Očigledno je da Srbija i dalje pokušava da balansira između Rusije i NATO, uprkos tome što Moskva pojačava pritisak, kažu sagovornici Radija Slobodna Evropa u vezi sa najavom da bi demineri Vojske Srbije iduće godine mogli da se nađu u Siriji zajedno sa ruskim kolegama.
U intenziviranju odnosa Beograda i Moskve posljednjih godina, kupovine ruskog oružja, osnivanja zajedničkog humanitarnog centra u Nišu i slanja pomoći žrtvama rata u Alepu, zajednička operacija razminiranja u Siriji bila bi najdalji konkretan korak u rusko-srbijanskoj vojnoj saradnji.
“Pretpostavljam da su u Ministarstvu odbrane i Vladi Srbije izvagali situaciju prije nego što su pristali na takav poduhvat. Ukoliko je ideja da se pomogne onda tu ne vidim problem, ali pod uslovom da to ne znači stavljanje naših ljudi u neke ratne situacije”, rekao je za RSE Vladan Živulović, predsednik Atlantskog savjeta Srbije.
On je napomenuo i da je Srbija vojne jedinice do sada u mirovne misije uvijek slala pod okriljem Ujedinjenih nacija.
Da Vojska Srbije želi da učestvuje u operacijama uklanjanja mina u Siriji, uključujući i Palmiru, u Moskvi je obznanio ministar odbrane Zoran Đorđević poslije sastanka sa kolegom Sergejom Šojguom, ali i naveo da bi se to moglo dogoditi tek 2018. godine, jer trenutno srbijanska vojska za to nema iskustvo i kapacitet.
Sve ovo ipak treba uzeti sa rezervom, smatra bivši diplomata Simeon Pobulić:
“Sve što se odlaže za neki dalji datum nije izvjesno. Jer, ne zna se šta će se sve do tog vremena dogoditi. Pogotovu na terenu kao što je Sirija. Prije bih rekao da ova najava politički koristi Rusiji, u smislu da se, eto, vojno neutralna Srbija javila da pomogne. Ta vijest više ima propagandni nego stvarni efekat.”
Rusija je početkom marta oslobodila Palmiru od ISIS-a, nakon čega je poslala grupu od 200 stručnjaka za razminiranje, pa se pretpostavlja da bi srbijanski demineri najprije bili upućeni u taj drevni grad. Prema informacijama sa margina Šeste moskovske konferencije o međunarodnoj sigurnosti gdje su se sastali ministri odbrane Srbije i Rusije, Đorđević je rekao da srbijanska vojska ima dobru volju da radi razminiranje u Siriji, ali da bi njeni pripadnici morali da idu na obuku, pa tek onda da se uključe u takvu operaciju.
Nije isključeno, smatra Vladan Živulović, da Rusija povećava pritisak na Srbiju:
“Sigurno je da Rusija želi da Srbiju uvuče u neku vrstu jače saradnje. Jasno je da time pokušava da je odvoji od eventualnog članstva u NATO. Čini mi se da naša država pokušava da nađe neki balans trudeći se da bude prijatelj i sa jednom i sa drugom stranom.”
Najava moguće srbijansko-ruske saradnje u Siriji došla je u isto vrijeme sa konferencijom predstavnika NATO i neutralnih država u Beogradu gdje su još jednom iz Sjevernoatlantske alijanse jasno poručili da nemaju ništa protiv saradnje Srbije sa Rusijom. Iako joj vojnoneutralni status omogućava kooperaciju sa obje strane, svakako se radi o politički vrlo osjetljivim odlukama.
Simeon Pobulić zaključuje da bi Srbija trebalo pažljivo da odgovori na jači ruski zagrljaj, jer je mali igrač za sirijsku priču u kojoj najveće sile odmjeravaju snage.
“Mislim da u to ne bi trebalo da se uplićemo, jer to je suviše veliki zalogaj za nas. Sa druge strane Rusiji odgovara da je Srbija uz nju, da mogu to svima da kažu, i to je jednostavno to”, kaže.
Da želi dobre odnose sa glavnim igračima na Istoku i na Zapadu Srbija pokušava da dokaže raspodjelom akcija na obje strane. Sa Rusijom je od 2014. na svojoj teritoriji održala dvije velike vojne vježbe, uz učešće strateških transportera „Iljušin“ i ogromnu medijsku pažnju, dok sa drugom stranom učestalo vježba bez velike pompe.
Samo u 2016. imala je čak 120 aktivnosti sa NATO savezom sa kojim ima potpisan i IPAP sporazum koji podrazumijeva najveći stepen saradnje koji može imati zemlja nečlanica.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
