Slobodan Praljak, rođen 1945. godine u Čapljini, prije rata je završio tri fakulteta, bio je jedan od osnivača HDZ-a, 1991. kao dobrovoljac uključuje se u odbranu Sunje, a 1993. imenovan je zapovjednikom HVO-a.
Praljak je u svojoj biografiji naveo da je na Sveučilištu u Zagrebu diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu, na Filozofskom fakultetu filozofiju i sociologiju te režiju na Akademiji za kazalište i film.
Radio je kao voditelj laboratorija za elektroniku u Tehničkoj školi “Nikola Tesla” u Zagrebu, te na višoj školi predavao “Osnove elektrotehnike“, “Teorijsku elektrotehniku“ i “Teoriju automatske regulacije”. Od 1973. godine postao je “slobodni umjetnik” te nastavio živjeti od honorara i režirati u kazalištima u Hrvatskoj i BiH.
Praljak navodi i da je u užoj grupi ljudi sudjelovao u osnivanju HDZ-a i postao glavnim tajnikom Hrvatske demokratske stranke. U proljeće 1991. napustio je politički angažman te kao dragovoljac odlazi u Sunju pokraj Siska, a u septembru 1991. imenovan je zapovjednikom odbrane Sunje.
U novembru 1991. dobio je čin pukovnika HV-a, a 1992. promovisan je u brigadira HV-a i postaje pomoćnik ministra obrane RH za informativno-psihološku djelatnost. Od aprilu 1992. dragovoljno odlazi u Hercegovinu i obavlja dužnost zapovjednika Operativne zone Jugoistočna Hercegovina – Čapljina – Mostar – Jablanica – Konjic. Praljak je naveo i da je 27. 10. 1992. imenovan u VONS (Vijeće obrane i nacionalne sigurnosti) RH te da 1.juna 1993. traži razrješenje iz HV-a radi odlaska u BiH. Nakon što je razriješen dužnosti u HV-u, 24. jula 1993. imenovan je zapovjednikom HVO-a.
U novembru 1993. predao je dužnost zapovjednika HVO-a i vraća se u HV, gdje je kasnije obavlja razne dužnosti, pa i onu šef vojnog kabineta Predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana. Kao dobrovoljac učestvovao je u “Oluji” na pravcu Hrvatska Kostajnica – Dvor na Uni.
Penzionisan je, na lični zahtjev, 1. decembra 1995. godine, a poslije penzionisanja radio je kao direktor, zatim kao predsjednik Nadzornog odbora u tvornici „Chromos boje i lakovi“, sarađivao s tvrtkom „Sigma“ iz Amsterdama (proizvodnja boja za brodove).
Praljak je prvostepenskom presudom Haškog suda osuđen na 20 godina zatvora, a teretilo ga se za zločine počinjene 1993. godine u BiH.
Suđenje je počelo 2006., nakon što su se svi optuženici (Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić) sami predali sudu u Haagu. Prvostepenska presuda donesena je 2013. godine, a Žalbeno vijeće ICTY-ija u srijedu je u Haagu potvrdilo Praljkovu prvostepensku kaznu od 20 godina zatvora.
Nakon toga on im je rekao “General Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom odbacujem vašu presudu” i popio sadržaj iz bočice od kojeg je kasnije u bolnici preminuo.
