Ledenjaci na Himalajima brzo se tope, ali novi izvještaj pokazao je da bi zapanjujući fenomen u najvišem planinskom lancu svijeta mogao pomoći u usporavanju učinaka globalne klimatske krize.

Kada temperature zagrijavanja pogode određene ledene mase na velikim nadmorskim visinama, to pokreće iznenađujuću reakciju koja pokreće snažne hladne vjetrove niz padine, navodi se u studiji objavljenoj 4. decembra u časopisu Nature Geoscience, piše CNN.

Klima koja se zagrijava stvara veći temperaturni jaz između okolnog zraka iznad himalajskih ledenjaka i hladnijeg zraka u izravnom kontaktu s površinom ledenih masa, objasnila je Francesca Pellicciotti, profesorica glaciologije na Institutu za znanost i tehnologiju Austrije i glavna autorica studije .

“To dovodi do povećanja turbulentne izmjene topline na površini ledenjaka i jačeg hlađenja površinske zračne mase”, navela je u saopštenju za javnost.

Kako hladan, suh površinski zrak postaje hladniji i gušći, on tone. Zračna masa teče niz padine u doline, uzrokujući učinak hlađenja u nižim područjima ledenjaka i susjednim ekosistemima.

Uz led i snijeg s planinskog lanca koji se ulijevaju u 12 rijeka koje opskrbljuju svježom vodom gotovo 2 milijarde ljudi u 16 zemalja, važno je otkriti mogu li himalajski ledenjaci održati ovaj samoočuvajući učinak hlađenja dok se regija suočava s vjerovatnim porastom temperaturama u sljedećih nekoliko decenija pred nama.

Topljenje ledenjaka

Izvještaj iz jna kojeg je prethodno objavio CNN pokazao je da su se ledenjaci na Himalajima otopili 65% brže u 2010-ima u usporedbi s prethodnom decenijom, što sugerira da rastuće temperature već imaju utjecaja na to područje.

“Glavni utjecaj porasta temperature na ledenjake je povećanje gubitaka leda, zbog povećanja topljenja”, rekla je Fanny Brun, znanstvenica na Institutu des Géosciences de l'Environnement u Grenobleu, Francuska. Ona nije bila uključena u studiju.

“Primarni mehanizmi su produljenje i intenziviranje sezone otapanja. Oni uzrokuju stanjivanje i povlačenje ledenjaka, što dovodi do deglacijacije krajolika koji imaju tendenciju dodatnog povećanja temperature zraka zbog veće apsorpcije energije od strane površine”, pojasnila je.

Ta apsorpcija energije na površini određena je nečim što se zove albedo efekt. Svijetle ili “bijele” površine poput čistog snijega i leda reflektirat će više sunčeve svjetlosti (visoki albedo) u usporedbi s “tamnim” površinama kao što je kopno koje je izloženo povlačenju ledenjaka, tlo i oceani (niski albedo). Općenito, Brun je rekla da se ovaj fenomen tumači kao pozitivna povratna sprega ili proces koji pojačava promjenu, ali općenito je slabo proučen i teško ga je kvantificirati.

U podnožju Mount Everesta, međutim, mjerenja ukupnih prosječnih temperatura činila su se neobično stabilnima umjesto da rastu. Pomna analiza podataka otkrila je šta se zapravo događa.

“Dok su minimalne temperature postojano rasle, maksimumi površinske temperature ljeti stalno su padali”, rekao je Franco Salerno, koautor izvještaja i istraživač za Nacionalno istraživačko vijeće Italije.

Međutim, čak ni prisutnost ovih rashlađujućih vjetrova nije dovoljna da se u potpunosti suprotstavi rastućim temperaturama i otapanju ledenjaka uslijed klimatskih promjena. Thomas Shaw, koji je dio istraživačke grupe ISTA-e s Pellicciottijem, rekao je da je razlog zašto se ovi ledenjaci unatoč tome brzo tope složen.

“Zahlađenje je lokalno, ali možda još uvijek nedovoljno da prevlada veći utjecaj klimatskog zatopljenja i potpuno očuva ledenjake”, rekao je Shaw.

Pellicciotti je objasnio da je opća oskudica podataka u područjima s visokim nadmorskim visinama diljem svijeta ono što je dovelo do fokusiranja istraživačkog tima na korištenje jedinstvenih zapisa promatranja s tla na jednoj postaji na Himalajima.

“Proces koji smo istaknuli u radu potencijalno je od globalne važnosti i može se dogoditi na bilo kojem ledenjaku u svijetu gdje postoje uvjeti”, rekla je.

Nova studija pruža uvjerljivu motivaciju za prikupljanje više dugoročnih podataka na visokim nadmorskim visinama koji su prijeko potrebni za dokazivanje novih otkrića i njihovih širih utjecaja, rekao je Pellicciotti.

Riznica podataka

Smještena na ledenjačkoj nadmorskoj visini od 5.050 metara, klimatska stanica Pyramid International Laboratory/Observatory nalazi se duž južnih padina Mount Everesta. Bilježi detaljne meteorološke podatke gotovo 30 godina.

Pellicciotti, Salerno i tim istraživača koristili su se tim preciznim meteorološkim promatranjima kako bi zaključili da temperature zagrijavanja izazivaju ono što se naziva katabatskim vjetrovima.

Hladni vjetrovi, koje stvara strujanje zraka nizbrdo, obično se javljaju u planinskim područjima, uključujući Himalaje.

“Katabatski vjetrovi uobičajena su značajka himalajskih ledenjaka i njihovih dolina i vjerovatno su se uvijek pojavljivali”, rekao je Pellicciotti. “Međutim, ono što opažamo je značajno povećanje intenziteta i trajanja katabatskih vjetrova, a to je zbog činjenice da su temperature okolnog zraka porasle u svijetu koji se zagrijava”.

Još jedna stvar koju je tim uočio bile su veće koncentracije prizemnog ozona povezane s nižim temperaturama. Ovi dokazi pokazuju da katabatski vjetrovi rade kao pumpa koja može transportirati hladan zrak s viših nadmorskih visina i atmosferskih slojeva u dolinu, objasnio je Pellicciotti.

“Prema trenutnom stanju znanja, himalajski ledenjaci su nešto bolji od prosječnih ledenjaka u smislu gubitka mase”, rekao je Brun.

Gubitak ledenjaka u Aziji u odnosu na Europu

Brun objašnjava da su se u centralnim Himalajima, u prosjeku, ledenjaci stanjili oko 9 metara tokom posljednja dva desetljeća.

“Ovo je puno niže od ledenjaka u Europi, koji su se stanjili za oko 20 metara u istom vremenskom razdoblju, ali je to veće od drugih regija u Aziji (na primjer u regiji Karakoram) ili u regiji Arktika”, rekla je Brun.

Razumijevanje koliko dugo su ovi ledenjaci sposobni lokalno suprotstaviti utjecajima globalnog zatopljenja moglo bi biti ključno za učinkovito rješavanje stanja našeg svijeta koji se mijenja.

“Vjerujemo da su katabatski vjetrovi odgovor zdravih ledenjaka na rastuće globalne temperature i da bi ovaj fenomen mogao pomoći u očuvanju permafrosta i okolne vegetacije”, rekao je koautor studije Nicolas Guyennon, istraživač pri Nacionalnom istraživačkom vijeću Italije.

Međutim, potrebna je daljnja analiza. Istraživački tim zatim ima za cilj identificirati glacijalne karakteristike koje pogoduju učinku hlađenja.

“Čak i ako se ledenjaci ne mogu zauvijek očuvati, još neko vrijeme mogu očuvati okoliš oko sebe”, kazao je. “Stoga pozivamo na više multidisciplinarnih istraživačkih pristupa kako bismo objedinili napore prema objašnjenju učinaka globalnog zatopljenja”.

Posebni izvještaj iz 2019. pokazao je da bi čak i u najoptimističnijem slučaju, u kojem je prosječno globalno zagrijavanje ograničeno na samo 1,5 stepena Celzijusa iznad predindustrijskih temperatura, područje Himalaja izgubilo najmanje jednu trećinu svojih ledenjaka.