Ispod Slovenije rijeka prolazi kroz kanjon visok do 146 metara

Škocjanske jame nisu samo niz uskih prolaza sa stalaktitima. U njihovom središtu nalazi se veliki riječni kanjon, s brzacima, vodopadima i dvoranama nastalim djelovanjem vode u krečnjaku.

UNESCO ovaj lokalitet opisuje kao jedan od važnih svjetskih primjera krških pojava i posebno izdvaja razmjere podzemnog kanjona. Sistem je na Listi svjetske baštine od 1986. godine.

Voda stijenu i troši i rastvara

Prema opisu Parka Škocjanske jame, Reka prije ulaska u podzemlje teče oko 55 kilometara površinom. U kršu svoje korito produbljuje i erozijom i rastvaranjem krečnjaka.

Podzemlje zato ne nastaje jednim urušavanjem. To je dug proces tokom kojeg se tok usijeca, proširuje prolaze i oblikuje dvorane, dok se dijelovi svoda s vremenom mogu srušiti.

Tako su nastale Velika i Mala dolina, dvije velike udoline razdvojene prirodnim mostom, ostatkom nekadašnjeg pećinskog stropa. Iznad dijela sistema nalazi se selo Škocjan.

Dvorana u koju stanu milioni kubika prostora

Upravitelj parka za Martelovu dvoranu navodi dužinu od približno 308 metara i zapreminu oko 2,2 miliona kubnih metara. Najviši dio njenog svoda doseže 146 metara iznad riječnog korita.

Ta brojka ne znači da je cijeli pećinski sistem jednako visok. Ona opisuje izuzetne razmjere jednog dijela podzemlja.

Krš je povezan i kada se voda ne vidi

UNESCO ističe da velika urušena udubljenja stvaraju posebne mikroklimatske uslove i staništa rijetkih biljaka i životinja. Vrijednost lokaliteta zato nije samo u veličini dvorana, nego i u povezanosti vode, stijena i živog svijeta.

Za turistu je presudno razlikovati ukupnu dužinu istraženog sistema od dionice otvorene za obilazak. Dostupnost ruta i termine treba provjeriti kod upravitelja, posebno nakon obilnih padavina kada se uslovi uz podzemnu rijeku mogu mijenjati.