Ljudi u ovom gradu žive u rupama iskopanim u brdu, a kad prošire spavaću sobu ponekad nađu drago kamenje

Grad postoji zbog opala, dragog kamena koji se prelijeva u više boja.

Pronašao ga je 1915. četrnaestogodišnji Willie Hutchison, koji je s grupom tražio zlato, a naišao na komade opala razbacane po tlu.

Vijest je privukla tragače. Danas iz tog kraja dolazi preko sedamdeset posto svjetskog opala dragocjene kvalitete.

Zašto su otišli pod zemlju

Prvi doseljenici gradili su kuće na površini, kao i svugdje drugdje.

To nije dugo trajalo.

Ljeti temperatura u sjeni redovno prelazi četrdeset stepeni, sjene gotovo nema, a vjetar nosi prašinu. Noći zimi znaju biti hladne.

Rudari su isprva samo bježali u stara okna da prečekaju najgori dio dana. To nije bila zamisao nego snalaženje.

Postepeno su te prostore proširivali i uređivali, dok se nije pokazalo da je jednostavnije ostati dolje. Među prvima koji su počeli kopati stambene prostore bili su vojnici koji su se vratili s Prvog svjetskog rata, jer su na zapadnom frontu naučili kako se kopaju zemunice.

Zašto je pod zemljom hladnije

Objašnjenje je jednostavno i vrijedi ga znati.

Kamen i zemlja sporo primaju i sporo otpuštaju toplotu. Na dubini od nekoliko metara dnevne promjene temperature se više ne osjete.

Zato u nastambi ostaje ujednačeno oko dvadeset dva do dvadeset četiri stepena, i ljeti i zimi, bez klime i bez grijanja.

Uz to je kamen u tom kraju mek i lako se kopa, a dovoljno je čvrst da strop stoji sam, bez potpore.

Kuće koje se šire kopanjem

Nastambe se lokalno zovu dugouts.

Nisu skučene kako se pretpostavlja. Ima ih s tri i četiri spavaće sobe, punom kuhinjom, a poneka i s bazenom. Dio se izdaje turistima.

Kroz strop izlaze ventilacione cijevi, pa iz brda vire dimnjaci, što je jedan od prizora po kojima je grad poznat.

Ono najneobičnije je što se kuća može proširiti jednostavno tako da se dalje kopa. Stanovnici su pritom nailazili na opal. Jedna žena koja tu živi od 1961. pronašla je kopajući svoj dom opala u vrijednosti od deset hiljada dolara.

Šta se sve nalazi dolje

Pod zemljom nisu samo kuće.

Tu su tri crkve, među njima i srpska pravoslavna, čiji su zidovi od pješčara ukrašeni rezbarijama. Postoje i podzemni hotel, knjižara, galerija, bar i prostorija za bilijar.

Na površini grad izgleda kao filmska kulisa, i to je i bio. Tu su snimani dijelovi filmova Mad Max, Priscilla i Pitch Black.

Okolo stoje hiljade okna i hrpe iskopanog kamena, pa posjetioce upozoravaju da ne hodaju unatrag dok se fotografišu, jer okna nisu sva označena.

Igralište za golf je bez trave. Igrači nose komad vještačke trave sa sobom, da bi imali s čega udariti.

Je li zdravo živjeti tako?

Nisu svi uvjereni da je to dobar način života.

Will Hunt, autor knjige o podzemnim prostorima, izjavio je da ljudsko tijelo nije predviđeno za život pod zemljom i da tamo ne pripadamo.

Stanovnici se s tim uglavnom ne slažu. Ista žena koja je našla opale kopajući kuću rekla je da nikada ne bi otišla.

Danas u gradu živi između 1.700 i 3.500 ljudi, ovisno o procjeni i godini, a od Adelaidea je udaljen oko osam sati vožnje. Ime dolazi iz jezika lokalnog naroda, od izraza kupa piti, koji se obično prevodi kao bijelac u rupi, što je bio doslovan opis onoga što su rudari radili po cijeli dan.