Historija Lamborghinija je veoma slična bajci o čarobnom pasulju, tj. gigantskim stablima pasulja i višemilionski vrijednoj imperiji egzotičnih automobila.
“Čarobni Pasulj” Ferruccia Lamborghinija je, u stvari, predstavljala njegova strast za mehaniku, izvanredna sposobnost popravke automobila koji su ga doveli na vrh sportskog automobilizma i zauvijek mu obezbijedili mjesto u historiji automobilske industrije, piše portal Lako do kola.
pročitajte još
Ferruccio je rođen 1916. godine u Italiji, a njegov talenat je prvi put primjećen još dok je bio dijete. Zahvaljujući igri sudbine, Lamborghini se tokom Drugog svjetskog rata našao na ostrvu Rodos koje je, u odnosu na kopno, bilo veoma mirno mjesto. Glavni posao koji je obavljao je bila popravka motora, a on je to radio jednostavno savršeno i vrlo često izazivao ogromno divljenje kolega. Poštovanje se, naravno, podrazumijevalo.
Po završetku rata, veliki majstor mehanike se vraća u Italiju gdje je, u okolini rodne Modene, pokrenuo sopstveni biznis. Otvorio je malu prodavnicu motocikala i uz nju moto servis, što se ubrzo pokazalo veoma profitabilnim i pametnim.
Međutim, biznis se naglo raširio u momentu kada je, zbog velike tražnje za poljoprivrednom mehanizacijom, Lamborghini otvorio pogon za proizvodnju traktora. Ono što je najzanimljivije u ovoj priči je da su traktori u pogonu velikog maga mehanike uglavnom proizvođeni od vojnog otpada, dijelova starih i ostavljenih automobila, vrlo često i polomljenih, jednom riječju – od svakog komada metala koji bi se mogao iskoristiti u proizvodnji.
Pored traktora, Lamborghini širi svoju delatnost i na proizvodnju i popravku sistema za grijanje i klimatizaciju, što je samom brendu donijelo dodatni kvalitet, a kompanija je i u ovim oblastima ostvarila ogroman uspjeh.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
Kako je i zašto Lamborghini ušao u proizvodnju automobila
Neko drugi bi, vjerovatno, ostao u biznisu koji se pokazao veoma uspješnim, ali ne i Ferruccio. Veliki poznavalac mehanike je bio razočaran vodećim italijanskim brendovima, posebno njihovim motorima. A budući da je bio vlasnik Ferarija i Maseratija, Lamborghini je bio veoma dobro upućen kvalitet i način proizvodnje automobila.
Tako je Ferruccio riješio da posjeti Enza Ferrarija i ponudi mu saradnju, međutim Ferrarijevo ponašanje i nipodaštavanje velikog maga mehanike je Lamborghinija samo još više učvrstilo u želji da napravi sopstveni sportski automobil.
Podstaknut rivalstvom i velikom strašću, Ferruccio 1963. godine osniva Automobili Lamborghini SpA. Fabrika je napravljena u mjestu Santa Agata nedaleko od Bolonje na površini od 90.000 kvadaratnih metara. Radnici za fabriku koja je izgrađena za samo 8 mjeseci su vrlo brzo pronađeni. Među ljudima koji su ušli u novi tim su bili i najbolji inženjeri i bivši radnici Ferrarija – Giotto Bizzarrini, Giampaolo Dallara i Giampaolo Stanzani.
Ubrzo je razvijen i prvi Lamborghini V12 motor koji je ubrzo postao baza za vrlo uspješan i veliki asortiman vozila koja će ova čuvena fabrika ponuditi.
Modeli Lamborghinija
Prvi model u kojem se ovaj motor našao je sada već čuveni 350 HP. Prototip pod oznakom 350GTV je prvi put prikazan na salonu automobila u Torinu. Automobil je postao pravi hit i odmah se krenulo sa narudžbinama. Nakon ovog modela koji je, po stupanju u masovnu proizvodnju, dobio ime GT, pojavio se model 450 GT u dvije verzije – kao dvosjed i kao četvorosjed.
Ova tri modela su donijela sasvim dovoljno finansijskih sredstava koja su omogućila razvoj sasvim novog automobila koji će biti prekretnica u historiji fabrike. Naravno bio je to model Miura. Za Miuru se može reći da je bio veoma “sebičan” auto pošto, za razliku od svojih prethodnika, nije bilo ni jednog dijela koji je dijelio sa nekim drugim automobilom.
Njegova unikatnost se ogledala od prednje strane i farova, pa sve do zadnjeg branika i za nju najveću zahvalnost duguje Marcello Gandini-ju. Miura je ličila na zvijer nastalu ukrštanjem mehaničkog bika i trkačkog automobila.
Već sljedeći član dinastije Lamborghini je ličio na svemirski brod. Countach je premijerno prikazan na Autosalonu u Ženevi 1975. godine i proizvodio se do 1990. Ovo je bio izuzetno atraktivan i “ brutalan” automobil. Međutim, imao je i brojne nedostatke – visok unutrašnji nivo buke kao i veliki problem pri rikvercu, s obzirom na zadnje vetrobransko staklo koje nije dozvoljavalo baš transparentan pogled nazad. Mogli ste ga parkirati rikvercom samo ako se izvučete kroz prozor i gledate nazad.
Promjena vlasnika zbog finansijskih problema
Uprkos prestižu koji je ostvario, Lamborghini je ubrzo ušao u prilične finansijske probleme. Nakon usporavanja i opadanja biznisa sa traktorima, Lamborghini prvo prodaje većinski paket od 51 posto akcija bogatom švajcarskom biznismenu Georges-Henri Rossettiju.
Dalji problemi vezani za naftnu krizu sredinom 70-ih godina prošlog vijeka prinudili su italijanskog vlasnika da ostatak akcija proda još jednom Švajcarcu – Rene Leimeru. Ubrzo dolazi do bankrota kompanije, ali, na sreću, u pomoć dolazi reli tim Walter Wolf, međutim, planovi za kupovinu kompanije su osujećeni odlukom italijanskog suda koji to nije dozvolio jer nije bilo u skladu sa italijanskim zakonima.
Tako vlasnik fabrike 1980. godine postaje Giorgio Mirone. Ovdje postoji jedan kuriozitet, naime – novi vlasnik je predložio Lamborghiniju da mu, za simboličnu sumu, preda vlasništvo nad fabrikom. Interesantno je da je stari Ferrucio prijedlog odbio.
Nakon toga vlasnici kompanije ponovo postaju Švajcarci, braća Mimram, ali je oni prodaju Chrysler-u 1987. godine. Ferrucio Lamborghini umire 1993. godine, a več naredne 1994. kompanija postaje vlasništvo dvojice Indonežana, Tommy Suhartoa i Setjawan Djodya.
Vlasnik Lamborghinija 1998. godine postaje Audi AG, a Volkswagen grupacija je to i danas.
Lamborghini je, svakako, bio jedan od pionira savremene automobilske industrije, ali je značajno naglasiti da su u razvoju ovog značajnog brenda učestvovala i takva imena i firme kao što su Franco Scaglione, Zagato, Mario Marazzi, Bertone, Marcello Gandini, Touring of Milan i ItalDesign.
Autor teksta: Rajko Martinović
