Hladan, još uvijek zimski vjetar brije ulicama Budimpešte. Prkose mu prolaznici, prkose mu plakati sa licima političara, koji stanovnike prijestolnice nagovaraju na svakom koraku. U zraku je uznemirenje. Susjedna država, Ukrajina, u zagrljaju je brutalnih napada, dok se u Mađarskoj vodi potpuno drugačija, a isto tako nemilosrdna borba – borba za to ko će nakon 03. aprila voditi državu.

Hladan, još uvijek zimski vjetar brije ulicama Budimpešte. Prkose mu prolaznici, prkose mu plakati sa licima političara, koji stanovnike prijestolnice nagovaraju na svakom koraku. U zraku je uznemirenje. Susjedna država, Ukrajina, u zagrljaju je brutalnih napada, dok se u Mađarskoj vodi potpuno drugačija, a isto tako nemilosrdna borba – borba za to ko će nakon 03. aprila voditi državu.

“Prije četiri godine smo svi izašli na izbore, vjerovali smo da je promjena moguća“, sa zanosom priča 27-godišnja Alexandra iz Budimpešte. Njen dečko potvrđuje. “Ove godine više nemamo nade. Čak i ako Orbán ne bude premijer, njegova stranka Fidesz nadzire državu”, jasna je Alexandra. Ugovori su potpisani na duži period, funkcije raspoređene, zato u njenim očima 3. april, odnosno dan kada će mađarski glasači dati svoj glas na parlamentarnim izborima, ne znači puno. Iako postoji vjerovatnoća da bi ujedinjena mađarska opozicija ipak mogla pobijediti Orbána.

Alexandra i njen dečko nas mole da ostanu anonimni. Bez prezimena, bez fotografija. Predstavnici su većine zabrinutih mladih Mađara. Alexandrin dečko je zaposlen u energetskom sektoru i također radi na projektima koje finansira država. Mladi par na početku karijera ne može si dozvoliti rizik. Takva je atmosfera u Mađarskoj mjesec dana prije izbora, nakon dvanaest godina Orbánove vlasti. Kritika vlasti je toliko nepoželjna da se o njoj radije govori samo tiho.

Sagovornici su mišljenja da oni na vlasti “kradu, kao da ništa drugo ne postoji,” pri čemu ne zaboravljaju spomenuti Lőrinca Mészárosa, nekadašnjeg gradonačelnika grada Felcsút, u kojem je odrastao premijer Orbán. Mészáros je Felcsút vodio od 2011. do 2018., nekadašnji serviser plinskih aparata danas je jedan od najbogatijih Mađara. Na širenje korupcije su i još uvijek upozoravaju rijetki mediji koji kritikuju vladu. Istorija koruptivnog ponašanja mađarskih vlasti seže mnogo prije 2010. godine, kada je Orbán ponovo postao mađarski premijer – a danas, ističu sagovornici, ne nestaju “samo” milioni forinti, nego milijarde. A pritom svi šute, kažu vidljivo potreseni. Šute jer se boje posljedica eksponiranja ili zato jer ne vjeruju da su promjene uopšte moguće.

Mlada generacija kritičnih Mađara je razočarana, beznadna i tužna, naizmjenično nabrajaju, dok njihov pogled šara na sve strane. “U prvom redu smo cinični – bez cinizma ne bi preživjeli”. Pričaju o prijateljici doktorici, koja je zbog preniske plate napustila profesiju koju je neizmjerno voljela. Plata u javnom zdravstvu joj nije omogućila da bi uz visoke troškove života mogla barem približno dostojanstveno živjeti. Spominju i drugu Alexandrinu prijateljicu koja je zaposlena u jednom od ministarstava, koja se nije usudila otići na protest podrške pripadnicima LGBT zajednice (skraćeno za LGBTIQA+). Mogla bi imati problema ako bi je video neko od saradnika ili nadređenih.

