Celer, koji mnogi koriste za pripremu jela, zeljasta je dvogodišnja biljka s mesnatim vretenastim korijenom i stabljikom. Divlji celer rastao je u evropskim močvarnim područjima, a zatim je uzgojem uspješno kultivisan. U ponudi su bijeli celer, zeleni i celer s korijenom nalik na bijelu repu, piše vecernji.hr.
Ako se uzgaja valja voditi računa o tome da je osetljiv na temperaturu – noćne temperature u zaštićenom prostoru ne bi smjele da budu niže od 12 °C, a dnevne više od 20 °C. Uz takve uslove i dobru njegu za proizvodnju dobrih sadnica sa 4–5 listova potrebno je 10–12 sedmica.
Tokom ljeta vrlo je važna ravnomjerno zalivanje, te ako nema padavina, svakih 10 dana treba navodnjavati sa 25–35 mm vode.
U fazi zadebljanog korijena nedostatak vlage može da ima negativnu posljedicu, jer povećava sadržaj celuloznih vlakana i smanjuje kvalitet korijena. Celer se mora zalijevati tokom cijele sezone i ne smije se dozvoliti da tlo presuši. Tokom sušnih razdoblja zalijevati s 22 l/m svake sedmice.
Celer najbolje uspijeva na dubokim propusnim srednje teškim zemljištima, neutralne reakcije (pH 6.5 – 7.5), bogatim humusom i dobrog kapaciteta za vodu i vazduh. Ako se ostavi da procvjeta, privući će korisne kukce. Sjemenke celera su sitne i smeđe sa svijetlim žljebovima, snažnog, aromatičnog i pomalo gorkog ukusa.
Primjena: Koristi se kao začinsko bilje i kao aromatični dodatak supama, salatama, mesnim i drugim jelima.
Napomena: Konzumiranje celera pomaže u snižavanju krvnog pritiska. Celer sadrži aktine ftalide (supstance koje opuštaju arterijske mišiće), koji šire krvne sudove. Izuzetno ljekovita biljka koju je dobro jesti sirovu.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!