Već znamo da svemir nije prijateljsko mjesto za ljudski život. Nema zraka za disanje ni vode za piće osim ako je sami ponesete, i ili je ekstremno hladno ili vruće zavisno od lokacije. Ali efekti na naše tijelo idu puno dublje od ovih očiglednih opasnosti.
Iz decenija istraživanja svemira, vidjeli smo da se kosti astronauta slabe i mišići atrofiraju zbog nedostatka gravitacije, njihovi rizici od raka se povećavaju zbog svemirske radijacije, a njihovi imunološki sistemi su ugroženi stresom od svemirskih letova. Ovi problemi se samo pogoršavaju što duže ostajete tamo, što predstavlja ozbiljan problem za planiranje putovanja do udaljenih destinacija poput Marsa.
Istraživanje nefrologa sa University College London (UCL), nedavno objavljeno u časopisu Nature, identificira još jedan izazov s kojim ćemo se morati suočiti dok se upuštamo dalje od Zemlje. Ovo novo istraživanje pokazuje da dugotrajni svemirski letovi mogu trajno oštetiti ljudske bubrege, toliko da bi astronaut koji ide na Mars mogao trebati dijalizu na povratku, piše Popular Science.
“Koliko smo mogli zaključiti, niko nije istraživao utjecaje svemirskih letova na zdravlje bubrega od kraja svemirske utrke,” objasnio je Keith Siew, vodeći autor i istraživač bubrežne medicine na UCLA, u ime sebe i koautora Bena Walsha, nefrologa na istoj instituciji.
“Možda nas je još više iznenadilo to što smo mogli pronaći vrlo malo informacija o utjecajima svemirske radijacije na bubrege,” dodao je. U bolnicama ovdje na Zemlji, doktori znaju iz prve ruke da su naši bubrezi veoma osjetljivi na radijaciju — zapravo, često su jedan od glavnih faktora koji ograničavaju koliko se radijacijske terapije može primijeniti na pacijenta s rakom.
Bubreg također “igra ključnu ulogu u formiranju bubrežnih kamenaca i gubitku kostiju, što su oba velika problema primijećena kod astronauta,” objašnjava Norio Suzuki, medicinski naučnik na Univerzitetu Tohoku u Japanu koji nije povezan s novim istraživanjem. Naši bubrezi su odgovorni za čišćenje krvi i regulaciju količine tekućine u našem tijelu; ako ne rade dovoljno dobro ili ako ima previše nečistoća s kojima se moraju nositi, možete završiti s bubrežnim kamencima ili drugim oboljenjima. Razumijevanje utjecaja svemira na bubrege je ključno “za razvoj preventivne medicine za buduće svemirske putnike, ne ograničavajući se na zdrave poznate ličnosti,” dodaje Suzuki.
Šta se događa u bubrezima u svemiru?
Da bi otkrili šta se događa u bubrezima stvorenja koja su bila u svemiru, Siew i saradnici su pregledali biološke uzorke ljudi, miševa i štakora koji su bili na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) za razne eksperimente, plus neke eksperimente na Zemlji izložene dozama radijacije sličnim onima na ISS-u. Koristeći urin, izmet, krv i čak komade bubrega ovih organizama (naravno, ne od ljudi), istraživači su pronašli nekoliko velikih promjena.
Prvo, primijetili su da se dva proteina u bubrezima — koji utiču na sposobnost našeg tijela da procesira kalcij — zapravo isključuju nekako tokom svemirskih letova. Drugo, primijetili su velike promjene u dijelu bubrega zvanom distalni zavojiti tubul (DCT), specifičnom dijelu nefrona koji zapravo vrši filtriranje po kojem su bubrezi poznati. DCT je specifično “odgovoran za fino podešavanje tijela u rukovanju kalcijem i magnezijem, ali je možda najpoznatiji po regulaciji natrija i krvnog pritiska,” kaže Siew.
Medicinska istraživanja na Zemlji nedavno su pokazala da su DCT-ovi “zaista nevjerovatno plastični” i “mogu promijeniti svoju strukturu u roku od nekoliko sedmica,” dodaje. U svemiru, čini se da DCT postaje kraći — fenomen koji također opažamo kod nezdravih organizama na Zemlji. Izgleda da astronauti ne samo da gube dodatni kalcij zbog slabljenja kostiju, već imaju i teži problem nego obično s izbacivanjem tog viška kalcija kroz bubrege, što možda dovodi do bubrežnih kamenaca.
Još nije jasno zašto se ove specifične promjene događaju, ali autori pretpostavljaju da promjene krvnog pritiska uslijed nedostatka gravitacije mogu dodatno opterećivati bubrege. Radijacija je također gotovo sigurno veliki problem, jer miševi izloženi svemirskim dozama pokazuju slična oštećenja bubrega kao i ljudi podvrgnuti radijacijskoj terapiji, kao što su mali krvni ugrušci u kapilarama bubrega. Bez obzira na uzrok, izazovno okruženje svemira očigledno mijenja naše bubrege na gore.
“Zapanjujuće je da, ako neko doživljava preoblikovanje bubrega, vjerovatno se neće osjećati drugačije sve dok jednog dana ne dobije bubrežni kamenac koji se spušta niz mokraćovod ili, još gore, blokira ga,” kaže Siew o iskustvu astronauta. “Ostaje da se vidi da li je preoblikovanje bubrega reverzibilno i u kojem vremenskom okviru.”
Iako je potrebno još istraživanja da bismo potpuno razumjeli kako se naši bubrezi mijenjaju u svemiru, već imaju nekoliko ideja kako se boriti protiv kosmičke bolesti bubrega. Jedno jasno područje za poboljšanje je zaštita od radijacije — ali naizgled očigledna ideja dodavanja dodatnog štita na svemirsku stanicu mogla bi zapravo nanijeti više štete nego koristi kada se suočimo sa ultrabrzim česticama kosmičke radijacije. “Volim to zamišljati kao metak koji prolazi kroz veliki komad stakla, i dok metak okrzne vaše rame i napravi stvarnu štetu, svi komadići razbijenog stakla koji padaju na vas stvarno će vas posjeći i potencijalno biti opasniji po život,” kaže Siew.
Alternativa je pokušati stvoriti prijenosnu verziju Zemljinog magnetskog polja, koje nas štiti na našoj matičnoj planeti, u ideji poznatoj kao aktivna zaštita. Medicinski istraživači također proučavaju lijekove koji bi mogli pomoći u suzbijanju dodatnog stresa koji bubrezi trpe u svemiru, bilo borbom protiv oksidacije ili pomaganjem mitohondrijama unutar ćelija. Izgleda da će buduće ljudske misije na Mars imati još jednu stvar koja će spasiti život da spakuju za svoja putovanja.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare