Srećko Kundid, mještanin hrvatskog dijela sela Sebišina u blizini dalmatinskog gradića Imotskog, smještenog na državnoj granici sa Bosnom i Hercegovinom, apelira na hrvatska ministarstva i policiju da mu izgradnjom novog, šengenskog graničnog prijelaza ne zabrane slobodan ulaz u kuću u kojoj sa porodicom živi od 1980-ih godina.
Srećko niz godina vodi uzaludnu borbu sa hrvatskom administracijom koja je u julu ove godine izdala novi nacrt šengenskog prijelaza za pogranični promet u njegovom selu. No, Srećko ima tu nesreću da se njegova kuća nalazi 20-ak metara od granične linije između dviju država i da bi mu malogranični policijski prijelaz uzimao većinu dvorišta i praktički blokirao glavni ulaz u kuću.
Nestalo bi lijepog kamenog zida koji opasuje njegovo dvorište, kamenog luka s ulaznom kapijom od kovanog željeza. Nestala bi velika kapija za ulaz auta i mjesto za parkiranje, a i njegov pas Šarko izgubio bi mjesto za svoju kućicu u kojoj sada “stražari”.
Srećkova porodica na to rješenje ne pristaje, kažu, radije bi živjeli negdje drugdje.
Neka uzmu cijelu kuću, a nama sagrade novu
„Ja sam im rekao, ako hoće graditi prijelaz u mom dvorištvu, najbolje neka mi uzmu cijelu kuću i koriste je za smještaj policajaca. Meni neka, umjesto toga, sagrade drugu kuću na nekoj lokaciji u blizini“, kaže Srećko koji trenutno u kući boravi sa starim ocem, suprugom i troje odrasle djece.
Prema nacrtu novog graničnog prijelaza, Srećku se oduzima desetak metara dvorišta ispred ulaza u kuću i zagrađuje mu se pristup na javnu cestu. Ispred garaže bi mu ostavili svega par metara prostora. S obzirom na to da bi po nacrtnu ograđeno dvorište bilo nasuto i podignuto za 80 centimetara, garaža i cijelo prizemlje Srećkove kuće izgubili bi funkciju. Srećko kaže kako je u kameni dvorišni zid i u kovanu ulaznu ogradu uložio novac za kojeg je mogao izgraditi čitav sprat kuće.
Sadašnji granični prijelaz u selu Sebišina nalazi se stotinjak metara u teritoriju BiH. Tu su postavljene limene kućice dvaju policija, hrvatske i bh. policije, kako ne bi ometale stanare obližnjih kuća zaseoka Glavote Donje. No, nova šengenska pravila ne dopuštaju toliko odstupanje od stvarne granične crte, tako da su hrvatske vlasti obavezne do polovice 2015. prijelaz postaviti na točno mjesto.
Srećko vlastima nudi puno bolje rješenje koje neće nikome smetati, kaže. Predlaže da se granični prijelaz napravi također u teritoriju Republike Hrvatske, ali prekoputa njegove kuće, na prostoru na kojem nema građevina. Međutim, geodet koji je vršio mjerenja na terenu Srećku je odgovorio kako zemljišne čestice prekoputa nemaju dodijeljen katastarski broj i da je to razlog zbog kojeg će graditi u njegovom dvorištu.
„Gospodi u ministarstvu je problem što te čestice prekoputa nemaju katastarski broj“, kaže Srećko i naglašava kako je po zakonu svim česticama u Hrvatskoj već trebalo dodijeliti katastarske brojeve.
„Kad dođu bageri, u naše dvorište mogu samo preko nas sviju. Neću spavati u sobi dok mi ispod prozora svijetle veliki reflektori i čitavu noć netko stvara buku“, kaže Danica, Srećkova supruga.
Ministarstvo financija ne odustaje
Na pitanje kako namjeravaju riješiti spornu situaciju, iz Ministarstva financija Hrvatske stigao je odgovor koji sugerira kako neće odustati.
„Akcijskim planom unapređenja stanja na graničnim prijelazima i ispunjavanja obveza iz 24. Poglavlja u vezi pristupanja u Evropsku uniju od 25. januara 2013. godine definirana je potreba izgradnje novog stalnog graničnog prijelaza za pogranični promet Sebišina, na području Općine Runovići.“
Određen je rok za aplikaciju schengenskog režima kontrole na granici Republike Hrvatske sa Srbijom, s Bosnom i Hercegovinom i sa Crnom Gorom 1. jula 2015. godine.
Ministarstvo financija je izjavilo da novi granični prijelaz treba izgraditi u koridoru postojeće lokalne saobraćajnice na području Republike Hrvatske neposredno do granične crte, sa svim sadržajima i odgovarajućom opremom, sukladno novim standardima primjerenima kategoriji graničnog prijelaza.
I Sebišani na bh. strani granice u borbi s administracijom
Srećkova situacija nije ugodna, ali nije ugodno ni mještanima zaseoka u istom selu koji se nalaze na drugoj strani granice, u BiH. Oni imaju sve infrastrukturne priključke iz Hrvatske još od prije 1990. godine. Imaju stalno probleme s prelaskom granice, i oni i njihovi gosti.
Mjesec dana su bili bez telefona zato što serviseri telefonske mreže iz Hrvatske više ne žele prelaziti granicu, jer ih policija teško propušta.
Život na granici je opasan i tvrd, kaže jedna pjesma, a kako je teško boriti se sa vlastima dviju država koje provode zakone ne mareći previše za ljude na terenu, znaju najbolje Sebišani. Kažu da neće popustiti pred nikakvim pritiscima vlasti, jer ovdje žive oduvijek i znaju da su svoji na svome.
