Barijere na Plitvičkim jezerima svake godine narastu 13,5 milimetara

Sedra je šupljikava, porozna stijena koja nastaje kada se iz vode izdvaja kalcijev karbonat. Na Plitvicama u tome pomažu mahovine, alge i bakterije: kamenac se taloži na njima, a biljke se postepeno okamenjuju. Strme, okomite barijere prekriva mahovina Palustriella commutata, koja se brzo fosilizira, piše na stranici nacionalnog parka.

Za to su potrebni posebni uslovi. Voda mora biti prezasićena kalcijevim karbonatom, pH vrijednost viša od 8, a otopljenog organskog ugljika manje od deset miligrama po litru.

Neke barijere rastu tri puta brže od drugih

Brzina nije svuda ista. Izlazna barijera jezera Kozjak raste oko 5,6 milimetara godišnje, a barijera Prošćanskog jezera otprilike tri puta brže. Talog na dnu jezera nakuplja se oko 17 puta sporije nego što rastu barijere, pa jezera ne zatrpava mulj nego ih barijere s vremenom podižu.

Pod vodom Kozjaka krije se nekadašnji slap od 40 metara

Jezera nisu oduvijek izgledala kao danas. U Kozjaku, najvećem plitvičkom jezeru, nalazi se potopljena barijera koja je nekad bila slap visok oko 40 metara i dijelila jezero na dva dijela. Prema podacima parka, jezero je dijelila još prije otprilike 400 godina.

Današnje aktivne barijere stare su šest do sedam hiljada godina, a nastale su nakon posljednjeg ledenog doba. Istraživači su na Plitvicama pronašli i ostatke mnogo starijih barijera, iz razdoblja između ledenih doba, stare 90.000 do 130.000 i 250.000 do 300.000 godina.

Manje od jedan posto površine parka

Šesnaest većih jezera i niz manjih povezani su slapovima u jedinstven sistem, a u njima je ukupno oko 22,95 miliona kubnih metara vode. Iako su jezera razlog zašto posjetioci dolaze, vodene površine zauzimaju manje od jedan posto parka, a ostatak čine šume, travnjaci i krš.

Plitvička jezera proglašena su prvim nacionalnim parkom u Hrvatskoj 8. aprila 1949, a na UNESCO-ov popis svjetske baštine upisana su 26. oktobra 1979. Iz Bihaća se do parka najčešće stiže preko graničnog prijelaza Izačić.