Neobičan običaj: Mjesto u kojem pokojnici mjesecima i godinama ostaju kod kuće s porodicama

Neobičan prizor dočekuje posjetioce Lema, sela i grobnog lokaliteta u planinskom području Toraja, u indonezijskoj pokrajini Južni Sulawesi. Nađete li se u ovom kraju, mogli biste pomisliti da gledate ljude koji su izašli na balkone i zastali posmatrajući polja ispod svojih kuća. Odjeveni su, imaju prepoznatljive crte lica i stoje poredani iza drvene ograde. Međutim, ti nepomični posmatrači zapravo su tau-tau, drvene figure preminulih osoba, a iza njih se nalaze grobnice uklesane u stijene.

U Lemu se odnos prema smrti i precima uveliko razlikuje od običaja na koje smo navikli. Grobnice su neraskidivo povezane s prirodom, dok likovi pokojnika ostaju kao vidljivi podsjetnik njihovim potomcima. Neke figure su jednostavnije, dok su druge izrađene s mnoštvom detalja, od bora na licu do odjeće koja podsjeća na onu koju je pokojnik nosio za života.

Figure tau-tau predstavljaju preminule osobe, a prema tradicionalnim vjerovanjima imaju i ulogu čuvara grobnica i zaštitnika živih. Njihova izrada nekada je bila povezana prvenstveno s plemstvom i imućnim porodicama, pa su ove figure svjedočile i o društvenom položaju pokojnika.

Običaji naroda Toraja

Da bismo razumjeli zašto drveni likovi stoje iznad polja, potrebno je upoznati običaje naroda Toraja. Prema njihovom tradicionalnom shvatanju, smrt je proces koji se završava pogrebnim obredima.

U pojedinim porodicama tijelo preminule osobe ostaje u kući mjesecima, pa čak i godinama, dok se priprema posljednji ispraćaj. Kako bi ga sačuvali, nakon smrti tretiraju ga formalinom, koji usporava raspadanje, a tijelo se s vremenom isušuje i mumificira.

Tokom tog perioda pokojnik se smatra bolesnim ili usnulim, a porodica nastavlja brinuti o njemu i uključivati ga u svakodnevni život. Ipak, ovaj običaj nije isti u svim zajednicama niti ga praktikuju sve porodice.

Razlog dugog čekanja dijelom leži i u zahtjevnoj organizaciji sahrane.

"Rambu Solo", kako se naziva pogrebna ceremonija, može okupiti veliki broj rođaka i gostiju. Obredi, zajednička gozba i tradicionalni plesovi dio su posljednjeg ispraćaja kojim pokojnik, prema vjerovanju, prelazi među pretke.

Posebnu ulogu imaju bivoli koji se ritualno žrtvuju. U tradicionalnom vjerovanju povezani su s putovanjem pokojnika u zagrobni svijet, poznat kao Puya.

Njihov broj zavisi od društvenog položaja pokojnika i obima ceremonije, a meso se dijeli učesnicima.

Takav posljednji ispraćaj za porodicu predstavlja veliku, ali i organizacijski i finansijski zahtjevnu svečanost.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad