Made in Yugoslavia
Tri jugoslavenska proizvoda koja je Zapad masovno kupovao: Jedan se i danas prodaje u gotovo svakoj njemačkoj trgovini

Dok su kupci u Jugoslaviji tražili robu s oznakom made in Germany, USA ili Japan, nekoliko domaćih proizvoda uspjelo je obrnuti smjer i osvojiti zapadno tržište. Skije Elan, kućanski aparati Gorenje i Vegeta prodavali su se u Njemačkoj, Austriji i Skandinaviji, a priče o njihovom uspjehu podsjećaju koliko je tadašnja industrija znala o marketingu.
Potrošačko društvo u socijalističkoj Jugoslaviji razvilo se u šezdesetim i sedamdesetim godinama, a s njim i vjera da je strano automatski bolje. Kako podsjeća hrvatski portal Index.hr, čiji je tekst prenijela i Nova.rs, nekoliko domaćih marki ipak je napravilo ono što je mnogima izgledalo nemoguće: postale su tražena roba na tržištima zapadne Evrope.
Sve tri priče počinju skromno, u radionici, laboratoriji ili maloj fabrici, a završavaju ugovorima s velikim njemačkim trgovcima i svjetskim šampionima.
Elan: Skije iz Begunja na kojima je Stenmark postao legenda
Osnivač Elana Rudi Finžgar (1920–1995) počeo je skakati na skijama koje je sam napravio. Drugi svjetski rat prekinuo mu je karijeru, a nakon rata osnovao je radionicu skija u Begunju na Gorenjskoj, koja je početkom pedesetih dobila ime Elan.
Najveći marketinški potez bio je ugovor s mladim Šveđaninom Ingemarom Stenmarkom, koji je, prema pisanju Index.hr, morao proći i kroz radnički savjet fabrike. Stenmark je postao jedan od najuspješnijih skijaša svih vremena: osvojio je 86 utrka Svjetskog kupa, dvije olimpijske zlatne medalje u Lake Placidu 1980. i tri svjetska zlata. Njegov rekord u broju pobjeda trajao je decenijama, dok ga nije prestigla Mikaela Shiffrin.
Elanove skije nosili su i slovenski asovi Bojan Križaj, Jure Franko i Mateja Svet, a reklame sa Stenmarkom i danas se mogu pogledati na Elanovom YouTube kanalu.
Gorenje: Od 200 šporeta za Neckermann do vlastite firme u Münchenu
Gorenje je osnovano 1950. u Velenju i u početku je proizvodilo poljoprivrednu opremu. Prvi veliki izvozni posao, prema podacima koje navodi Index.hr, dogodio se 1961. godine, kada je oko 200 šporeta poslano u Zapadnu Njemačku preko kataloške prodaje kompanije Neckermann. Veće količine uslijedile su 1965. godine.
Godine 1971. Gorenje je u Münchenu osnovalo trgovačko preduzeće, koje je već u prvoj godini prijavilo promet od 20 miliona njemačkih maraka. Uslijedile su firme u Austriji, Francuskoj, Danskoj i Italiji.
Neobičan potez za socijalističku firmu bio je 1978. godine, usred Hladnog rata, kada je Gorenje kupilo njemačkog proizvođača radio i TV aparata Körting. U njemačkim katalozima Gorenjevi aparati često su nosili oznaku "vrlo popularno".
Danas je Gorenje dio kineske grupacije Hisense, koja ga je preuzela 2018. godine, a marka je i dalje dobro poznata kupcima u Bosni i Hercegovini.
Vegeta: Začin Zlate Bartl koji se od 1981. prodaje u gotovo svakoj njemačkoj trgovini
Vegetu je 1959. godine osmislila hemičarka Zlata Bartl u Podravki. Uspjeh nije došao slučajno: prema pisanju Index.hr, tim u Zagrebu od 1962. proučavao je prehrambene navike, Podravka je organizovala kulinarske demonstracije i izdavala knjižice s receptima, a početkom sedamdesetih ime je skraćeno s "Vegeta 40" na "Vegeta" uz prepoznatljivo pakovanje.
Izvoz je počeo 1967. u Mađarsku i Sovjetski Savez, a 1971. u Austriju, Švedsku, Njemačku i Čehoslovačku. U Njemačkoj se Vegeta isprva prodavala u turskim i jugoslavenskim radnjama, a od 1981. ima je u gotovo svim njemačkim trgovinama. U Njemačkoj je 2025. dobila nagradu Top Marke.
Podravka je imala i vlastite kreativne, dizajnerske i foto studije, a pamti se i njena televizijska emisija "Male tajne velikih majstora kuhinje".
Zašto su baš ovi proizvodi uspjeli
Zajedničko svim trima pričama je to što fabrike nisu prodavale samo proizvod. Elan je imao šampiona koji je pobjeđivao na njegovim skijama, Gorenje je ušlo u njemačke kataloge i otvorilo vlastite firme u inostranstvu, a Podravka je kupce učila kuhati s Vegetom.
Elan, Gorenje i Vegeta i danas postoje kao marke, iako su se vlasnici i tržišta u međuvremenu promijenili. Generacije u BiH ih pamte iz kuhinja i sa skijališta, a mnogi u dijaspori i danas kupuju Vegetu u njemačkim trgovinama.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare