijskim ulogama koje im društvo pripisuje kao pojedincima odabranih grupa.

“To govorim kroz cikluse koji se tiču, recimo radova koji su vezani za migrantsku krizu koja je kao što znate najteže pogodila Bihać 2017. godine i svjedočio sam tom događaju. To je propitivanje i našeg odnosa prema njima, mog vlastitog odnosa, ali i njihovog pokušaja za taj neki bolji život.” kazao je Adnan Dupanović, autor izložbe.

Izložba sačinjena od 3 ciklusa tematski je koncipirana na relaciji individua – kolektiv. Ciklus pod nazivomm “Folklor sazrijevanja”, čine uglavnom autoportreti, ali i određeni trenuci iz rodnog grada biščanskog umjetnika, njegovog odrastanja i sazrijevanja. Slojevi historije preslikani na platnu, drvetu, metalu… Ciklus o Romima dio je autorovog istraživačkog rada.

“Naime našao sam jedan članak tek osnovanog Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine sa kraja 19. stoljeća i slučajno sam našao članak koji je obrađivao jedno antropološko istraživanje o bosanskim Romima. On je više podsjećao na nekakvo zoološko istraživanje nego što je bio odnos prema ljudima, tako da sam uzeo ja onda te motive i fotografije iz te knjige, tog zbornika i na neki način ih transponovao u svoj vlastiti, istraživački, mjerilački rad kao što je bio slučaj u stvarnom članku.” objasnio je Adnan Dupanović, autor izložbe.

Kao da u njima nema ništa humano, ništa blisko… Prkoseći tome upravo i nastaju ciklusi izložbe “Živo bilo čovjeka” i govore o traženju srži, ljudskog bila ili pulsa i kako objašnjava kustos Bojan Kristofić, njihov zadatak jeste posmatranje vječne sibmolike drugog, manje poznatog ili nepoznatog, ljudskog bića. Univerzalno i zajedničko odbačenih spram njihove okoline prikazano kroz slikarstvo, kolaž i grafiku.

“Krajni utisak koji ti ciklusi slika ostavljaju na promatrača nije nužno deprimirajući. Oni u svakom slučaju ciljaju na identifikaciju , samim time i na pokušaj empatičnog odnosa prema tim licima i pojedincima upravo u nastojanju da se u tim grupama ljudi koje smo često skloni promatrati potpuno homogeno, bez da pridajemo pozornost konkretnim ljudima i konkretnim osobnostima, zapravo da prepoznamo ličnosti.” rekao je Bojan Kristofić, kustos izložbe.

Obespravljeni, otuđeni, osuđivani… Iza svakog od njih stoji ime, priča, život i ličnost koju izložba u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine, svojoj publici nastoji približiti.