U pustinju Utaha preseljeno je 47 dabrova da spase rijeke: šta su pokazale studije

Rijeke Price i San Rafael u istočnom Utahu teku kroz sušno područje i godinama su u lošem stanju. Brane, kanali za navodnjavanje i suša promijenili su im proticaj, korita su postala jednolična, a u njima nedostaje drveta, navode istraživači. Od toga trpe domaće ribe koje su zaštićene u Utahu.

Ideja je bila jednostavna: dabrovi grade brane, iza njih nastaju bare i močvarni pojasevi, voda se duže zadržava, a ribe imaju gdje se skloniti tokom suše. Zato su istraživači uzimali dabrove koji su na drugim mjestima pravili štetu, umjesto da budu ubijeni, i puštali ih na ove dvije rijeke.

Koliko je preseljenih dabrova preživjelo

U projektu su, uz Državni univerzitet Utah i jedinicu Američkog geološkog zavoda (USGS) pri tom univerzitetu, učestvovali i savezni uredi za upravljanje zemljištem i za vodoprivredu (Bureau of Reclamation) te državna služba za divlje životinje Utaha. Dio istraživanja bio je magistarski rad Emme Doden.

U radu objavljenom 2023. u časopisu Animal Conservation autori su pratili 47 preseljenih i 24 domaća dabra. Osam sedmica nakon puštanja, procijenjeno preživljavanje odraslih domaćih dabrova bilo je 88 posto. Kod preseljenih odraslih bilo je oko 26, a kod preseljenih mladih oko devet posto, s tim da se dio životinja nije mogao pratiti jer je napustio područje.

Preseljeni dabrovi ponašali su se kao mladi dabrovi koji traže novu teritoriju: lutali su, u prosjeku i po dvadesetak kilometara od mjesta puštanja, i češće su stradali od grabežljivaca. Doden je kasnije rekla da su i oni koji su otišli vjerovatno ipak pomogli, jer je rijeka toliko degradirana.

Brana je bilo više, ali nije jasno ko ih je napravio

Nakon preseljenja na rijekama je bilo znatno više dionica s branama nego prije. Autori, međutim, navode da nisu mogli utvrditi koji su ih dabrovi izgradili. U ranom izvještaju iz 2020. zabilježili su pet novih brana, od kojih su tri, prema snimcima s kamera, vjerovatno napravili dabrovi koji su sami došli na to područje.

Na rijeci Price kasnije je postavljeno i 70 vještačkih brana od kolja i granja, koje imitiraju dabrove i trebale su ih zadržati. Prema radu objavljenom 2024. u časopisu Restoration Ecology, dabrovi su bili aktivni na samo dvije. Preživljavanje osam sedmica nakon puštanja bilo je oko 50 posto prije postavljanja tih brana i oko 41 posto poslije, 15 dabrova ubili su grabežljivci, a 39 je napustilo područje. Preživljavanje je bilo slabije kad je proticaj rijeke bio veći, a ljetne monsunske poplave odnosile su i prirodne brane.

Zašto se u dabrove ipak ulaže

Autori zaključuju da treba očekivati veliko uginuće i da dabrovi često odu, ali da preseljenje ostaje bolja opcija od ubijanja i da višestruko puštanje može s vremenom stvoriti stalnu populaciju. Predlažu da se puštanje uskladi s vodostajem.

Korist od dabrovih brana mjerena je i drugdje. Studija Emily Fairfax i Andrewa Whittlea objavljena 2020. u časopisu Ecological Applications analizirala je pet velikih požara na zapadu SAD-a i pokazala da je pad zelenila tokom požara bio 3,05 puta veći uz potoke bez dabrova nego uz one s dabrovim branama.

Dabrovi su se vratili i u BiH

Evropski dabar u Bosni i Hercegovini je bio istrijebljen lovom, a vraćen je 2005. na rijeku Semešnicu i 2006. na Sokočnicu. U Hrvatskoj je od 1996. do 1998. pušteno 85 dabrova i dio njih proširio se i prema BiH.

Prema radu Igora i Tijane Trbojević objavljenom 2016. u Glasniku Šumarskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci, deset godina nakon povratka u BiH je registrovano najmanje 43 dabrove porodice, što autori procjenjuju na oko 140 životinja. Najviše ih je bilo u slivu Vrbasa, zatim Une i Drine, a više od polovine porodica činili su doseljenici iz Hrvatske. U Republici Srpskoj dabar je trajno zaštićen, a u Federaciji ima lovostaj.