Slaba tačka Zemljinog magnetnog polja od 2014. narasla je za skoro pola Evrope

Zemljino magnetno polje nije svuda jednako jako. Iznad južnog Atlantika, između Južne Amerike i juga Afrike, ono je primjetno slabije nego drugdje. To područje naučnici zovu Južnoatlantska anomalija i prate ga decenijama, a najprecizniji podaci danas dolaze s tri identična satelita ESA-ine misije Swarm, lansirane 22. novembra 2013.

Šta su pokazala 11 godina mjerenja

U radu objavljenom 2025. u časopisu Physics of the Earth and Planetary Interiors tim koji predvodi Chris Finlay, profesor geomagnetizma na Tehničkom univerzitetu Danske, analizirao je 11 godina podataka Swarma. Anomalija se od 2014. proširila za površinu blizu polovine kontinentalne Evrope, a dio iznad Atlantika jugozapadno od Afrike od 2020. slabi brže od ostatka.

"Južnoatlantska anomalija nije jedan blok", kaže Finlay, i dodaje da se prema Africi mijenja drugačije nego kod Južne Amerike. NASA je ranije zabilježila i da se područje najslabijeg polja razdvojilo u dva dijela.

Zašto je polje baš tu slabo

Magnetno polje stvara kretanje tečnog željeza u vanjskom jezgru, oko 2.900 kilometara ispod površine. Na granici jezgra i plašta ispod južnog Atlantika postoje područja obrnutog magnetnog toka: tamo silnice ne izlaze iz jezgra, nego se u njega vraćaju. ESA navodi da se jedno takvo područje pomjera prema zapadu ispod Afrike i dodatno slabi polje u tom dijelu anomalije.

Promjene nisu samo na jugu. Područje jakog polja iznad Kanade smanjilo se za 0,65 posto Zemljine površine, otprilike koliko je velika Indija, a ono iznad Sibira naraslo je za 0,42 posto, otprilike koliko je Grenland. Sjeverni magnetni pol posljednjih se godina pomjera prema Sibiru.

Šta to znači za satelite

Magnetno polje odbija velik dio nabijenih čestica sa Sunca i iz svemira. Gdje je slabije, ove čestice prilaze bliže Zemlji, pa sateliti u niskoj orbiti pri prolasku iznad južnog Atlantika primaju veće doze zračenja. Prema NASA-i, visokoenergetski proton može izazvati kratkotrajan kvar elektronike ili, ako pogodi ključnu komponentu, trajno je oštetiti. Zato operateri satelita kroz to područje često gase dijelove opreme koji nisu neophodni.

Kroz anomaliju prolazi i Međunarodna svemirska stanica. NASA navodi da su astronauti unutar stanice dobro zaštićeni, ali instrumenti izvan nje bilježe smetnje: instrumentu GEDI se zbog toga otprilike jednom mjesečno resetuje napajanje, bez trajne štete.

Da li se ovo osjeća na Zemlji

Ne. NASA navodi da anomalija trenutno nema vidljivih posljedica na svakodnevni život na površini. Kompasi, mobiteli i GPS u BiH i drugdje rade kao i ranije. Naučnici ističu da je za razumijevanje promjena u jezgru potrebno dugoročno praćenje, pa Swarm i dalje mjeri polje.