Dunning-Krugerov efekt je dobro poznat fenomen odnosno psihološka pojava, kod koje ljudi sa ograničenim znanjem u određenom području previše samouvjereno procjenjuju svoje sposobnosti – misle da su pametniji i sposobniji nego što stvarno jesu. Jednostavno se radi o tome da isti skup informacija koji koristimo prilikom obavljanja određenog zadatka ili za donošenje neke odluke, takođe koristimo i kod procjene vlastite uspješnosti prilikom obavljanja tog zadatka ili prilikom odlučivanja. Dakle, ljudi su skloni tome da vjeruju u ispravnost svojih odluka čak i kada one ne mogu podnijeti kritičke osude. O ovom fenomenu smo razgovarali sa prof. dr. Davidom Dunningom, jednim od njegovih utemeljitelja.

Dunning-Krugerov efekt proizilazi iz naučnog članka kojeg su 1999. godine objavili profesor psihologije David Dunning i student doktorskog studija Justin Kruger sa Univerziteta Cornell. Nazvali su ga “Nesposobni, bez da bi bili toga svjesni: Kako teškoće u prepoznavanju vlastite nesposobnosti uzrokuju precjenjivanje svojih postignuća”.

Studenti koji su se prijavili za učestvovanje u njihovom istraživanju morali su uraditi više testova iz različitih područja a zatim ocijeniti koliko su bili uspješni u odnosu na druge. Ispostavilo se da su oni sa najlošijim ocjenama na testu značajno precijenili svoju uspješnost. A oni sa najboljim rezultatima svoje znanje su malo podcijenili.

Dunning-Krugerov efekt je dobrih 20 godina od utemeljenja postao jedan od najpoznatijih psiholoških fenomena, ključni pogon mu je dao uspon interneta i društvenih mreža, koji su ionako loše obrazovanim pojedincima omogućili da žestoko i javno iznose pogrešna stajališta i uvjerenja. Praćenje uspona Donalda Trumpa bila je udžbenička demonstracija ove pojave.

Sa prof. Davidom Dunningom, koji je danas zaposlen kao profesor i istraživač na Univerzitetu u Mičigenu, ove sedmice smo razgovarali putem video linka.

Šta vas je potaklo da počnete istraživati ljudske greške u razumijevanju vlastitih sposobnosti, što je vodilo do otkrića takozvanog Dunning-Krugerovog efekta?

U životu sam se često nalazio u situacijama kada su ljudi tvrdili očigledno pogrešne i nelogične stvari, zato me je počelo zanimati koliko su ti ljudi stvarno svjesni besmisla svojih riječi.

Da li ste očekivali da će vaš rad postati toliko poznat, da će biti takav “hit”?

Nisam. U stvari sam očekivao da naš članak u stručnoj reviji uopšte neće htjeti objaviti. Istina je, članak je postao hit, ali me svejedno čudi da se nakon više od 20 godina od objavljivanja, njegova popularnosti i prepoznatljivost i dalje povećavaju. Zajedno sa kolegama smo došli do brojnih zanimljivih zaključaka. Nije mi jasno zašto je upravo ovaj članak toliko odjeknuo u javnosti.

Rekao bih da je razlog u tome što Dunning-Krugerov efekt ima sve veći uticaj na naše živote. Izbor Donalda Trumpa, čovjeka sa blago rečeno iskrivljenom slikom o sebi, za američkog predsjednika, svakako je povećao zanimanje za njega, a Trump je do neke mjere takođe bio i živa demonstracija vaših saznanja.

Vjerovatno smo na neki način ljudima stvarno ponudili definiciju za iskustvo gledanja ljudi koji izjavljuju nečuvene stvari i donose pogrešne odluke, a nisu toga svjesni. Pokazali smo da se radi o stvarnoj psihološkoj pojavi. Ironija je u tome da ljudi ovu pojavu nikada ne primjećuju kada se i sami nađu na drugoj strani, kada i sami postupaju pogrešno.

Takvih iskustava gledanja ljudi u izgovaranju nečuvenih stvari u vrijeme interneta i društvenih mreža je mnogo više nego što je bilo 1999. godine kada je vaš članak nastao. Danas imamo bezbroj “stručnjaka”, koji su se o određenoj temi naučili preko interneta, koji su sami “istražili” područje. To je vjerovatno uveliko pojačalo primjetnost Dunning-Krugerovog efekta.

Tako je. Ljudi su oduvijek griješili i imali pogrešna uvjerenja, ali je u današnje vrijeme to mnogo vidjivije nego nekada, jer društveni mediji svakom pojedincu mogu predstavljati govornicu putem koje mogu iznositi svoja pogrešna uvjerenja.

Ljudi uz pomoć interneta mogu steći puno više znanja nego nekada, ali se isto tako mogu puno lakše izgubiti u dezinformacijama nego u prošlosti.

Često me pitaju da li je Dunning-Krugerov efekt fenomen kojeg je izazvao internet. Moj odgovor je ne – internet ga je samo otkrio. Razlike u pogledima i znanju među ljudima postale su mnogo vidljivije.

Šta vam je prolazilo kroz glavu dok ste gledali uspon Donalda Trumpa? Jedno je da sam misli da je najbolji i najpametniji. Ali kako mu je uspjelo da u to uvjeri tako veliki broj Amerikanaca?

Kada sam se prije približno deset godina počeo baviti pitanjem opšteg znanja o politici, najprije sam se prihvatio traženja literature na temu loše informisanih birača. Ustanovio sam da je literatura na tu temu jednostavno literatura o biračima.

Svi smo u određenoj mjeri loše informisani o politici. I kada se pojavi neko ko govori stvari koje nam se čine privlačnim, uvjerljivim, koji podiže naš ego i zbog kojeg se osjećamo bolje u svojoj koži, takva osoba ima velike mogućnosti za uspjeh.

Ne iznenađuje me uspješnost političara sa stavovima koji se mnogima čine nečuvenim – uvijek će pronaći zahvalnu publiku. Želio bih naglasiti da niko od nas nije siguran od pljeskanja stavovima koji nam se čine privlačnim, iako nemaju osnove u stvarnosti.

Donald Trump je glavnog američkog stručnjaka za odgovor na epidemiju covid-19, dr. Davida Faucija nazvao “katastrofom”, a sam je razmišljao o ubrizgavanju izbjeljivača kao potencijalnog lijeka za infekciju.

Bez obzira na to koliko ste informisani o politici i dalje možete upasti u zamku populizma. Vrlo smo brzi u osuđivanju i upiranju prstom u druge, a više puta bi se morali zaustaviti i provjeriti vlastita uvjerenja.

Kako kažete: prvo pravilo Dunning-Kruger je da ne znate da ste u njemu.

Tačno tako. Većina nas je barem na nekom području “učlanjena” u klub Dunning Kruger, a toga nismo svjesni kada stupimo u klupske prostorije.

Kako spriječiti da se učlanimo?

Postoje dva načina kako spriječiti da postanemo žrtva Dunning-Krugerovog efekta. Jedna mogućnost je da steknete mnogo znanja u određenom području. U tom slučaju ćete teško previdjeti vlastitu nesposobnost, jer ćete je nadoknaditi znanjem. To je često izazovan zadatak.

Druga mogućnost je da redovno provjeravate svoje stavove, svoja uvjerenja kod drugih ljudi. Sami možemo brzo postati žrtva pogrešnih uvjerenja, a drugi nas mogu blagovremeno upozoriti na to. Najveći problem kod Dunning-Krugerovog efekta je ako se ljudi u traženju odgovora oslanjaju samo na sebe, bez da ih provjere kod drugih.

Nemoguće je očekivati da svaki svoj stav neprestano provjeravamo kod drugih, to bi bilo iscrpljujuće, kod važnih stvari je dobro posavjetovati se i uvjeriti se da vaše razmišljanje ima smisla.

Problem je u tome što se mnogo puta savjetujemo sa ljudima iz istog informacijskog mjehurića, kod kojih je velika vjerovatnoća da će dijeliti naše pogrešno uvjerenje i na taj način ga još učvrstiti.

Svakako. Potreban vam je neko sa nezavisnim pogledom, ko je prema vama potpuno iskren. Ne tvrdim da je ovakvo savjetovanje uvijek učinkovito ali je sigurno bolje nego živjeti u uvjerenju da sami znamo pronaći sve prave odgovore.

Iz vaših odgovora bi mogli izvući zaključak da bi stalno trebali preispitivati vlastite stavove. A stalna sumnja u sebe mi djeluje kao recept za psihičke probleme.

Stalna sumnja sigurno nije pravi način. Određene okolnosti su posebno pogodne za pojavu Dunning-Krugerovog efekta. Ako se radi o temi s kojom imate puno iskustva, možete biti prilično sigurno u vlastite stavove. Ako ipak ulazite na potpuno novo područje, u kojem se ne osjećate komforno, možete brzo postati žrtva. Naime, u takvom slučaju mogu postojati dimenzije i nijanse problema o kojima ni ne sanjate, a vaše odlučivanje se temelji na nepotpunoj slici koje niste svjesni.

Samopouzdanje je vrlo važno u postizanju uspjeha. Kako spriječiti da zasjeni nedostatak sposobnosti?

Samopouzdanje je sigurno ključ do uspjeha ali njime treba pravilno upravljati. General prije bitke pred svojim vojnicima mora pokazivati potpuno samopouzdanje kako bi ga slijedili i izvršavali naredbe.

Potpuno drugačije je prilikom pripreme za bitku. Kada pravite plan za nju morali bi biti prestrašeni, morali bi proći sve moguće scenarije i biti svjesni svih mogućih zamki i slabosti. Morate se pripremati zabrinuti i nesigurni, a samopouzdanje sačuvati za dan bitke

Moja doktorica je recimo izuzetno samopouzdana, ali pri nego mi samouvjereno postavi dijagnozu uvijek naruči brojne testove.

Oni koji su u vašim istraživanjima na kojima ste utemeljili Dunning-Krugerov efekt, postigli najbolje rezultate na testovima, vlastita postignuća su podcjenjivali. Mislili su da su u odnosu na druge postigli slabiji uspjeh nego što je to stvarno bilo. Zašto?

Ljudi koji su u određenom području vrlo sposobni moraju se nositi sa drugačijim teretom od onih nesposobnih. Itekako su svjesni koliko su uspješni, ali ne razumiju uvijek da za mnoge druge određeni zadatak nije tako jednostavan kao za njih. Dakle, zbog vlastite sposobnosti precjenjuju sposobnost drugih ljudi i ne vide koliko je izuzetno njihovo znanje.

Da li je ta pretjerana skromnost po vašem mišljenju problem koji bi se morao otkloniti ili se radi o korisnoj društvenoj prilagodbi?

Skromnost može biti korisna jer vas stalno pokreće na poboljšavanje sposobnosti. Ali isto tako može biti i teret, jer može biti smetnja i teškoća u vašem odnosu sa drugima. Ljekari i medicinske sestre na primjer redovno precjenjuju nivo znanja svojih pacijenata i pretpostavljaju da neke stvari ne treba objašnjavati, što dovodi do komunikacijskog šuma.

Šta je po vašem mišljenju više štetno za društvo – precjenjivanje ili podcjenjivanje vlastitih sposobnosti?

Podcjenjivanje vlastitih sposobnosti svakako može biti štetno – ljudi zbog toga ne iskoriste prilike koje bi mogli, a nedostaje im samo samopouzdanje. Međutim dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, Daniel Kahnemann, jednom je rekao da bi kada bi imao čarobni štapić kojim bi mogao izbrisati jednu od predrasuda u razmišljanju, koje su do sada bile prepoznate u psihologiji, bez razmišljanja izbrisao pretjerano samopouzdanje. Naime, to često vodi u tragediju, ne samo za pojedinca nego za cijelo društvo.

Mnogi pojedinci su na osnovu pretjerano samouvjerenih odluka izazvali katastrofe. Jedan jedini čovjek je samouvjereno odlučio da će Rusija bez teškoća zauzeti Ukrajinu. On je pogriješio a mnogi su to platili životom.

Koliko veliku prijetnju predstavlja Dunning-Krugerov efekt za demokratske institucije, za današnje društveno uređenje?

Teško je reći koliko veliku prijetnju predstavlja. Ali mogu reći da svakako predstavlja prijetnju, ne samo za funkcionisanje države, nego i u privatnom te poslovnom životu. Mnoge kompanije propadaju kada odluče proširiti poslovanje na područje koje slabo poznaju i za koje se nisu pripremili na odgovarajući način.

Uvijek bi se morali pitati koji su mogući problemi i prijetnje na koje mogu naići, a o njima premalo razmišljamo i znamo, bilo da se radi o upravljanju državom, kompanijom ili odlukom u ličnom životu.

U očima javnosti bi preveliki oprez političara brzo mogao biti shvaćen kao oklijevanje i ranjivost.

Očekivati od političkih lidera, direktora, učitelja, roditelja itd. da budu potpuni i nepogrešivi prilično je nerazumno. Na neki način smo svi početnici bez obzira na to koliko imamo iskustva u određenom području. Moja omiljena izreka je da majstor postaneš u trenutku kada shvatiš da ćeš do kraja života biti početnik.

U grafovima koji su dio vašeg istraživanja postoji tačka na kojoj su ljudi potpuno realno procijenili svoje sposobnosti, gdje se njihov rezultat na testu podudarao sa vlastitom procjenom rezultata. Ko su ti ljudi, koji su u stanju sasvim realno procijeniti svoje sposobnosti, koji ih niti precjenjuju niti podcjenjuju?

Mogu reći samo to da i ljudi koji u nekom trenutku i pod određenim okolnostima ispravno procijene svoje sposobnosti, moraju biti jednako oprezni kao i drugi. Naime, brzo se mogu naći u drugačijoj situaciji u kojoj će njihova procjena vlastitih sposobnosti biti potpuno pogrešna.

Takođe se može dogoditi da svoje sposobnosti realno procijenite sasvim slučajno, da pri tome imate sreće. Treba ostati obazriv. Poznavanje samog sebe, svojih sposobnosti, je osobina koja dođe i ode. Svako će se nekada naći u situaciji kada će pogrešno procijeniti svoje sposobnosti.

Jeste li ikada umorni od objašnjavanja Dunning-Krugerovog efekta?

Ne umaram se od objašnjavanja, ali mi se čini ironičnim da ovaj efekt sa kolegom Justinom Krugerom nikada nismo tako nazvali. Na neki način to vodi do zablude šta bi Dunning-Krugerov efekt trebao biti i šta je bio glavni zaključak istraživanja za nas autore.

Naime, svi se fokusiraju na zaključak da nesposobni ljudi nisu svjesni vlastite nesposobnosti. U stvari smo u prvom redu željeli pokazati da ljudi isti skup informacija koje koriste prilikom donošenja određene odluke, koriste i prilikom prosuđivanja da li je njihova odluka ispravna. Iz toga proizilazi da su ljudi skloni tome da vjeruju u ispravnost svojih odluka, čak kada one ne mogu podnijeti kritičke osude.

Svaki put iznova moram objasniti i to da kada govorimo o Dunning-Krugerovom efektu ne govorimo o drugim ljudima nego o sebi. Kada neko čuje za Dunning-Krugerov efekt ne bi smio razmišljati o tome koliko pogrešno se vide drugi, nego bi morao preispitati samog sebe.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad