Suknja je drugi najstariji komad odjeće ikad izmišljen. Najstariji komad odjeće je običan komad kože ili tkanine koji se vezivao oko struka te je pokrivao isključivo spolne organe.
Ako postoji jedna vrsta odjeće koja ima bogatu historiju kroz stoljeća, to je definitivno suknja. Od suknje tkane slamom koja datira iz 3900. godine prije Krista u Armeniji do niza maxi, midi i mini dostupnih danas, suknje su dominirale ženskom garderobom.
Unatoč tome što je počela kao standardni odjevni predmet za muškarce i žene u svim drevnim kulturama poput Azije i Egipta, suknja je postala neizostavan odjevni predmet u ormaru za žene u zapadnoj Europi i Americi.
Suknja kroz historiju
Na početku čovječanstva podjela muške i ženske odjeće nije postojala. Drevni su ljudi prekrivali samo donju polovicu tijela, pomoću pravougaonog komada materijala, bilo od životinjske kože ili lišća zašivenog zajedno. Može se reći da je to tada bio i početak historije nastanka suknje.
Kroz historiju su suknje nosile brojne civilizacije. Antički Rimljani su smatrali da je nošenje pantalona odlika barbara. Mijenjali su mišljenje tek u hladnijim klimama.
Današnje pantalone su muškarci počeli nositi prije manje od dva stoljeća. Sve do tada nosili su haljine, suknje i najrazličitije oblike pripijenih čarapa u kombinacijama sa suknjama ili kratkim pantalonama.
Kako je vrijeme prolazilo, žene su postajale poznatije po nošenju suknje uz iznimke kao što je izaar koji se nosi u arapskoj kulturi te kilt koji je tradicionalna muška odjeća u Škotskoj i Irskoj.
Historija suknje kao elementa ženske garderobe počinje tek u 16. stoljeću.
Drevni Egipat
Rana historija suknji seže stoljećima u prošlost iz starog Egipta. Zanimljivo je da su prve suknje zapravo nosili muškarci. Ovi jednostavni odjevni predmeti bili su slični omotanoj suknji s pojasom u struku, zvanoj šendit.
Šendit se tada pravio od materijala lokalnog porijekla, što je u ovom slučaju bio lan. Bio je lagan i prozračan, idealan za vruće i vlažno vrijeme kakvo je u Egiptu.
Najbogatiji i najutjecajniji ljudi nosili su svjetlije i tanje suknje, dok su radnici nosili – uglavnom – pamučne ogrtače. Žene su, pak, preferirale haljine.
Suknje u srednjem vijeku
Tokom srednjeg vijeka s napretkom u tkanju i krojenju, bilo je moguće da muškarci počnu nositi krojene hlače i tajice. Za žene su haljine i dalje bile glavni izbor odjeće. One su bile izrezane tako da prate linije tijela do ispod struka sa zasebnom, punijom suknjom prišivenom na steznik. Žene su nosile haljine u svim vremenima sve do kasnog 19. stoljeća, kada su se počele pojavljivati odvojene haljine.
Način oblačenja u 19. stoljeću
Tokom viktorijanskog doba haljine su bile dominantne, a bonton odijevanja vrlo strog. Haljine su prekrivale cijelo tijelo, a korzeti i kopče bili su bitni u ženskoj garderobi ranog viktorijanskog doba. Međutim, to se počelo mijenjati kasnih 1890-ih, kada su žene prihvatile aktivniji način života, uz jahanje, vožnju biciklom i hodanje.
Tokom prvih godina edvardijanskog doba odvojeni sakoi i suknje bili su u modi, čineći odjeću manje restriktivnom od prethodnog strogog viktorijanskog razdoblja. Od 1886. suknje su postale manje obrubljene, dok su njihove draperije padale u jednostavnijim linijama.
Od 1890-ih nadalje, popularnost suknje kao zasebnog komada odjeće stvarno raste i uzima maha. Tokom tog vremena uglađene duge haljine zamijenjene su praktičnijom odjećom. Međutim, suknje su i dalje padale na pod i to se nastavilo sve do 1910-ih.
20. stoljeće i “procvat” suknje
Dvadeseto stoljeće bilo je vrijeme eksperimentiranja i inovacija u mnogim aspektima društva. Suknja se definitivno razvila u ovom razdoblju – dok su na početku bile pune dužine, do kraja stoljeća uveden je širok asortiman vrsta suknji.
Različite dužine i oblici
Stotinama godina duga je suknja bila sama definicija luksuza, uglavnom zato što je tkanina bila tako skupa.
Da su kroz historiju suknje bile gotovo uvijek dugačke, svjedoče i slike, knjige, razni izvori i zapisi – sve do 20. stoljeća koje je donijelo revoluciju u promjeni dužine suknje. Pa tako razlikujemo: dugu ili maksi suknju koja seže do poda ili do gležnja, midi suknju ili Chanel dužinu, taman ispod koljena, te minicu kojoj rub suknje seže do polovine bedara.
Od hobble suknje iz 1910-ih do mini suknje iz 1960-ih, suknja je dosta evoluirala tokom proteklog stoljeća.
Dvadesetih godina jačaju ženski pokreti za ravnopravnost, pa se žene žele osloboditi kako društvenih, tako i odjevnih okova. Žene su postajale sve samouvjerenije i hrabrije. Nakon rata, prvi put u historiji uslijedilo je razdoblje kratkih haljinica i kratke kose.
Međutim, stvari su se ponovno promijenile nakon Velike depresije. Četrdesetih godina suknje (i odjeća općenito) postaju još sumornije, uz sva ograničenja u odijevanju tokom Drugog svjetskog rata. Utilitarna moda bila je glavni izgled, dok su jeftinije tkanine bile sve popularnije, a jednostavne A-kroja ili ravne suknje bile su tražene.
Tokom 1950-ih moda se vratila svojim ekstravagantnijim korijenima, s Diorom i njegovim “New Lookom”. Voluminozne suknje A kroja i pencil suknje osvojile su žene zapadnog svijeta.
Od 1970-ih pa sve do danas, niti jedan tip i dužina suknje nisu dugo dominirali modom, a u modernim vremenima dizajn suknje je stvar osobnog stila, kako žena, tako i muškaraca.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!