Iako već duže od godinu dana znamo koliko raširen i opterećujući može biti dugi covid, javnost o riziku ovog stanja uglavnom ostaje neinformisana, a dugi covid stigmatiziran. Bolesnici su često prepušteni sami sebi, a društvo često nema razumijevanja za njihove probleme.

U odnosu na posljedice koje bi dugi covid mogao imati na različite organe i postotak ljudi koje pogađa čini se da bi u društvu već odavno morali zvoniti alarmi.

“Prekomjerno opadanje kose, osipi po licu, bolovi u mišićima, visoka temeperatura koja traje više od mjesec dana, oslabljen imuni sistem, problemi sa koncentracijom i nesanicom, magla u glavi i izrazito težak umor – ´umor na ekstaziju´. Na početku sam mogla spavati i po 20 sati dnevno.”

Ovako svoje probleme koji su se pojavili nakon zaraze koronavirusom opisuje profesorica Jana Javornik, koja je do početka prošle godine radila kao generalna direktorica direktorata za visoko školstvo, a sada je ponovo u Velikoj Britaniji, gdje je zaposlena kao istraživačica i predavateljica na univerzitetu u Leedsu.

Već više od godinu dana se bori sa simptomima dugog covida. Još i danas osjeća umor, koji je iscrpljuje i koji je zahtijevao reorganizaciju njenog života.

O dugom covidu koji je još uvijek poprilično neistražen, neshvaćen i stigmatiziran ljude osvještava i na društvenim mrežama.

“Mislim da je vrlo važno da o tome otvoreno razgovaramo, jer covid ne diskriminira po obrazovanju, zanimanju…”

Bolest koja može pogoditi svakoga

Bilješke, upozorenja i istraživanja o ovoj neobičnoj kombinaciji simptoma koji traju mjesecima nakon zaraze, češće su se počeli javljati tek početkom prošle godine.

Dugi covid su ispočetka opisivali kao misteriozno i izuzetno loše istraženo stanje. Podaci o incidenciji su različiti, nedavna metaanaliza je pokazala da je vjerovatnoća za dugi covid kod zaraženih koronavirusom između 20- i 30- postotna a u slučaju vakcinisanja 10-postotna.

Dakle, radi se o stanju koje ni u kom slučaju nije rijetko, može da pogodi bilo koga, čak i najzdravije ljude koji simptome bolesti praktično nisu ni imali, a najveći rizik imaju žene.

Dugi covid je danas još uvijek nova bolest i biće potrebno vrijeme da je razumijemo. Iako istraživanja postepeno razotkrivaju tok bolesti i ta više nije potpuna tajna. Postalo je jasno da je lepeza simptoma kod svih bolesnika slična, da se njihov intenzitet i trajanje razlikuju od bolesnika do bolesnika, a u pravilu traju duži period, čak i godinu ili dvije.

Djeca i omladina nisu otporni na dugi covid

Iako mnoga djeca zarazu SARS-CoV-2 prežive bez simptoma ili sa blagim tokom bolesti covid-19, danas je jasno da dugotrajni covid može pogoditi i njih. Podataka o tome je istina znatno manje nego za odrasle, a studije pokazuju da su među najčešćim simptomima glavobolja, umor, smetnje kod spavanja, teškoće sa koncentracijom te bolovi u stomaku, mišićima ili zglobovima.

Na Klinici za infektivne bolesti i febrilna stanja UKC Ljubljana su djecu sa ovakvim teškoćama prvi put pregledali još u februaru 2021. Ove godine su pregledali 11 do 13 djece mjesečno, što je više nego prošle godine. Pedijatri predviđaju da je još više djece pregledano na primarnom nivou. Teškoće se uglavnom javljaju kod tinejdžera i adolescenata.

Druga vrsta dugoročnih posljedica zaraze SARS-CoV-2 kod djece je višeorganski upalni sindrom koji se u nekim rjeđim slučajevima javlja nekoliko sedmica nakon zaraze virusom. Stručnjaci ga ne ubrajaju u dugi covid, jer se ne radi o direktnoj posljedici virusa, nego o pretjeranoj reakciji imunog sistema na virus, objasnio je zamjenik šefa Klinike za pedijatriju u UKC Maribor, dr. Vojko Berce. Javlja se kao povišena temperatura i upala mnogih sistema organa – probavnih, srčanog mišića, kože, sluznica…

U Sloveniji je do februara sa višeorganskim upalnim sindromom liječeno ukupno 73 djece. U posljednje vrijeme ovih slučajeva je manje, što stručnjaci pripisuju prevlasti vomikron varijanti koja je nešto blaža od delte.

Među simptomima koji traju također je i Alzheimerova bolest mladih

Jana Javornik se od covida-19 prvi put razboljela u januaru prošle godine a zatim ponovo u martu. Pozitivna na koronavirus je ostala sve do juna, zbog čega se nije mogla odmah vratiti u Veliku Britaniju. U međuvremenu se pojavila cijela paleta teškoća, neke traju sve do danas.

To su smetnje koncentracije, nesanica, zvonjenje u ušima, povremene teškoće sa disanjem i opadanjem kose, pa čak i poremećaj menstruacije, o kojem se po njenom mišljenju u Sloveniji mnogo ne govori, i teški umor.

Među najizraženijim teškoćama koje traju i onemogućavaju život također je i moždana magla. Pacijenti je često opisuju kao zbunjenost i dezorjentiranost, što može dovesti do nemogućnosti prisjećanja činjenica, pronalaženja pravih riječi za završetak rečenica…

Radi se o svojevrsnoj Alzheimerovoj bolesti mladih, rekao nam je dr. Dimitri Krainc, Celjanin, koji je 2020. godine na Northwestern University Feinberg School of Medicine u Čikagu u SAD bio suosnivač neurološke covid-19 klinike. Prosječna starost dugotrajnih bolesnika na njihovoj neurološkoj klinici, koji se suočavaju sa ovakvim simptomima je naime 43 godine.

“Da li će se ovo kasnije odraziti na bržem razvoju komplikacija na mozgu još ne znamo ali je zabrinjavajuće.”

Zbog kognitivnih promjena Jana Javornik, koja govori sedam različitih jezika, sada razumije i čuje stvari drugačije. »Znatno češće nego prije bolesti se dešava da se ne sjećam riječi, da čak zaboravim na kojem jeziku moram razgovarati, teško se skoncentrišem/…/ Nekada sam mogla raditi istovremeno na tri jezika: slušala sam nešto na engleskom, čitala na francuskom i sa suprugom razgovarala na slovenačkom. Sada mi u glavi ostaje samo ono što je u fokusu, sve ostalo je samo zvuk u pozadini i šum.«

“To je posebno problem u Sloveniji gdje vjerujemo da intelektualni rad nije rad. Problem je ako je mozak tvoje glavno sredstvo za preživljavanje. Kada se to sredstvo pokvari teško ga je zamijeniti ili popraviti. To je za mene bio najteži dio.”

Bolesnici su se samodijagnosticirali, pomoći nije bilo

O dugom covidu u vrijeme njene zaraze bilo je malo poznato. »U Sloveniji nije bilo smjernica, dijagnostike. Kada se u svijetu počelo o njemu raspravljati, bolesnici i bolesnice koji smo imali slične simptome smo se samodijagnosticirali. Odjednom smo postali ljekari, jer nije bilo informacija.«

Iz ambulante je često odlazila sa više pitanja nego što ih je imala prilikom dolaska. Kako kaže, na početku nije dobila nijedan jasan savjet ili podršku. Jedan od prijedloga je bio samo da je mogu uputiti psihijatru.

Nedostaje joj holistički pristup u liječenju pacijenta. Ne postoji standardizovani test za dugi covid, zbog čega je često sve što ljekari mogu učiniti da bolesnike pošalju pojedinačnim specijalistima. »To je svojevrsna šetnja od Poncija do Pilata, u kojoj te šalju različitim specijalistima u skladu sa tvojim trenutnim stanjem,« razočarana je.

Svi nalazi su dobri a pacijentica više ne može žvjeti

Dijagnozu dugog covida teško je postaviti zbog brojnih i isprepletanih simptoma. Nema standardiziranog testa kojim bi potvrdili dijagnozu, zbog čega je prije svega ključno da se najprije eliminišu druge bolesti i da bolesniku vjerujemo čak i ako nalazi ne pokažu nikakve probleme, objasnio je infektolog dr. Janez Tomažič, koji radi u okviru post-covid ambulante u UKC Ljubljana, u kojoj prate bolesnike sa dugim covidom.

Opisao je slučaj bolesnice, koja zbog teških problema sa dugim covidom kaže da više jednostavno ne može živjeti. »Misli da će umrijeti. Ima neobične glavobolje, neobične osjećaje u glavi, teške probleme zbog kojih je više puta bila u hitnoj pomoći i kod neurologa, a niko nije ništa pronašao. Svi nalazi su dobri, a bolesnica je u strašno teškoj siuaciji,« objašnjava Tomažič.

“Ne mogu puno učiniti. Ponekad takvim bolesnicima možeš pomoći samo simptomatski. To razdoblje moraju prebroditi, može trajati različito dugo ali je kraj uvijek dobar. U tom periodu su ključni psiholozi koji bolesnike uče opuštajuće tehnike, koji im kažu da će to razdoblje proći i da će ponovo normalno živjeti”, kaže Tomažič.

Dr. Tomažič misli da mnogi pomoć i ne potraže, jer zbog stigme ne žele priznati da nešto nije u redu, ili pomoć potraže kasno. »Tek onda, kada je stvarno teško dođu nama,« primjećuje.

Jana Javornik smatra da je na ovoj tački prerano i neodgovorno tvrditi da će posljedice dugog covida nestati, jer svjetska nauka i medicina priznaju da još ne znaju dovoljno, zbog čega ne nude razloge za optimizam.

“Odgovori koje mi bolesnici dobijamo su pretjerano pokroviteljski, što je često i sve što dobijemo. Tapšanje po ramenu na već otvorenim vratima iz ambulante. Odgovor: «Dajte vremena vremenu, koji je tako neopipljiv, možda zadovolji prvi ili drugi put. Onda više ne. I neki stvarno počnu vjerovati da je sve u glavi. Zbog toga također prestanu da se obraćaju službenoj medicini. U međuvremenu mi moramo s tim (pre) živjeti. Svako po svom. Nedavno je u Velikoj Britaniji odjeknula priča pacijentice, koja jednostavno nije mogla više, zato je sebi oduzela život”, rekla je Javornik.

U post-covid ambulanti prvenstveno liječe pacijente koji su uglavnom imali blag ili umjeren tok bolesti covida-19 i nisu bili hospitalizovani. Pacijente, koji su zbog izuzetno teškog toka covida-19 bili liječeni duže vrijeme u jedinicama intenzivne terapije i zbog toga imaju mnoge komplikacije, upućuju na rehabiltaciju u Univerzitetski rehabilatacioni institut Soča u Ljubljani (URI-Soča). Ove pacijente stručnjaci ne smatraju pacijentima sa dugim covidom, jer oni imaju drugačije teškoće koje su posljedica teškog toka bolesti i intenzivnog liječenja.

Rehabilitacija na URI Soča: samo četiri od skoro 200 pacijenata potpuno vakcinisani

Na URI Soča su prije dvije godine (u maju 2020.) oformili rehabilitacioni program za pacijente nakon covida-19 i respiratornim zatajenjem. To su pacijenti kojima je mehanička ventilacija bila potrebna na nekoliko sedmica, zbog čega je kod njih nastalo oštećenje perifernih živaca i mišića – koje se često javlja pri liječenju u intenzivnim jedinicama.

Nakon završetka ovakvog liječenja ti pacijenti često nisu u stanju samostalno obavljati svakodnevne aktivnosti i šetnje, zbog čega im je potrebna rehabilitacija.

Kako kaže voditelj programa dr. Primož Novak, ljekar specijalist fizikalne raehabilitacione medicine, do sada su na odjel primili 191 pacijenta nakon covida-19.

“Od proljeća 2021. su nam dolazili pacijenti koji bi ovo mogli izbjeći vakcinacijom. Od ukupno 191 pacijenta, potpuno vakcinisani su bili samo četiri, koji su imali pridružene hronične bolesti” objašnjava. Unatoč povlačenju epidemije na prijem čekaju još mnogi.

Prosječna starost primljenih pacijenata se u četvrtom valu, u jesen 2021. spustila ispod 60 godina. Obolijevali su i mlađi, aktivni ljudi, što Novak pripisuje lošoj provakcinisanosti mlađe populacije. Još uvijek primaju približno dva puta više muškaraca nego žena.

Novost – rehabilitacioni programi u okviru Centara za poboljšanje zdravlja

Zato što mnogi ljudi ne dolaze do pomoći ili nakon liječenja u okviru rehabilitacionog programa na URI Soča trebaju dugotrajniju podršku, u prošloj godini su dodatno počeli nuditi pomoć i neki Centri za poboljšanje zdravlja (ZD Maribor, Nova Gorica, Črnomelj). U okviru novouspostavljenog programa za rehabilitaciju nakon preboljenog covida-19 primaju kako pacijente kojima je bilo potrebno liječenje u bolnici, tako i pacijente sa blažim tokom covida-19, kod kojih se kasnije razvio dugi covid.

Takav je slučaj mlade prevoditeljice, koja je prije zaraze imala dobro pamćenje, svaki dan je trčala i odlazila na fitnes. Pola godine nakon preboljenog blažeg oblika covida-19 su počeli veliki problemi sa pamćenjem, smetnjama spavanja. »Toliko teško joj je covid-19 oštetio nervne završetke u nogama, da samostalno ne može preći ni deset metara i samo odjednom dobije epileptični napad koji uzrokuje pad. Uvijek joj je potreban neko da joj pomone,« kaže Nataša Vidnar, šefica Centra za poboljšanje zdravlja ZD Maribor, u koji je bila upućena mlada prevoditeljica.

Centar za poboljšanje zdravlja Maribor je bio prvi, jer su u junu prošle godine uspostavili ovaj program. Do sada su liječili već približno 80 ili 90 pacijenata. Njihovo liječenje se odvija dva puta sedmično deset sedmica i u tom periodu je cilj grupe stručnjaka da im ponovo vrate način života kakav su imali prije covida. »U deset sedmica jedva dolaze sebi, zato je naš cilj da ih naviknemo da ono što ih naučimo postane dio njihove svakodnevnice. Pri tome je od ključnog značaja zdrav način života i podrška kako ljekara i stručnog osoblja, tako i porodice i radne okoline,« naglašava Vidnar.

Mišljenja je da će kod mnogih rehabilitacija trajati više od godinu dana, moguće čak i nekoliko godina, zato se nada da će ovaj program postati i sistemski finansiran i uspostavljen u cijeloj Sloveniji.

Zabrinjavajuća oštećenja mozga

Nakon dvije godine od početka pandemije i skoro godinu dana od prvog spominjanja dugog covida o ovoj bolesti znamo više, ali i dalje nije jasno koliko dugotrajne će biti neke posljedice i koje bolesti bi covid u budućnosti mogao potaknuti. Stručnjaci za sada tvrde da bi dugi covid između ostalog mogao biti važan faktor rizika za kardiovaskularne bolesti, pa čak i za dijabetes i razne neurodegenerativne bolesti, kao što je Alzheimerova bolest.

Nedavna studija univerziteta u Oxfordu pokazala je zabrinjavajuće učinke covida-19 na mozak. Istraživači su utvrdili da bolest može izazvati grčenje mozga, smanjenje sive mase u dijelovima koji kontrolišu osjećaje i pamćenje, te oštećuje područja koja kontrolišu miris. Više od 90 posto pacijenata u istraživanju je imalo blagi oblik covida, koji nije zahtijevao hospitalizaciju.

Zato istraživači upozoravaju da nam je potrebno više istraživanja koja će pomoći da bolje razumijemo mehanizme u pozadini neurokognitivnih teškoća, kao što je zaraza mozga virusom SARS-CoV-2, smetnje u prokrvavljenosti mozga, sistemsku upalu, pa čak i mikrotromboze koje uzrokuju začepljenje sitnih vena pogođenih organa.

U slučajevima kada covid-19 uzrokuje mikrotromboze, učinci na mozak zbog »tihih« (ishemijskih) infarkta bi mogli biti i dugotrajni, plaši se neurolog Dimitri Krainc, koji na Northwestern University Feinberg School of Medicine u Čikagu predaje i vodi Centar za neuroenergetiku.

Dugoročni uticaji covida-19 na kognitivne funkcije još nisu utvrđeni, naglašava Krainc. No u odnosu na postotak svjetske populacije, pogođene covidom-19, čak bi i relativno mali broj pacijenata sa dugotrajnim neurološkim teškoćama bio zabrinjavajući, jer bi to uticalo na kvalitet života i funkcionalu sposobnost opšte populacije, upozorava Krainc.

Dugi covid već snažno utiče na privredu. U SAD je po najkonzervativnijim procjenama zbog dugotrajne bolesti covid – bez posla ostalo 1,6 miliona ljudi, u Ujedinjenom Kraljevstvu četvrtina poslodavaca bolest navodi kao glavni razlog za dugotrajno izostajanje s posla.

Društvo od bolesnika sa dugim covidom zahtijeva prebrz tempo

Obzirom da se oštećenja organa izvana ne vide, a snažno oslabljuju život bolesnika, društvo za njih često nema razumijevanja. Ne razumije da je tok bolesti i oporavka različit, da problemi iako se ne vide izvana, mogu biti teški. Tempo života i rada, koji društvo zahtijeva od ljudi sa ovakvim problemima, po mišljenu Jane Javornik teško je održati.

Sama je imala sreću da je imala pomoć u obavezama njege, pa čak je i radni dan mogla prilagoditi u skladu sa svojim mogućnostima – prilagodila je sat predavanja, više je radila od kuće. Mnogi nisu imali ovu mogućnost. Zato što poslodavac nije imao sluha za njihove probleme izgubili su posao, kaže Javornik.

Ovakvi »neshvaćeni« slučajevi nisu samo bolesnici sa dugim covidom, nego i bolesnici sa fibromijalgijom ili hroničnim sindromom umora, koji su često obilježeni kao ljenivci, a njihovi problemi su se rješavali prvenstveno kao problemi psihološke prirode. Ovim stvaramo veliki problem na tržištu rada, čega u Sloveniji ne žele biti svjesni, kritična je Javornik.

Upozorava da će zdravstvenu krizu pratiti druga kriza – kriza nedostatka radne snage, jer nemamo mehanizam koji bi omogućio da ovi ljudi i dalje produktivno doprinose ekonomiji.

Dio rješenja vidi u reorganizaciji radnih procesa, gdje je to moguće. »Ako radnik radi onda kada može, pri čemu je obim njegovog posla jasno definisan, taj čovjek i nakon bolesti može ostati u radnom procesu. Na taj način ne gubi vještine, a poslodavac ne gubi dragocjena iskustva, znanja, talenat i ne manje važno ne uzrokuje preveliko nepotrebno breme u socijalnoj blagajni.

Ukoliko ne budemo razmišljali izvan standardnih okvira, uskoro ćemo imati ozbiljan problem,« uvjerena je Javornik, koja istražuje javne politike i radne odnose.

Unatoč tome da dugi covid snažno slabi živote ljudi i da su zbog toga često dugotrajno odsutni zbog bolovanja, međunarodno još uvijek nije priznat kao bolest.

Hoće li dugi covid nestati?

Iako mnogi ljekari optimistično upozoravaju da će simptomi vremenom nestati, i nade u sve manje pojavljivanje dugog covida polažu u omikron koji je blaži od delte, i smirivanje pandemije, ipak niko ne zna šta nas čeka na jesen.

“Svakako su nove varijante i sojevi koji mogu uzrokovati teže ili iscrpljujuće simptome i dalje mogućnost, koje se boji većina ljekara, naučnika i službenika za javno zdravlje u cijelom svijetu”, upozorava Krainc.

I Novak se također boji da priča još nije završena i da na jesen možemo očekivati nove pacijente. »Zato i dalje vrijedi preporuka za vakcinaciju,« naglašava. Vakcinacija je naime i dalje ono što nas čuva od težeg toka bolesti, a sve više istraživanja ukazuje i na to da potpuna vakcinacija značajno smanjuje rizik za dugi covid.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad