U posljednja dva mjeseca kroz Srbiju je prošlo više desetina hiljada migranata i niko od njih ne planira ovdje da ostane. Svima je cilj neka od zemalja Evropske unije. Kažu da ne biraju sredstvo, i da ih ni ograda, ali ni vojska neće zaustaviti u potrazi za boljim uslovima za život.
Policajci iz reda izdvajaju porodice sa djecom, trudnice, stare i oni ulaze prvi. Ostali čekaju.
“Ovdje smo dva dana, ima ljudi koji čekaju i četiri. Možete da vidite, policajci nas ne primjećuju. Nema vode, mjesta za spavanje – ničega”.
Stalno pristižu nove grupe ljudi i red se povećava. Kroz kamp dnevno prođe oko hiljadu ljudi, izdaju dokumenta za oko sedam stotina njih, ali je migranata sve više, i najavljuje se novi, još veći talas.
U kampu nema mjesta za sve. Dok traje procedura za dobijanje dokumenata ima hladovine, vode, hrane i ljekara. Crveni Krst, iako je planirano oko 400, dijeli više od 700 obroka.
U posljednja dva mjeseca desetine hiljada migranata prošlo je kroz Srbiju. Srbija nije najteži dio puta, ali jeste dio na kome su najnestrpljiviji, jer je sljedeća stanica Evropska unija od koje ih dijeli samo jedna granica – Mađarska.
“Idem u Evropu i idem u Evropu. Zid vas neće zaustaviti? Ne, neće”.
“Mi ulazimo! Ne zanima nas i da stave vojsku. Prošli smo mnogo zemalja. Veoma smo umorni, gladni, sve… I da stave vojsku, tenkove, brodove, helikoptere, mi ulazimo. Ne zanima nas i da poginemo”.
“Nemamo izbora. Moramo da pokušamo”.
“Samo je jedan život, moramo da pokušamo”.
Mogućnost da žive, kažu, vide samo u zapadnoj Evropi. Da se vrate nazad, ne pomišljaju, pa bi Srbija, ako se oteža prelazak Mađarske granice, mogla da se suoči sa još većim, za sada, nerješivim problemom.
Novinarka N1 Gordana Bjeletić razgovarala je s migrantima u Preševu.
