Još jedna srbijansko-ruska vojna vježba dobro je došla režimskim medijima, naročito tabloidima, da zagrme jače nego slavno rusko naoružanje, sistem S-400: "Mnogo smo jaki: Srpski oficiri obučeni za S-400”, "Ruski šamar Zapadu: Panika u NATO zbog S-400 u Srbiji!”, "Vojna vježba ‘Slovensko bratstvo' digla uzbunu na Zapadu”, piše DW.

Dakle, po ko zna koji put se u javnosti stvarao utisak o dominantnoj vojnoj saradnji sa Rusijom. Činjenice, međutim, govore drugačije: NATO-zemlje daleko više vojno pomažu Srbiji, Vojska Srbije daleko češće učestvuje u partnerstvima i u vojnim vježbama sa NATO-om, a država Srbija ima veliki broj bilateralnih i multilateralnih sporazuma potpisanih sa NATO-om nego sa Rusijom. Zbog toga se – logično – postavlja pitanje šta je poenta takve “bezbjednosne politike” Srbije?

Činjenice o donacijama

Ovogodišnje istraživanje Instituta za evropske poslove pokazalo je da je, recimo, u 2018. godini Srbija ubjedljivo najviše vojnih donacija primila od SAD-a, blizu 2,375 miliona eura od ukupnih nešto više dva i po miliona eura. Rusija je među pet najmanjih donatora. Vojska Srbije je između 2012. i 2018. učestvovala u jedanaest međunarodnih vojnih vježbi sa NATO, kao i u 98 vojnih vježbi sa državama članicama, pokazalo je isto istraživanje. Uprkos ovim egzaktnim brojkama, čak 84 posto ispitanika se protivi ulasku Srbije u NATO.

Nikola Lunić, izvršni direktor Savjeta za strateške politike, za Deutsche Welle kaže da je jedina prava vojna donacija Ruske Federacije bila u vidu deset oklopnih borbenih vozila, čija je vrijednost blizu 150.000 dolara, dok je, recimo, samo donacija SAD u vidu 40 vozila „Hummer” bila vrijedna 7,5 miliona dolara.

„A kada pitate nekog običnog čovjeka, svi su čuli za rusku donaciju, a potpuno su neinformisani za ‘hummere’. Mi od Ruske Federacije dobijamo zastarjela vozila koja izbacuju iz upotrebe i umjesto da ih tope i sastavljaju, oni ih daju kao donaciju nekoj trećoj zemlji. Potrebna nam je edukacija stanovišta u bezbjednosnom smislu, a posebno mladih”, kaže Lunić.

“Šizofrena situacija”

General avijacije u penziji Sreto Malinović za DW ocjenjuje da srbijanski politički vrh proizvodi „šizofrenu” situaciju. „Daje se lijevi žmigavac, a skreće se desno. To su predizborni politikantski potezi ili se ja bar iskreno nadam da je tako. Jer, pregovori sa EU, a potom i članstvo podrazumijevaju i jedinstven bezbjednosni okvir. Oni navodno vode prozapadnu politiku, a s druge strane prave rusofilsko javno mnjenje. Jedno se govori, drugo se radi, treće se misli”, navodi Malinović.

On se pita ko je platio da se ruski sistem S-400 doveze u Srbiju na vojnu vježbu na kojoj je praktično služio kao maketa, jer svakako nije mogao biti upotrijebljen. „To su sve stvari koje koštaju i koje država plaća, a djeca nam se liječe SMS-om”, upozorava Malinović.

Sličnu stvar primjećuje Nikola Lunić koji navodi da nigdje u Srbiji nema poligona za takve vježbe protivvazdušne odbrane, već Vojska Srbije po potrebi odlazi u Bugarsku da bi ispaljivala rakete. “A oni nam dovode S-400 u Srbiju! To je očigledno politička promocija i ulazak u predizbornu kampanju, kako bi vatrenim nacionalistima dali dodatno gorivo u svojim teorijama izabranog naroda i izabrane države”, kaže Lunić.

Izvršni direktor Atlantskog saveta Vlade Radulović za DW kaže da, bez obzira što se u posljednje vrijeme osjeća izvjesna stagnacija u saradnji Srbije sa NATO-om, ostaje činjenica da je ta saradnja i dalje znatno intenzivnija negoli sa Ruskom Federacijom.

“Ipak, uporno se kroz propagandu stvara percepcija da sarađujemo najviše sa Rusijom. Ključni momenat za stvaranje takvog utiska u javnosti bila je priča o poklonu aviona MiG 29 koje ćemo mi kasnije lijepo platiti, zvanično 185 miliona, iako za sada još uvijek ne znamo kakav će biti stepen modernizacije tih aviona”, navodi Radulović i dodaje da s druge strane stoji činjenica da je Srbija od NATO-a primila na desetine miliona dolara različitih vrsta donacija i pomoći.

Populistički poeni

A kada političari u javnosti namjerno stvaraju lažan utisak, onda je sigurno da to rade zarad sticanja jeftinih populističkih poena kod potencijalnih birača.

Nikola Lunić upozorava da na taj način nanose ogromnu štetu, i to ne samo Srbiji nego cijelom regionu. “Čak i Nikita Bondarev (sa ruskog Instituta za strateške studije) eksplicitno navodi, govoreći o ruskoj percepciji i ruskoj ‘mekoj moći’, da Rusija posmatra naše regionalne lidere u kontekstu ruskih interesa. Ali, Srbi nisu naučili da razdvajaju emocije od interesa. Pa tako (ministar odbrane) Vulin određuje nacionalne vrijednosti i nacionalne ciljeve. On je rekao da NATO predstavlja saradnju i interes, a ODKB (vojni savez predvođen Rusijom, op. ur.) emotivno opredjeljenje. To su velike prepreke za normalizaciju odnosa u regionu i za sporazum sa Kosovom”, upozorava Lunić.

Uzroci svađe sa susjedima

Takvo igranje sa bezbjednosnim pitanjima, međutim, može da bude i opasno. „Spram svoje pozicije, spram svoje uloge koja je u globalnim kretanjima toliko minimalna da nas niko ne primjećuje, mi udaranjem u bubanj možemo da izazovemo nešto što bi nas vratilo još 50 godina unazad. A pričamo o tome da smo faktor stabilnosti u regionu. Kakav smo mi faktor stabilnosti kada smo izvoznici retorike nestabilnosti koja konfrontira, koja nas svađa sa susjedima”, upozorava Sreto Malinović.

Iako se ne samo ova aktuelna garnitura vladajućih političara upinje da naglasi da je Srbija vojno neutralna zemlja, Vlade Radulović podsjeća da vojna neutralnost nije definisana u Ustavu Srbije, već jedino u skupštinskoj deklaraciji iz 2007. godine. S druge strane, navodi naš sagovornik, Srbija vojno sarađuje i sa Rusijom, i sa Kinom, i sa Bjelorusijom, i sa NATO-om.

“Problematičan je dio oko kupovine naoružanja iz Ruske Federacije. Otvoreno nam je rečeno da ćemo se naći pod udarom sankcija SAD-a ukoliko uđemo u ozbiljnije transakcije sa Rusijom”, upozorava Radulović i podsjeća da Srbija nije uvela sankcije Rusiji, iako je to bila politika EU, niti je stala uz EU u “slučaju Skripalj”. “Tako pokazujemo da je naš spoljnopolitički cilj vrlo upitan, jer ako ne slijedite taj cilj vrlo je upitno da li će se on realizovati. Mi često ne ispunjavamo usklađivanje zajedničke bezbjednosne i odbrambene politike sa EU”, navodi Radulović.

Nikola Lunić kaže da se nada da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić razumije bezbjednosnu situaciju u regionu, jer je svojevremeno rekao da bi integracija Srbije u NATO-strukture riješila 90 posto naših problema. „I to je jedina istina i vjerujem da on to razumije. Iskreno se nadam da će u narednom periodu razumjeti interes Srbije i regiona. Moramo sarađivati sa svim susjedima, da se i sa Kosovom gledamo kao partneri. Sve je to u zajedničkom interesu regiona”, kaže Lunić i izražava nadu da će se bezbjednosni kurs Srbije promijeniti nakon predstojećih izbora.

Opasnost je druge vrste

Svi naši sagovornici saglasni su sa konstatacijom da propagandni tabloidni rafali suštinski služe zato da bi se prikrila činjenica da vlast ignoriše bezbjednosne potrebe običnog čovjeka.

„Prema svim anketama koje se sprovode u Srbiji, građani kao osnovne bezbjednosne prijetnje percipiraju korupciju, loše političare i lošu vlast. Niko to ne uvažava, već upravo suprotno, nameću ljudima potrebu da se virtuelno naoružavamo i forsiraju tabloidnu trku u naoružanju u cijelom regionu”,navodi Nikola Lunić.

„Od jačanja vojnih kapaciteta se pravi cirkus i predstava da je NATO stavio prst na čelo jer mi do te mjere jačamo. A ja se pitam ko će se pojaviti da građanima ove zemlje kaže da oni treba da stave prst na čelo”, zaključuje Sreto Malinović.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad