Dado Delić, biciklista i planinar iz Bosne i Hercegovine, krajem aprila ove godine krenuo je na 13.500 km dug put biciklom od Tadžikistana do Japana, u okviru ličnog projekta "Biciklom kroz meridijane i paralele".

Dado, poznatiji na Facebooku kao The Rolling Drifter – Biciklom kroz meridijane i paralele, ranije je već putovao biciklom do Maroka (2014. godine) i Uzbekistana (2015. godine).

Na svom aktuelnom putu, Dado prolazi kroz Tadžikistan, Kirgistan, Indiju, Nepal, Mjanmar, Tajland, Kambodžu, Laos, Vijetnam, Kinu i, na koncu Japan, na taj način završavajući svoj navedeni projekat.

Dado je tokom proteklih nekoliko mjeseci već pisao unikatne priče posvećene i inspirisane mirom, pomirenjem, prijateljstvom i važnosti suočavanja sa vlastitim predrasudama i strahovima. Navedene priče Dado piše za USAID-ov projekat PRO-Budućnost, koji u BiH provodi Catholic Relief Services sa partnerima, a N1 ih, među ostalim medijima, objavljuje široj javnosti.

U nastavku je nova Dadina priča iz jednog nepalskog sela.

Zadesio sam se u selu Bhaise Dovan.

Put od granice Indije sa Nepalom, te dalje prema Katmanduu – glavnom gradu ove druge zemlje – “dovukao” me ovdje. Preda mnom su dva izbora: Jedan pruža vožnju kroz kanjone rijeka koje će me dovesti do doline glavnog grada, dok je drugi kraći – penje se kroz planine i ide linijom većeg otpora. Izabirem drugu opciju. Prizori uskoro postaju nestvarni, dok se serpentinama uspinjem ka prevojima koji visoko gore nestaju u magli.

Vrhunac je sezone monsuna i kiša pada svakodnevno. Vožnja se odvija ustaljenim obrascem. Pedalanje; jednosatna pauza; pljusak koji bi silovito istresao svu vlagu što je vjetar donio sa Himalaja; isto takvo njegovo naglo prestajanje, te nastavak vožnje. Kao po rasporedu.

Ulaskom u planine, lica Indijaca iz dolina bivaju zamijenjena širokim nasmiješenim licima Nepalaca. Podne je i, ispod molitvenih zastavica sa mantrama ispisanim na sanskritu, ulazim u selo Bimphedi. Kuće sačinjene od slaganog kamena nižu se sa strana oronule ceste. U centru sela, oko minijaturnog hrama, cesta se razdijelila kao zmijski jezik da bi se opet ponovo sastavila, čineći nešto nalik kružnom toku. Upravo tu, saginjući se da ne zapnem glavom o niski strop lokalnog restorana, na preporuku Monike ulazim da ručam.

Moniku sam upoznao sticajem okolnosti – izuzev turista u Katmanduu, jedinog stranca na svom putu u Nepalu.

Kao koordinator Awasuka Bhimphedi programa, koji ima za cilj unaprjeđenje uslova stanovanja, radi kao arhitekta. Program je osnovan pod pokroviteljstvom nevladine organizacije “Amics del Nepal” (Prijatelji Nepala) i partnerske organizacije “Base A”. Članovi organizacije su mladi arhitekti i studenti koji, kroz treninge i aktivnosti sa lokalnim stanovništvom, imaju za cilj razvijanje sela kao održivog mjesta za življenje.

U aprilu 2015. godine, Nepal je pogodio razorni zemljotres jačine 7,8 stepeni po Richteru. Tom prilikom skoro devet hiljada ljudi je poginulo, a tri i po miliona je ostalo bez domova. U selima, zemljotresi su uništili kuće, a negdje su klizišta odnijela i čitava sela. U Bamphediju, srećom, Monika priča, nije bilo ljudskih žrtava. Kao najveće, ovo selo služi kao baza i ishodišna tačka za ustanovljavanje štete na udaljenijim selima.

Osnovni zadatak tima stručnjaka i studenata arhitekture jeste ustanoviti zbog kojih razloga su se pojedine kuće totalno srušile, a zbog kojih su druge samo djelomično oštećene. Ultimativni cilj jeste naći arhitektonski prototip kuće otporne na zemljotrese.

Jednom sam, u kancelariji organizacije, bio okružen nacrtima i presjecima lokalnih nepalskih kuća, geografskim kartama regiona, te slikama oštećenih kuća. Ono što me dojmilo jeste to da je posao koji rade veoma interesantan i inovativan i daje svu slobodu mislima, te satisfakciju činjenicom da prave nešto što će nekome u budućnosti spasiti život. 

U tu svrhu, stručnjaci iz različitih sfera koriste znanja i stilove gradnje koji su se pokazali dobrim na drugim mjestima podložnim zemljotresima. Interesantno je da su i Nepalci nekada koristili sigurnije načine gradnje kuća. Međutim, nemajući većih zemljotresa, iste su izbacili iz upotrebe. Takođe je interesantno da su se neke starije kuće, građene na takav način, održale, dok su se novije urušile. 

Uz međunarodne volontere, ključnu ulogu imaju i nepalski volonteri. U komunikaciji sa stanovnicima sela, bez njihove pomoći, program ne bi bio tako dobro prihvaćen. Uz obnovu i gradnju kuća, organizacija se istovremeno bavi i drugim sličnim projektima.

Neki od njih su pravljenje sistema za sakupljanje vode i higijenske distribucije iste, kao i pravljenje higijenskih ložišta i sistema za smanjenje štetnog kuhinjskog dima. Trenutne kuhinje, smještene u skopu kuće, zbog dima štetno utiču na zdravlje ljudi i predstavljaju ozbiljan zdravstveni problem u Nepalu. 

Geografija terena, zemljotresima izloženo područje i sve ono što im planine Himalaja imaju ispostaviti, Nepalce su ponovo podsjetili na neodgodivost učenja i ponavljanja. 

Sve je to lakše reći nego učiniti. Pogotovo u zemlji kao što je Nepal. 

Ali zato i služe prijatelji.

Hvala Vam Amics del Nepal, u ime svih nas koji dijelimo ovu planetu.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.