Pojas algi od Afrike do Kariba bio je 2026. drugi najveći otkad ga prate sateliti

Vrhunac ovogodišnje sezone bio je u junu. Tada je, prema NASA-inoj Zemaljskoj opservatoriji, u istočnom dijelu Karipskog mora plutalo oko devet miliona tona sargasa, u zapadnom 3,6 miliona, a u Meksičkom zaljevu pet miliona tona. Za zaljev je to skoro dvostruko više od njegovog prethodnog rekorda iz 2025. godine.

Snimke je napravio NASA-in satelit PACE, a podatke je obradio Lin Qi iz Centra za satelitske aplikacije i istraživanja američke agencije NOAA. Pojas prate Brian Barnes i Chuanmin Hu iz Laboratorije za optičku okeanografiju Univerziteta Južne Floride (USF), koja svakog mjeseca objavljuje izvještaj o količini algi.

Od jula količina pada u svim područjima, rekao je Barnes za lokalni javni medij WGCU, iako je Meksički zaljev i u julu imao rekordnu količinu za taj mjesec. U septembarskom izvještaju USF navodi da sargasa ima sve manje gotovo svuda, ali i da ga je još uvijek prilično mnogo u poređenju s istim mjesecom ranijih godina.

Rekord iz maja 2025. iznosi 37,5 miliona tona

Najveća izmjerena količina zabilježena je u maju 2025. USF je tada izmjerio 37,5 miliona metričkih tona sargasa u Karipskom moru, zapadnom i istočnom Atlantiku i Meksičkom zaljevu. Prethodni rekord, oko 22 miliona tona, bio je iz juna 2022. godine.

Dužina od 8.850 kilometara, koja se često navodi uz ovaj pojas, potiče iz ranijeg mjerenja. Izmjerio ju je tim Mengqiu Wang s USF-a u junu 2018, kada je u pojasu bilo više od 20 miliona tona algi. Rad je objavljen 2019. u časopisu Science, a autori su ga tada opisali kao najveće cvjetanje makroalgi na svijetu.

Od Sargaškog mora do otvorenog Atlantika

Sargas je smeđa alga koja pluta na površini i tamo se i razmnožava, bez veze s dnom. Prema NOAA-i, najviše ga je historijski bilo u Sargaškom moru u zapadnom dijelu sjevernog Atlantika, po kojem je i dobio ime. Od 2011. postoji i nova populacija na otvorenom okeanu, Veliki atlantski pojas sargasa, s kojom se područje ovih algi znatno proširilo. Ukupna količina sargasa u Atlantiku od tada se više nego udvostručuje svakih pet godina, kaže Hu u tekstu NASA-e.

Zašto pojas raste, još se istražuje. U radu iz 2019. Wang i saradnici kao moguće uzroke navode hranjive tvari koje u proljeće i ljeto donosi rijeka Amazon, a koje su se mogle povećati zbog krčenja šuma i upotrebe gnojiva. Zimi hranjive tvari donosi i voda koja se uz obalu zapadne Afrike diže iz dubine.

Utočište na pučini, problem na obali

Na otvorenom moru sargas je dom i hrana za mnoge vrste. Morske kornjače koriste njegove plutajuće tepihe kao sklonište za mladunce, a u njima žive i škampi, rakovi i ribe. Sargaško more je mrijestilište ugroženih jegulja.

Kad ga vjetar i struje nanesu uz obalu, stvara smeđe plime koje guše koralje i drugi život na dnu, a može začepiti i cijevi postrojenja za desalinizaciju, navodi NOAA. Na plaži trune i oslobađa sumporovodik, plin koji miriše na pokvarena jaja. Zdravstvena služba Floride u okrugu St. Johns upozorava da plin može nadražiti oči, nos i grlo, posebno kod ljudi s astmom, te da alge ne treba jesti ni koristiti u kuhanju jer mogu sadržavati velike količine arsena i kadmija. Sitni organizmi koji žive u algama mogu izazvati osip na koži.

Dio rekordnog cvjetanja iz 2025. preživio je u Karipskom moru i zaljevu i pomogao da sargasa ove godine bude više, navode morski naučnici, prema WGCU-u. Ako se taj obrazac nastavi, piše isti medij, sezona bi mogla počinjati ranije, a vremena za upozorenja priobalnim mjestima bilo bi manje.