Oglas

Divlje krdo s kraja svijeta

DNK krava ostavljenih 1871. na otoku Amsterdam ne potvrđuje da su se tamo smanjile

author
N1 Sarajevo
10. nov. 2026. 05:50
Screenshot 2026-05-12 181507
Ilustracija | Shutterstock

Pet goveda koje je francuski doseljenik 1871. ostavio na otoku Amsterdam u južnom Indijskom okeanu postalo je za osamdesetak godina krdo od oko 2.000 grla. Analiza njihovog DNK objavljena 2024. ne nalazi dokaze da su se krave na otoku smanjile, kako se ranije tvrdilo. Autori smatraju da je jednostavnije objašnjenje to što potiču od sitnih pasmina.

Oglas

Studiju je u junu 2024. objavio časopis Molecular Biology and Evolution. Tim koji predvodi genetičar Mathieu Gautier iz francuskog instituta INRAE imao je uzorke 18 životinja: 12 prikupljenih 1992. i šest iz 2006. godine. Genome osam krava iz 1992. pročitali su gotovo u cijelosti i uporedili ih s govedima s Madagaskara, džerzejima i holštajnima.

Drugih uzoraka nema i neće ih biti. Posljednje krave s otoka ubijene su 2010. godine, a autori u radu kritikuju to što tada niko nije sačuvao ni biološki materijal ni nekoliko živih životinja.

Otok od 55 kvadratnih kilometara daleko od svih kontinenata

Amsterdam pripada Francuskim južnim i antarktičkim zemljama (TAAF). Ima oko 55 kvadratnih kilometara i nalazi se oko 4.440 kilometara jugoistočno od Madagaskara. Prema historijskim zapisima koje navode autori, pet goveda s otoka Réunion doveo je farmer Heurtin, koji se tu pokušao naseliti. Naseljavanje nije uspjelo, a životinje su ostale i podivljale.

Krdo je dva puta doseglo oko 2.000 grla, 1952. i 1988. godine. Između ta dva vrhunca 1953. naglo ga je smanjila zarazna bolest, vjerovatno paratuberkuloza, a krajem osamdesetih i početkom devedesetih brojnost su smanjivali odstrelom.

Tri četvrtine evropske krvi

Oko 73 posto nasljeđa ovih goveda potiče od evropskih taurinskih pasmina, a oko 27 posto od zebua s područja Indijskog okeana, utvrdili su istraživači. Od evropskih pasmina najbliže su im one sa sjeverozapada kontinenta, posebno džerzej. Prema procjeni iz rada, do miješanja dvije loze došlo je prije otprilike 22 generacije, oko 1860. godine, što se poklapa s vremenom kad je krdo osnovano.

Teza o patuljastim kravama pala na genima

Godine 2017. Roberto Rozzi i Mark Lomolino objavili su u časopisu Scientific Reports rad prema kojem su se krave s Amsterdama za nešto više od jednog stoljeća smanjile na oko tri četvrtine prvobitne veličine. Takvo smanjenje, prema takozvanom otočnom pravilu, poznato je kod velikih sisara na otocima, ali su se dotad najbrži dobro dokumentovani slučajevi odvijali tokom hiljada godina.

Gautierov tim navodi da su preci krda bili srodni s pasminama koje su i same niske, zebuima s Madagaskara i džerzejima. Na osnovu 105 genetskih varijanti povezanih s visinom izračunali su da je očekivana visina otočkih krava između te dvije pasmine i znatno ispod holštajna. Varijanta gena PLAG1 povezana s nižim rastom pronađena je kod svih otočkih krava i svih uzorkovanih džerzeja. Znakova da je priroda na otoku birala niže životinje nisu našli. Nisku visinu, pišu, jednostavnije objašnjava mali rast pasmina od kojih krdo potiče.

Inbriding od 33 posto bez genetskog sloma

Prosječni koeficijent inbridinga, odnosno srodstva roditelja, bio je oko 33 posto. Najveći dio potiče iz prvih generacija nakon osnivanja krda, a srodstva novijeg datuma bilo je malo. Genetska raznolikost je umjereno opala, ali autori nisu našli jasne dokaze da je priroda iz krda "očistila" jako štetne mutacije.

Uspjeh krda autori pripisuju prije svega evropskom porijeklu. Te krave su, kako pišu, već bile dovoljno prilagođene, pa klima na otoku za njih nije bila velik izazov. Geni koji su pokazali tragove selekcije uglavnom su povezani s radom nervnog sistema, što bi moglo odražavati promjene u ponašanju dok su domaće životinje postajale divlje.

Ograda, odstrel i albatros

Program obnove prirode na otoku pokrenut je 1987. godine. Krdo je ubrzavalo eroziju tla, a pašnjaci su se širili i na mjesta na kojima se pari amsterdamski albatros, endemska ptica koju UNESCO ubraja među najrjeđe na svijetu. Plan je bio da se krave ogradama zatvore na oko 1.200 hektara na sjeveru otoka i da ih ostane najviše 600.

Uprava TAAF-a kasnije je odlučila da krdo potpuno ukloni, na osnovu prefekturne odluke pokrenute 2009. godine. Razlozi nisu detaljnije objašnjeni, a isticalo se da takva uklanjanja pomažu obnovi staništa. Posljednje životinje ubijene su 2010.

Ograde više nisu bile potrebne pa su uklonjene u decembru 2011. Na otoku se nastavlja i sadnja domaćeg drveta Phylica arborea. Otok je danas dio prirodnog rezervata upisanog na UNESCO-ovu listu svjetske baštine.

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama