U samo dva mjeseca dvije djevojčice su izvršile samoubistvo u Sarajevu. Kako pomoći djeci i mladima da lakše prođu kroz svoje probleme, zašto nam je bitno imati psihologa u osnovnim školama, o očekivanjima i pritiscima od djece, razgovarali smo sa ministricom osnovnog i srednjeg obrazovanja u KS Naidom Hotom Muminović, predstavnicom Vijeća roditelja KS Elmom Dizdarević, učenicom 4. razreda gimnazije u Sarajevu Ajšom Dervišević, psihologinjom Nerminom Vehabović Rudež i Jovanom Kešanski, novinarkom iz Srbije, koja nerijetko piše upravo o problemima mladih bile su danas gošće na N1.

Ministrica Hota Muminović je istaknula da savremeni način života i svi izazovi sa kojima se suočavamo općenito u 21. stoljeću zahtjevaju veliku budnost, a posebno sada za vrijeme pandemije i post pandemije. Napomenula je da, naravno,  tu je i ekonomska situacija, politička previranja i mnoga druga, kao uzroci koji se pojavljuju kao faktori stresa koji našu djecu mogu učiniti itekako podložnim i ranjivim.

“Radimo na tome da osvijetlimo teme poput vršnjačkog nasilja, trgovine ljudima… Posebno smo se zagledali u nasilje u digitalnom okruženju. Pričali smo o očekivanjima visokog prosjeka, šta mi to želimo postići visokim ocjenama. Istraživali smo faktore stresa i prvi put sistemski i naučno kroz istraživanje pokazali koliko brinemo za mentalno zdravlje. To istraživanje nam je pokazalo da se moramo baviti mentalnim zdravljem naše djece. Moramo ponuditi rješenja”, navela je ministrica.

Manjak psihologa u osnovnim školama

Pitali smo da li je tačna informacija da imamo 76 škola, i svega 13 psihologa, dok su na birou 123 nezaposlena psihologa.

Potvrdila je tu informaciju, dodavši da je to situacija koja traje već godinama.

“Nije to samo slučaj u školama. Sve organizacije koje se bave ljudima, u suštini pate od hronične zapuštenosti. Prvih osam psihologa u školama primljeno je 2009. godine. Od 2009. godine došli smo do ovog broja od 13 psihologa u osnovnim školama. To vam govori i o hroničnoj zapuštenosti ovog sektora”, kazala je, dodavši da je Vlada KS dala saglasnost za angažman dodatnih 43 psihologa čime ćemo kapacitirati naše pedagoške službe.

Predstavnica Vijeća roditelja KS Elma Dizdarević, komentarišući samoubistvo 15-godišnje djevojčice u Sarajevu, ispričala je kako su reagovali po saznanju.

“Informaciju o ubistvu smo dobili rano ujutro. Šutjeli smo čitav dan u onom kontekstu da ne bismo doveli roditelje, odnosno samo dijete, da mi nešto prozivamo i da mi dajemo informaciju šta se desilo. Mi smo apelovali da nam se pomogne. Nismo kritikovali nikoga. Kao roditelji činimo sve za dobrobit naše djece. Došli smo sada pred zid. Vrlo često se djeca otvaraju nekom drugom i u tom kontekstu smo tražili da se pojačaju stručne službe i psiholozi”, rekla je predstavnica Vijeća roditelja KS.

Učenica 4. razreda gimnazije u Sarajevu Ajša Dervišević za N1 je kazala da je “škola postala sve, samo ne odgojna institucija”.

“Taj imperativ: Učite, morate ovo znati, morate uraditi, biti odlični… I onda se zapitate u jednom trenutku – moram li ja to sve. Pritisak je da moramo biti najbolji u svemu. Uskraćena nam je ta vrsta slobode i da budemo ranjivi. Smatram da bi psiholog trebao ući u svaki razred, pročitati i shvatiti dijete, pogledat mu ocijene i shvatiti da li ima dijete neki problem”, navela je Dervišević.

Psiholog: Najučestalije je samopovrijeđivanje djece

Psihologinja Nermina Vehabović Rudež istaknula je da je u BiH trend savršenstva odavno prisutan.

“Nije to od jučer. Svi želimo da radimo najbolje. Ovdje imate trend da se sve posveti učenju, da ocjene budu super… i onda kad završite ne znate da li ćete dobiti posao u BiH, morate ići vani i dođete da vas neko maltretira na radnom mjestu. To mladi sve vide i osjetljivi su na te informacije”, pojasnila je ona.

Danas je vrlo učestalo, tvrdi psihologinja, samopovrijeđivanje djece koje nije pokušaj suicida nego pokušaj popuštanja pritiska koji postoji.

“Vidim djecu koja nisu tužna zato što nisu uspješna u školi samo, nego zato što ih ne prihvataju vršnjaci jer nemaju određena tehnička i materijalna sredstva za život. Fale nam međuljudski odnosi koji su adekvatni, razgovaranje i razumijevanje. Treba razumjet kada učenik kaže – danas nisam spreman, ne mogu zbog toga i toga razloga, profesor može to prihvatiti kao opravdanje, jer ko zna šta je u duši tog djeteta, jer ako sam slobodan da to kažem onda smo nešto napravili na međuljudskim odnosima”, rekla je Vehabović Rudež.

Jovana Kešanski, novinarka iz Srbije, koja nerijetko piše upravo o problemima mladih je rekla da je u Srbiji vidljiv porast nestanke djece.

“Ne mislim na otmice, nego da djeca svojevoljno odlaze i napuštaju jer su pritisnuti problemima. Situacija u Srbiji je takva da više od polovine srpskih tinejdžera je depresivno, anksiozno, imaju porodične problem i ozbiljan manjak samopouzdanja. Oko 902 osoba godišnje digne ruku na sebe i samoubistvo je jedna od vodećih smrtnosti kada su u pitanju mladi”, rekla je Kešanski.

Podsjetimo, početkom sedmice javnost u Sarajevu je potresla tragedija kada je 15-godišnja djevojčica izvršila samoubistvo vješanjem.