"Možemo mi negirati Srebrenicu - da je to samo nekih sedam, osam hiljada ljudi, da nije čitav narod - možemo mi negirati da smo terorizirali to Sarajevo gotovo kao Nijemci Lenjingrad - ali tamo je ubijeno deset hiljada ljudi! Hiljadu djece! To je veliki grijeh!"

Ove riječi kazao je Čedomir Jovanović, predsjednik Liberalno-demokratske partije i narodni poslanik u Narodnoj skupštini Srbije u intervjuu datom Novom listu. 

Vodeći antinacionalistički političar, kako mu mediji često tepaju, govorio je, između ostalog, o velikosrpskoj ideologiji, Dobrici Ćosiću, ubistvu Zorana Đinđića, a posebno je bio zanimljiv dio o BiH, koji vam prenosimo. Kompletan intervju sa Jovanovićem možete pročitati na ovom linku.

Novi list: U cijeloj priči o Kosovu, Bosna se ni ne spominje.

Jovanović: Ne, zato što se podrazumijeva da tamo priča nije gotova. Zašto da pričamo o Bosni, kad bismo morali reći koje su nam namjere? Srpski nacionalizam nije digao ruke od Bosne, on ovo smatra prelaznom fazom. Bosnu je dosad sačuvala ne samo ta politička žilavost, nego i neka vrsta kaprica Zapada koji nam ne da da uradimo ono što smo zamislili: da odvalimo dio Bosne, i da ga pripojimo Srbiji. Ne razmišljajući pritom što će se u toj situaciji dogoditi sa samom Srbijom! Jer, ako se dijeli Bosna, dijeli se Makedonija, zašto ne i Vojvodina, zašto ne Crna Gora gdje su Albanci… U što se pretvara cijela regija? Čak i ako se ništa ne dogodi, sama činjenica da je to u fokusu naše politike dramatično nas odvlači od pravih prioriteta.

Novi list: Baš tome svjedočimo zadnjih dvadeset godina.

Jovanović: I još nešto: Bosna je veliki srpski grijeh.

Novi list: U kom pogledu?

Jovanović: Zločina. Dejtonski temelji Bosne su prihvaćanje zločina kao političkog alata. Religiozan nisam, daleko od toga, ali kad u svom temelju imate nešto tako nesretno, to ne može biti dobro. Možemo mi negirati Srebrenicu – da je to samo nekih sedam, osam hiljada ljudi, da nije čitav narod – možemo mi negirati da smo terorizirali to Sarajevo gotovo kao Nijemci Lenjingrad – ali tamo je ubijeno deset hiljada ljudi! Hiljadu djece! To je veliki grijeh! Kad je Lordan Zafranović napravio ‘Okupaciju’, bio je to šok za jedan dio društva, ne zato što je to podržavao, nego zato što je vidio konkretizaciju zla koje se s njim identificira. To je stid, to je sramota. To danas ne vidite. Dodik…

Mi smo mu 2005. radili kampanju. Bio je nada ne za Srbe – bio je nada i za Bošnjake! Suvremen, moderan, političar koji govori o ekonomiji, koji nema hipoteke rata, jedan jedini opozicioni poslanik u Karadžićevoj skupštini, čovjek koji je u svom automobilu u gepeku prevozio Bošnjake da im sačuva život, netko tko je rekao da je Srebrenica genocid, koji je smijenio SDS… U međuvremenu postao jednako lud, i još više lud, nego svi prije njega, jer su oni bar mogli reći da su to što su činili, činili u nekom ratu. A on, sam od sebe! Ima glavobolju, pa odlepi! Slavi dan Republike Srpske tako što postroji srpsku gardu ispred Banskog dvora u Banja Luci, a onda oni pjevaju ‘Pukni, zoro!’, toliko neuki da misle da je to stara srpska pjesma, a napisao je Manjifiko kad sam sjedio s njim u atomskom skloništu Tivoli parka u Ljubljani 2011. godine, u društvu njegovog oca, jednog od onih neupisanih oficira JNA, koji se nije htio prijaviti kada su Slovenci to tražili.

A drugi prijatelj ima autorska prava na tu pjesmu, pa tuži organizatora tog skupa, i sada čeka pare. No od svega toga, tragedija je u tome što oni ne shvaćaju što su napravili od naroda koji je svojom stradanjem inspirirao Ivana Gorana Kovačića ili Skendera Kulenovića. Od tog su naroda sada napravili pobješnjeli zbjeg koji, tragajući za identitetom, toliko malo o sebi zna, da se hvata za jednu kafansku pjesmu tražeći tu neku slavu i snagu u događajima od prije sto godina. To se meni čini kao problem. A za Thompsona me baš briga – o njemu trebate razmišljati sami.