Opisuju zastarjelu opremu mađarskih zavoda javnog zdravstva i čini im se nerazumnim, da Mađarska visokim iznosima podrške za kupovinu nekretnine pomaže onima koji imaju djecu, odnosno onima koji se obavežu da će ih imati. Ovakve vladine mjere koje podstiču rađanje djece nastoje retradicionalizirati mađarsko društvo, pri tome je dobro poznat i Orbánov odnosno Fideszov stav prema ženama. Za njih je na prvom mjestu rađanje, odnosno porodica.

Iako su mladi Mađari u pravilu kritičniji prema vlastima od starijih, par ne krije da u njihovom krugu poznanika mladih inžinjera ima i pristalica vladajuće stranke Fidesz. “Ako zatvoriš oči možeš zamisliti da je sve u redu”, opisuju. Sa nekim poznanicima, koji su naklonjeni vladajućoj stranci ne razgovaraju o politici, sa jednom prijateljicom su upravo zbog političkih neslaganja izgubili kontakt. Onima koji imaju drugačije mišljenje ne pokušavaju otvoriti oči. “Ne slušaju, nema smisla”, kratko objašnjavaju.

U očima Alexandre i njenog dečka, Mađarska je ljuta i sumorna. Neki se još uvijek pozivaju na Trinanonski ugovor, kojim je država nakon Prvog svjetskog rata izgubila više od dvije trećine teritorije i tri petine stanovništva. Par također redovno razmišlja o odlasku. A Alexandra je već živjela u Nizozemskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu; zato zna da je preseljenje u inostranstvo sve osim jednostavno. “Ne vidim mogućnost da u ovoj državi osnujem porodicu, a istovremeno je teško napustiti rodbinu, također volim Budimpeštu”, opisuje svoju dilemu. Mladi par će tako još barem neko vrijeme ostati u Mađarskoj.

Među onima koji u Mađarskoj ne samo da ostaju, nego se i aktivno bore za promjene, su i nevladine organizacije. Mađarski savez za građanske slobode (TASZ) posjetili smo usred radnog dana, u njihovim prostorijama je bilo vrlo živo. Zvuk tipkovnica u punim kancelarijama i radni zanos govorili su više od svih objašnjenja – u organizaciji u kojoj bdiju i nad izbornim procesom od 12. februara, kada je u Mađarskoj zvanično započela izborna kampanja, imaju puno posla.

Još veći zanos i užurbanost dočekali su nas u organizaciji Háttér, u kojoj se bore za prava LGBT zajednice. Na dan naše posjete su se pripremali za početak kampanje pred referendum o tzv. anti-LGBT zakonodavstvu, koji će se održati istovremeno sa izborima. “Imamo toliko toga još za uraditi prije nego danas započnemo kampanju,” kaže Luca Dudits. Priprema video gradiva i plakata, te druga usklađivanja njoj i njenom timu su uzeli mnogo vremena, zbog čega govor prilikom otvaranja kampanje koji će održati za nekoliko sati, još nije završen.

Koliko je stvarno iscrpljen, odaju i duboki, tamni podočnjaci sagovornika iz mađarskog Helsinškog komiteta. U ovoj organizaciji, u kojoj se bave i pravima izbjeglica, i ranije su imali mnogo posla, rat u Ukrajini je dodatno korjenito zatresao njihov radni dan. Naime, u Mađarsku je samo u prvim danima rata prebjeglo više desetina hiljada izbjeglica.

Molbu za razgovor smo poslali i kabinetu premijera Orbána, ali se na nju nisu odazvali.

Živjeti u stalnoj kampanji

Razdoblje stvarno intenzivnog rada je za mađarske nevladine organizacije počelo mnogo prije rata u Ukrajini. Zvanično je predizborna kampanja počela 12. februara, odnosno 50 dana prije izbora. No, kako nam govori Dániel Döbrentey (TASZ), Mađarska ionako “živi u stalnoj kampanji.” Dok pod pritiskom vlade nestaju nezavisni mediji, državni i provladini mediji, koji su u vlasništvu ljudi povezanih sa vladajućom strankom Fidesz, izvještavaju neobjektivno te si po riječima Dániel Döbrentey (TASZ), svaki dan biraju neprijatelja – bilo Evropsku uniju, koja je već godinama meta Orbánovih napada, bilo izbjeglice i migrante (izuzetak su oni, koji sada dolaze iz Ukrajine), opoziciju, organizacije civilnog društva, novinare.

Izbor neprijatelja zavisi od situacije, a neprijatelj može postati bilo ko. Provladina revija Figyelo je u izbornoj 2018. godini na primjer objavila popis akademika, novinara i zaposlenih u nevladinim organizacijama, čiji rad finansira bogataš George Soros iz SAD, kojeg Orbán između ostalog optužuje da potiče migracije i nanosi štetu Mađarskoj. Na popisu, čiju objavu Döbrentey opisuje kao nelegalnu, našli su se i zaposleni u TASZ.

Da medijska sfera u Mađarskoj ima niz ozbiljnih problema, u februaru je ustanovio i Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR), koji djeluje pod okriljem Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE). U februarskom izvještaju o stanju prije izbora, koji je bio objavljen nakon savjetovanja sa predstavnicima političkih stranaka, medija, civilnog društva i međunarodnih organizacija, čitamo da su mađarski mediji vidljivo polarizovani, te da se koncentracija njihovog vlasništva povećava. To smanjuje mogućnosti za sveobuhvatno informisanje birača, posebno onih iz ruralnih područja, koji češće prate televizije i radio stanice koje su naklonjene vladi.

Također i zbog toga je ODIHR donio značajnu odluku: u Mađarsku ove godine šalje pojačanu ekipu posmatrača izbora. Misiju čini 14 međunarodnih stručnjaka, 18 posmatrača koji su sa radom

počeli 05. marta, te 200 posmatrača koji će u državu stići nekoliko dana prije izbora i koji će širom države posmatrati izborni proces. “Zadovoljni smo odlukom ODIHR. Predstavlja snažnu poruku,” komentariše Döbrentey. Iako međunarodni posmatrači u državama EU redovno prate izbore, ODIHR ovako obimnu misiju obično šalje u države Zapadnog Balkana odnosno Srednje Azije.

Međutim, Döbrentey je skeptičan da će prisutnost posmatrača uticati na izborni proces. Izborno zakonodavstvo nije bitno drugačije od onog prije četiri godie, zbog čega će po njegovoj procjeni okolnosti teško biti drugačije. Ispravnost izbornog procesa između ostalog njeguje se i svakodnevnim aktivnostima državnih funkcionera, koje se povremeno pretvaraju u predizbornu aktivnost.

Ujedinjena opozicija koja bi mogla uspjeti

Ne samo rat u Ukrajini, ovogodišnje izbore obilježava još jedan faktor. Šest opozicionih stranaka (od nekada krajnje desnog Jobbika, do socijaldemokrata, liberala i zelenih), se naime povezalo u zajedničku koaliciju, a njihov kandidat za premijera je konzervativni Péter Márki-Zay, gradonačelnik Hódmezővásárhelyja na jugozapadu države, koji u slučaju pobjede najavljuje oštru borbu protiv korupcije.

Povezivanje ideološki ovoliko različitih stranaka predstavlja jedinu mogućnost za to da bi u narednim godinama državu mogao voditi neko drugi a ne Orbán. Mađarski izborni sistem je naime prilično komplikovan. Birači 106 poslanika biraju sa lista pojedinačnih izbornih jedinica, a 93 sa nacionalnih stranačkih lista. Obzirom da za liste pojedinačnih izbornih jedinica vrijedi većinski sistem (pobjednik je onaj koji prikupi najviše glasova), važno je da opozicija nastupi jedinstveno jer će u suprotnom slučaju, glasovi za opozicijske kandidate biti razasuti.

Vladajući Fidesz u predizbornoj kampanji ima nekoliko prednosti u odnosu na koaliciju opozicije. Državni i provladini mediji u pravilu ne prikazuju stavove opozicije, a opozicioni kandidati se rjeđe obraćaju sa plakata jer je veći udio prostora za plakatiranje u vlasništvu ljudi bliskih Fideszu.

“Na ulicama vidimo mnogo raznih plakata. Tu su plakati, koje finasira stranka Fidesz; plakat na kojem su prikazani žena i dijete i finansira ga vlada, a ljude nagovara na to da na referendum o tzv. anti-LGBT zakonodavstvu glasaju protiv”, kaže Döbrentey. Pored ovih plakata jedna od provladinih nevladinih organizacija je još prije zvaničnog početka kampanje 12. februara, finansirala plakate na kojima je prvi čovjek opozicije Márki-Zay prikazan kao “Mini Me” Ferenca Gyurcsánya [referenca na film Austin Powers].

Gyurcsány, nekadašnji ljevičarski premijer (2004.-2009.) i trenutni lider stranke Demokratska koalicija, jedan je od prepoznatljivijih mađarskih političara, njegovu popularnost je 2006. godine obilježio veliki skandal. U medijima se naime pojavio snimak, na kojem na prilično vulgaran način kolegama pokazuje da nisu uspjeli u vođenju države. “Nemamo nikakvu drugu mogućost [osim paketa mjera štednje], zajebali smo. Ne samo malo, potpuno. Nijedna druga evropska država nije napravila takve gluposti kao mi./…/ Skoro sam se ubio u zadnjih godinu i po dana, dok sam se morao pretvarati da vladamo. U stvarnosti smo od jutra do večeri lagali”, tadašnje Gyurcsányove riječi navodi autor knjige Orbán: Novi evropski autokrat Paul Lendvai.

Stranka Fideszse se biračima ne obraća samo sa plakata, nego i preko društvenih mreža. Od 2019. godine, kada je izgubila bitku za mjesto gradonačelnika Budimpešte, pojačala je svoje prisustvo na svim društvenim mrežama, uključujući i TikTok, koji je izuzetno popularan među mlađim korisnicima. Predsjednik vlade Orbán ipak je najprisutniji na Facebooku. Preko ove društvene mreže je također objavljivao i mjere za vrijeme pandemije covida-19.

Mržnja vlade ovaj put usmjerena protiv LGBT zajednice

Izbornu kampanju prije četiri godine obilježila je Fideszova mržnja prema migrantima, a prije ovogodišnjih izbora je u očima vladajućih jedan od važnih neprijatelja LGBT zajednica. Mađarski birači 3. aprila neće dati glas samo na parlamentarnim izborima, nego će se opredjeljivati i prema četiri referendumska pitanja o tzv. anti-LGBT zakonodavstvu, koje su mađarski poslanici usvojili u junu prošle godine pod perverznim izgovorom da jačaju zaštitu djece od pedofila.

Izmjene zakona u stvarnosti sprečavaju informisanje maloljetnika o homoseksualnosti i promjeni spola te između ostalog samo određenim organizacijama odnosno pojedincima, dozvoljavaju da u školama provode programe spolnog odgoja. Vlada glasače između ostalog pita da li podržavaju obrazovanje mladih o spolnoj orjentaciji u javnim obrazovnim zavodima bez saglasnosti roditelja, te da li podržavaju promicanje terapije za promjenu spola kod maoljetnika. Od svojih pristaša Orbánova vlada očekuje da glasaju protiv.

“Mađarska vlada je raspisala referendum da bi Evropskoj komisiji dokazala da građani Mađarske podržavaju ove zakonske izmjene,” komentariše Luca Dudits iz LGBT organizacije Háttér. Čak i ako referendum službeno ne bude uspješan, Dudits brine da će vlada rezultat svakako upotrijebiti u svoju korist – kao što je uradila 2016. godine, kada je građane pitala da li podržavaju nadležnost

EU, da mimo mađarskog parlamenta odlučuje u premještanju “nemađarskih državljana” u Mađarsku. Referendum je bio nevažeći jer svoj glas nije dala ni polovina birača s pravom glasa, a vlada se prilikom rješavanja problema izbjeglica i migranata ipak pozivala na rezultate.

Háttér zajedno sa drugim nevladinim organizacijama poziva birače da predaju nevažeće glasačke listiće na način da odgovore na pitanja precrtaju. Pitanja su po njihovom mišljenju vrlo loše formulisana i dopuštaju mogućnost za razne interpretacije, zbog čega je na njih nemoguće odgovoriti potvrdno. U svojoj kampanji naglašavaju da zakonske izmjene, odnosno ograničavanje informacija maloljetnicima imaju negativne posljedice. “U slučaju okrnjenog spolnog odgoja doći će do porasta maloljetničkih trudnoća, biće više spolno prenosivih bolesti,” nabraja Dudits. Isto tako, od uvođenja zakonskih izmjena u junu prošle godine Háttér bilježi veći pritisak na LGBT zajednicu.

“Ljudi po pomoć dolaze nama. Neki ne žele na policiju jer se boje da će tamo naići na homofobiju odnosno transfobiju,” sagovornica opisuje strahove zajednice. Sjeća se slučaja lezbijskog para srednjih godina, koji su u Budimpešti gađali jajima, pa gej para kojeg su pretukli na jugu Mađarske kada su se vraćali sa zabave. Jedan od njih je zbog povrijeđene jagodične kosti morao potražiti ljekarsku pomoć. “Do nas dolaze i priče o transrodnim osobama koje otpuštaju zbog njihove spolne orjentacije. Od zakonskih izmjena u junu, direktori također vrše pritisak na nastavnike da sa društvenih mreža uklone objave podrške LGBT zajednici,” dodaje.

“U 2019. i 2020. godini bili smo obavješteni o devet zločina iz mržnje, a 2021. godine ih je bilo skoro 20. Ovaj broj se može činiti niskim, ali ako uzmemo u obzir da šest procenata LGBT zajednice bilo kome prijavljuje zločin iz mržnje, onda je visok. Čak i ako je zbog homoseksualnosti ili transspolnosti napadnut samo jedan čovjek, to je jedan previše.”

Već spomenuti plakati vlade na kojima su žena i dijete, koji glasače nagovara da podrže vladu i da na referendumska pitanja odgovore sa “ne” su svuda po državi, vlada si može obezbijediti reklamni prostor u državnim i provladinim medijima. Háttér nema ovih mogućnosti. Reklamni prostor po uzoru na vladu u medijima ne mogu osigurati, kaže, isto tako će njihovih plakata biti manje nego što je vladinih. Njihove finansije su u odnosu na novac kojim raspolaže vlada, prilično ograničene.

“Stalno se pitamo kako doći do onih koji su izvan našeg mjehurića. Možemo biti prisutni na društvenim mrežama, na Googlu, Youtubu, ali teško je prodrijeti dalje,” kaže Dudits. Značajan dio Háttérove kampanje su video snimci, u kojima progovaraju ljudi čiji prijatelj ili srodnik pripada LGBT zajednici. “Moj najdraži je onaj u kojem nastupa par sa četvoro djece, među kojima je najmlađe gej. Studira u inostrastvu, a majka i otac u videu govore o njemu. Govore koliko je važno upoznati / poznavati čovjeka bez obzira na njegovu spolnu orjentaciju, kako vole sina i kako njegova spolna orjentacija za njih nije važna,” Dudits opisuje jedan od snimaka. Kako objašnjava, u kampanji žele naglasiti ko su njihovi saveznici sa kojima se može poistovjetiti većina društva.

Mađarski poslanici su u decembru produžili vanredno stanje zbog covida-19 do 1. juna. Vanredno stanje vladi omogućava vladanje odlukama.

Pritisci na novinare, sudije, izbjeglice

Nikoga nije iznenadilo što je Orbánova vlada napala LGBT zajednicu prošlogodišnjim zakonskim izmjenama. Evropska javnost je, recimo, dobro zapamtila neprijateljsku kampanju Mađarske protiv izbjeglica. “Vlada svo vrijeme dijeli društvo na različite segmente, na nas i vas odnosno na nas protiv vas. Bira žrtvene jarce i vodi kampanje protiv njih”, objašnjava Áron Demeter iz mađarskog ureda međunarodne organizacije Amnesty International, sa kojim smo inače razgovarali prije mjesec dana.

Bez obzira na to, pogrešno je mišljenje da Mađarska nije imala problema prije 2010. godine, kada je Orbán po drugi put preuzeo vladu, ističe Demeter. Orbán, koji je svoj politički put započeo kao liberal, bio je prvi put premijer između 1998. i 2002. A pošto je prije dvanaest godina pobijedio sa tako ubjedljivom (dvotrećinskom) većinom, „mogao je sa državom učiniti praktično sve što je htio.” Zastupnici su 2011. godine potvrdili novi mađarski ustav, Osnovni zakon, a prema riječima Demetera, ključni potez Orbána bio je i preuzimanje kontrole u nezavisnim institucijama koje bdiju nad zakonodavnom i izvršnom granom vlasti – medija, sudova, regulatora… Dakle: iako mnoge nadzorne institucije formalno još djeluju, stvarnog nadzora nad vlašću praktično nema, jer su te institucije pod Orbánovim uticajem.

Sagovornik opisuje kako su pod pritiskom nezavisni novinari i nezavisnost pravosuđa. Pritisci, koje je inače teško izmjeriti, natjerali su mnoge novinare da promijene profesiju, a prošle godine se pokazalo da ih je mađarska vlada špijunirala zlonamjernom programskom opremom Pegasus. Prema procjenama Demetera, mađarske sudije manje govore o pritiscima od svojih kolega u Poljskoj, čija je nezavisnost isto tako napadana. „Nadaju se da ukoliko budu šutjeli i ne budu se javno izjašnjavali, da će ih vlada ostaviti na miru,“ opisuje Demeter ponašanje mađarskih sudija.

Kao što je već spomenuto, mađarska vlada i dalje nastavlja da vrši pritisak i na izbjeglice i migrante. Kod izbjeglica, koje dolaze iz Ukrajine, zaista je napravila izuzetak i srdačno ih prihvatila – Orbán ih je na teritoriji mađarsko-ukrajinske granice čak i posjetio – ali šokantnim pričama onih koji pokušavaju da se probiju u Mađarsku iz Srbije nema kraja. András Léderer iz Helsinškog komiteta svakodnevno se bavi njima i uvjeren je da je vraćanje izbjeglica (u Srbiju) jedno od najnečuvenijih sistemskih kršenja ljudskih prava u državi. Kaže da je prema podacima vlasti, protiv njihove volje bilo vraćeno skoro 73.000 ljudi.

Helsinški komitet se, između ostalog, bavi i zastupanjem izbjeglica. Među onima kojima pomažu su i djeca bez pratnje. Evropskom sudu za ljudska prava prvi put su se obratili 2016. godine u slučaju muškarca iz Pakistana, koji je sa još jedanaest osoba vraćen u Srbiju. Sud je presudio prošle godine, a utvrdio je da je Mađarska prekršila zabranu grupnog protjerivanja stranaca. Između ostalih, Helsinški komitet pomaže i ženi, koja je sa petoro djece doletjela iz Jemena na aerodrom u Budimpeštu. Tamo je odmah zatražila azil. Doputovala je sa pasošem, ali se zakomplikovalo jer je bila primorana da falsifikuje datum rođenja najstarijeg djeteta kako bi ga izvukla iz države. Naime, upravo je napunio 18 godina.

“Budući da su zbog falsifikovanog pasoša [pasoš maloljetnika u Jemenu je vezan za njihove roditelje], ilegalno ušli u Mađarsku, vlasti su im odbile mogućnost da zamole za azil. U Srbiju su ih poslali usred noći – unatoč tome da tamo nikada ranije nisu bili i da je jedno od djece imalo vidljiv Dawnov sindrom. Policajci su im otvorili vrata ograde između Mađarske i Srbije, rekavši im da hodaju dalje i da će doći do skloništa za izbjeglice. Naravno, tamo nije bilo ničega, a oni su dan i po lutali naokolo”, opisuje šokantnu priču sagovornik.

Sjeća se i priče o muškarcu kojeg je jedne noći udario kamion u Mađarskoj. “Neko je pronašao tijelo i pozvao hitnu pomoć. Ispostavilo se da je živ i prebacili su ga u bolnicu. Tu je ostao nekoliko dana, ali je onda došla policija i otjerala ga u Srbiju. Bio je u stanju da nije mogao da hoda, pa je morao da puzi po zemlji. Zbog povreda su mu nedostajali dijelovi kože,“ – opisuje sagovornik. O tragičnim pričama bi mogao pričati cijeli dan.

Helsinški komitet je zbog svog rada, slično kao i druge nevladine organizacije, izložen pritisku vlade. “Omladinska organizacija vladajuće stranke je 2018. godine, u prisustvu propagandnih medija, na zgradu u kojoj imamo sjedište, zalijepila naljepnice sa natpisom Ova organizacija podržava migracije. Mogli smo to zanemariti, ali tada je usvojen zakon koji je kriminalizirao pomoć ljudima koji ilegalno uđu u Mađarsku, uz zaprijećenu kaznu do godinu dana zatvora”, opisuje Léderer. Vlasti inače za sada još nisu poduzele formalne mjere protiv Helsinškog komiteta, ali pritisci i prijetnje već prilično otežavaju njihov rad.

Na rezultat izbora u Mađarskoj neminovno će uticati i rat u Ukrajini

Mađarska i ruska vlada blisko sarađuju već duže vrijeme, a Orbán je recimo početkom februara otputovao u Moskvu u „mirovnu misiju“. Nakon posjete, rekao je da je razgovarao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom o povećanju isporuke ruskog gasa Mađarskoj [država je snažno zavisna o ruskim energentima: veliku većinu prirodnog gasa koji troši uvozi iz Rusije]. Početak rata je stoga iznenadio Orbána, a nespremnost mađarske vlade na taj scenarij odrazila se i na izvještavanja državnih i provladinih medija. „Prvih dana uopšte nisu znali kako da opisuju šta se dešava u Ukrajini. Govorili su o operaciji, o događajima, a ne o ratu ili invaziji, jer se to nije poklapalo sa dosadašnjim vladinim narativom,“ opisuje Léderer.

Da je mađarsku vladu sasvim iznenadio razvoj događaja u Ukrajini, procjenjuje i profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Eötvös Loránddr. Akos Kopper. Pri tome ističe da je u ovom trenutku, kada se stvari izuzetno brzo mijenjaju, situaciju vrlo teško komentarisati.

Od političara sa potencijalom do lidera male države?

Početak ruskog napada na Ukrajinu stavio je vladu pred dilemu kako da reaguje. U pozadini svega je naime pitanje odnosa Mađarske prema Rusiji. Vladine pristalice su do sada bile naklonjene Rusiji, govori profesor pozivajući se na anketu koju je prije izbora prije četiri godine objavio mađarski medij 444. A unatoč toj naklonjenosti Rusiji, invazija u Ukrajini je sa druge strane oživjela sveprisutno sjećanje mađarskog društva na 1956. godinu, dodaje sagovornik. Tada je sovjetska vojska nasilno ugušila mađarsku antisovjetsku revoluciju, a ubijeno je bilo više od 2.000 Mađara.

Pozicija, koju je u prvim danima rata zauzeo Orbán, kontradiktorna je, procjenjuje Kopper. S jedne strane, Mađarska učestvuje u mjerama Evropske unije i NATO-a, a s druge strane i dalje pokušava da se distancira od ova dva saveza.

„Orbán kaže da podržava zajedničke evropske odluke, ali istovremeno na domaćem terenu naglašava da Mađarska ne želi da se miješa u rat. Tu je kontradikcija. S jedne strane, Orbán slijedi liniju Evropske unije, koja je donijela odluku da pošalje oružje u Ukrajinu, a s druge strane želi da se dokaže kao nezavisan odnosno neutralan akter i kaže da Unija može slati oružje, ali ne preko teritorije Mađarske. Ovaj dualitet postaje odlučujući pred izbore. Ne samo da birače mora zadržati na okupu, već ih mora i uvjeriti da daju svoj glas,“ objašnjava profesor. Pri tome ispostavlja još neki paradoks Orbánove retorike. Nakon što je u protekloj deceniji mađarski premijer najavljivao „rat“ raznim protivnicima (Evropskoj uniji, izbeglicama, Sorosu i sl.), sada se suprotno predstavlja kao neko ko želi da donese mir u svijetu.

Orbán više ne može biti siguran da će ga glasači pratiti, jer je njegova pozicija dvosmislena. „Prije je stajalište bilo jasno. Orbán je kritikovao Evropsku uniju i prijateljevao sa Rusijom. Ali sada to više ne funkcioniše,“ objašnjava. Prema njegovim riječima, isto tako je otvoreno pitanje i kako će glasati neodlučni birači, koji će – pored Orbánovih vjernih pristalica i vatrenih protivnika – predstavljati važan dio biračkog tijela. Budući da je zbunjujuće i izvještavanje mađarskih državnih i provladinih medija, koji u prvim danima rata odjednom nisu znali kakvu će vladinu propagandu slijediti, Kopper je uvjeren da će neke Orbánove pristalice uvidjeti da premijerovo pragmatično krojenje politike ima poteškoće.

Uprkos tragičnim događajima u Ukrajini, za Orbána to predstavlja priliku za predizborni obračun sa opozicijom. Naime, mađarski premijer je iskrivio izjavu Márki-Zaye, koji je smatrao da Mađarska mora slijediti odluke NATO-a, čak i ako to znači slanje mađarskih vojnika u Ukrajinu. Orbán je želio da opozicionog kandidata predstavi kao nekoga ko zagovara rat, a svoju vladu kao aktera koji želi isključivo mir, objašnjava Kopper i naglašava da je važno ono što premijerove pristalice čuju od njega. I zato što je sigurnost (tj. odsustvo rata u ovom slučaju) preduslov za sve ostalo.

Ali kako komentariše profesor Kopper, u Mađarskoj trenutno nije od ključnog značaja samo to koja će strana slaviti na izborima, već i kakvo će stanje naslijediti u državi. Cijene rastu, inflacija je bila već prije rata u Ukrajini, a vlada da bi ublažila posljedice, donosi velikodušne mjere. Pored nekih poreskih olakšica, najviša cijena goriva trenutno je ograničena do sredine maja, a ograničene su i najviše cijene nekih osnovnih životnih namirnica (šećera, brašna, ulja i sl.). „Stanovništvo osjeća rast cijena, a vlada nastoji da koliko je moguće više smanji uticaj rasta. Nakon izbora takve cijene više neće biti izdržljive. Povećat će se i zbog ukrajinske krize,“ kaže Kopper. Zato misli, da će sljedeća vlada, čak i ako bude Orbánova, imati težak posao.

Prije rata u Ukrajini, Orbán je otvoreno nastojao da postane važan političar u Evropi. A događanje u Ukrajini njegove planove je nesumnjivo prekrižilo. „Evropska unija je postala jača, svugdje je ojačala posvećenost Uniji, isto tako i svijest da nam je Unija potrebna. Orbánove ideje o tome da Evropska unija treba da bude samo unija nacionalnih država, ne odražavaju stvarnost odnosno izglede za budućnost. Od dana početka rata, od potencijalno uticajnog evropskog političara postao je beznačajni lider male države. Iz tog okvira će izuzetno teško izaći, jer se dinamika više ne vrti isključivo oko njega, već je važno ono što se dešava drugdje u Evropi, recimo kakve odluke donose Njemačka i Francuska,“ ocjenjuje Orbánov položaj Kopper.

O tome, koliko je trenutno ranjiv mađarski premijer i kakav će biti rezultat izbora, profesor ne želi da nagađa. Jer važne institucije vode ljudi iz Orbánovog kruga, „aktuelni mađarski premijer vjeruje da će državu moći i dalje savlađivati čak i ako ne bude uspješan na izborima.“ S druge strane, na mađarske glasače – na njihovu svakodnevnicu – uticaće događanje u Ukrajini. „Nažalost, živimo u veoma turbulentnim vremenima. Ali ako dođe do velike krize prije izbora, rezultat bi mogao biti radikalno drugačiji,“ rekao je profesor Kopper. Izbori su, ističe, obzirom na trenutnu situaciju još prilično daleko, a politički sistemi i režimi nisu stalni i kako je istorija pokazala, mogu se vrlo brzo promijeniti.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad