Metan je plin koji čak 84 puta snažnije zagrijava atmosferu nego CO2. Odranije se znalo da naveliko počinje curiti s otapanjem permafrosta u Sibiru, ali nikad na polarnom kontinentu. Zbog budućnosti života na Zemlji i čovječanstva, znanstvenici su zgroženi otkrićem.

U podmorju oko južnog polarnog kontinenta na planetu Zemlja znanstvenici procjenjuju da se nalazi čak četvrtina svih podzemnih količina metana na svijetu. Netom objavljeno istraživanje troje znanstvenika u znanstvenom žurnalu The Royal Society otkriva ne samo prvo poznato veliko curenje metana na Antarktiku, nego i to tamo da niti godinama od početka curenja oko izvora metana na morskom dnu nema bakterija koje bi taj metan “proždirale” i sprečavale njegov odlazak u atmosferu.

“Taj nedostatak konzumacije metana (od bakterija) najvažnije je otkriće. To nije dobra vijest. Mikrobima je trebalo više od pet godina da se uopće tamo počinju pojavljivati, a čak i tad metan je nastavio rapidno curiti s dna”, komentirao je za Guardian Andrew Thurber sa Sveučilišta države Oregon koji je radio na istraživanju.

“Metanski ciklus je apsolutno razlog za to da se društvo (čovječanstvo) zabrine. Smatram to neopisivo zabrinjavajućim”, dodao je svojoj izjavi, za jednog znanstvenika, ekstremno dramatičan opis stanja.

Curenje metana s morskog dna u vodama oko Antarktike, navodi se u istraživanju, ronioci su prvi put uočili još 2011., pukom slučajnosti.

a isto mjesto u Rossovom moru uspjeli su se vratiti tek pet godina poslije kako bi mjesto curenja detaljno proučili. A potom je slijedio laboratorijski dio posla.

Tu na red dolazi i najdramatičniji dio otkrića. Curenje metana s dna mora, prvo kroz morske vode prema površini, a onda dalje u atmosferu, dio je prirordnih ciklusa. Takvi ispadi povremeno se događaju i uslijed bušenja podmorja u potrazi za naftom i plinom, primjerice u Sjevernom moru, što ponekad doseže razmjere katastrofe.

Međutim, prirodna zaštita u tim slučajevima su kemosintetske bakterije koje energiju za svoj život crpe iz molekula metana. Ovdje se dogodilo to, navode znanstvenici u svom opisu istraživanja, da je i pet godina od otkrića, oko izvora curenja pronađeno da od svih mikroorganizama, na one koji konzumiraju metan, praktično ga jedu, otpada samo 4 posto od svih populacija mikroba.

“Zajednica mikroba nije se razvila dovoljno za stvoriti dovoljan filter kako bi se spriječilo curenje metana iz sedimenta”, stoji u rezultatima istraživanja.

Kao razlozi za to navodi se vrlo niska temperatura mora (-1,8°C) i visoke razine koncentracije sulfata. Za razloge o curenju metana, barem to, navodi se da najvjerojatnije nisu posljedica već postojećeg globalnog zagrijavanja. Koliko god je dramatična vijest o novom velikom curenju metana kao još jednog velikog ubrzivača klimatskih promjena, bitno je znati da ovaj incident ne spada u “spiralu” samogenerirajućih klimatskih promjena.

Nasuprot tome, baš to je slučaj s otapanjem permafrosta unutar sjevernog polarnog kruga, posebno na sjeveru Sibira. Brojnim tisućama godina zamrznuto tlo otapa se uslijed globalnog zagrijavanja, a pritom u atmosferu otpušta metan koji još ubrzava zagrijavanje astmosfere. I tako u krug.

Koliko je metan opasan po prirodu, odnosno po klimatske promjene, pokazuju, primjerice, ilustracije američkih EPA-e i EDF-a. Prema njihovim podacima, inače svjetski prihvaćenima, emisije stakleničkih plinova, u ekvivalentima CO2, 2018. godine bile su takve da se 81 posto odnosilo na CO2, čak 10 posto na metan, 7 posto na dušikove okside i 3 posto na plinove na bazi fluora.

Metan u atmosferi ne ostaje tako dugo kao CO2, ali u prvih 20 godina atmosferu zagrijava čak 84 puta snažnije nego CO2. Metan dolazi u atmosferu iz prirodnih i umjetnih izvora, ali se u svim slučajevima, osim jednog, odnosi na procese oko nafte, plina i ugljena. Onaj jedan slučaj odnosi se na stočarstvo, odnosno na probavne plinove koje ispuštaju životinje koje čovjek masovno uzgaja u mesnoj industriji.

Prije nekoliko godina 16 znanstvenih istraživanja skupa dovelo je do zaključka da metan iz čovjekovog svijeta ili onoga što je čovjek prouzročio, curi u atmosferu čak 60 posto gore nego što se mislilo.

Riječ je o velikoj razlici po sudbinu svijeta. Od Klimatske konferencije u Parizu postalo je jasno da je prag izbjegavanja najgorih posljedica po čovječanstvo i prirodu zagrijavanje od 1,5°C. Sljedeći prag je 2°C.

Preko 2°C, smatra se, klimatske promjene diljem svijeta više se ne bi mogle zaustaviti, bivale bi sve gore i gore i dovele do višestruko gorih zagrijavanja i kataklizme.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad