Je li uopšte moguće nahraniti dijete bez mobilnog telefona i zašto će većina roditelja kojima se postavi ovakvo pitanje dati sličan odgovor: Bolje da jede ikako, nego nikako! O navikama djece, ali i roditelja za stolom, za Novi dan govorili su Ranko Rajović, stručnjak za inteligenciju djece, prof. Erol Kovačević sa Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja UNSA, Vesna Filipović, direktorica Razonodnog centra Spajalica, ali i pedagogica s iskustvom rada u vrtiću.

Prema Ranku Rajoviću, djecu pomoću telefona prebacujemo u virtuelni svijet, a da uopšte ne znamo šta će se desiti u njihovom mozgu.

“Gledanjem u ekran oštećujemo jako važne mehanizme. Dijete mora da jede zato što je to fiziološka potreba”, pojasnio je.

Navodi da se time stvara i zavisnost, dopaminsko-endorfinska.

“Ti receptori endorfinski, zovu se morfijumski, stvaraju zavisnost da dijete ne može da obavi ništa bez telefona”, ističe.

Pojašnjava da to dovodi do poremećaja hiperpažnje, koji se sve učestaliji kod djece, da djeca na mogu da ostanu skoncentrisana više od deset minuta.

“Razumijem ja roditelje. Dijete kad vidi telefon ono se smiri. Nemojte to da radite. Kako su naši roditelji nas smirivali”, poručio je Ranko Rajović.

Podsjeća da djeca do tri godine starosti manipulišu sa mamom.

“Beba zaplače, mama je tu. Hladno je u sobi, ko ide da vidi da li je beba pokrivena, mama ili tata? Bebin plač doziva mamu i beba vidi mama je tu i tada kreće ta biološka manipulacija. To mora da se prekine do druge godine”, ističe.

Roditelji izloženi kritici

Profesor Erol Kovačević navodi da svake godine se povećava broj djece koja provode pred ekranom više od dva sata dnevno, koliko je maksimalno dozvoljeno.

“Oni odrastaju pred telefonom, žive pred telefonom, i onda je sasvim normalno da se i hrane pred telefonom”, kazao je.

Pojasnio je i ikakvi su problemi takvog ponašanja.

“Dijete prestane da bude svjesno da jede, sve prehrambene navike padaju u vodu. Dijete nije svjesno ni da jede, niti šta jede. Roditelji koriste telefon da ga smire, postave dijete u poziciju da mogu da ga kontrolišu i onda daju hranu za koju smatraju da će najlakše dati”, kazao je.

Vesna Filipović smatra da je danas zaista teško biti roditelj.

“Dijete uči iz primjera i onoga što ga okružuje. Ako je telefon stalno pored vas, djetetu to postane norma ponašanja. Očekivaće i da ono ima vid zabave. Roditelji nekad svjesno prave grešku i formiraju naviku”, pojasnila je.

Navodi da su i roditelji izloženi kritici društva kada njihovo dijete plače na javnom mjestu.

“Jedna majka da bi se poštedila jedna takve situacije, uvijek će pribjeći najbržoj metodi pa će dati djetetu telefon. Nesvjesno će kreirati tu naviku da svaki puta kad dijete zaplače, telefon je brzo rješenje”, kazala je.

Problem davanja mekane hrane djeci

Rajović kaže da nije samo problem u hranjenju uz mobilni telefon, nego i u davanju mekane hrane.

“Dijete koje jede mekanu hranu neće razviti jako puno nekih važnih razumnih elemenata. Dijelovi mozga koji treba da prime impuls od čvrste hrane neće biti razvijeni. Jezik se ne razvija i utiče na poremećaj govora. Zubi ne mogu da se namjeste. Mliječni zubi zahtijevaju pritisak da bi donja vilica rasla, ostane smanjena donja vilica kod naše djece. Smanjena usta znače još jedan problem, jezik ne može da se namjesti u svoje ležište, i evo ga poremećaj i disanja i gutanja, i evo ga i laringitis i faringitis. Mi sa tom hranom možemo jako puno da oštetimo dijete”, pojasnio je.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad