Cingel: Slovačka plaća cijenu zbog nepriznavanja Kosova

Premijer Slovačke Eduard Heger (Shutterstock)

Slovačka plaća veliku diplomatsku cijenu zbog nepriznavanja Kosova, kaže za Radio Slobodna Evropa Jan Cingel, izvršni direktor nevladine organizacije za Strateške analize u Bratislavi.

“Ona je izložena pritisku EU i SAD-a. Mada ima podršku Grčke, Španije i Rumunije, to ipak ima visoku cijenu za Slovačku kad god je pitanje Kosova na dnevnom redu u međunarodnim forumima”, ističe Cingel.

S druge strane, postavlja se pitanje šta Slovačka zauzvrat dobija.

“Tačno je da stižu pohvale i zahvalnost Srbije, ali to se nije materijalizovalo dubljim ekonomskim odnosima između njih”, kaže ekspert iz Bratislave dodajući da Mađarska ima mnogo bliskije odnose sa Srbijom nego Slovačka, iako su vlasti u Budimpešti priznale Kosovo, a u Bratislavi nisu.

“Slovačka time, također, čini sebi medveđu uslugu jer se njena pozicija, kada je riječ o Kosovu, poklapa sa ruskom i kineskom. Istovremeno, na taj način daje blanko ček aktuelnim vlastima u Srbiji čija moć počiva na sporu oko Kosova i odlaganju rješenja tog pitanja”, smatra Cingel.

On je jedan od autora izveštaja Škole naprednih međunarodnih studija vašingtonskog Univerziteta Džons Hopkins i Vilson centar u kome se sugeriše da bi pristanak Grčke, Španije, Rumunije i Slovačke – koje ne priznaju Kosovo – da ono postane članica NATO partnerstva za mir dovelo do transformacije dijaloga između Beograda i Prištine i smanjilo uticaj Rusije i Kine na Balkanu.

RSE: Postavlja se pitanje da li ima nagovještaja da će pomenute zemlje poslije 14 godina od proglašenja nezavisnosti Kosova promijeniti svoj stav i šta bi moglo na to da ih podstakne. Također, ako se to desi – tačnije ako Kosovo bude na putu članstva u Sjevernoatlantsku alijansu, ali zbog veta Rusije i Kine i dalje izvan Ujedinjenih nacija – na koji način bi to promijenilo političku dinamiku na Balkanu?

Cingel: Dijalog Beograda i Prištine je trenutno u blokadi, to je prva dobro poznata činjenica. Drugo, uspostavljen je status kvo sa nejednakim i neizbalansiranim odnosima, što ide u prilog Beogradu. To znači da je onemogućen ulazak Kosova u Ujedinjene nacije i većinu međunarodnih organizacija, jer ga veliki broj zemalja još ne priznaje. Istovremeno, Srbija vodi kampanju u nastojanju da ubjedi države koje su to učinile da povuku akt o priznanju.

Dakle, takva situacija srednjoročno i dugoročno ide u prilog Beogradu. Mi smatramo da bi pružanje bezbjednosnih garancija Kosovu – u najmanju ruku ponudom ulaska u NATO-ov program Partnerstvo za mir u kome učestvuje čak i Srbija – uravnotežilo njegovu poziciju u pregovorima sa Beogradom.

Naravno, za Kosovo bi bilo podesnije punopravno članstvo u Sjevernoatlantskoj alijansi jer bi to ojačalo bezbjednosne garancije, koje sada nema. Svakako, na njegovoj teritoriji su razmještene trupe KFOR-a, a i mala je vjerovatnoća da će izbiti sveopšti sukob. Međutim, članstvo u Sjevernoatlatnskoj alijansi bi osnažilo poziciju Kosova i učinilo njegove odnose sa Srbijom ravnopravnijim.

Istovremeno, Kosovo bi moralo da se obaveže da neće težiti bilo kakvoj uniji sa Albanijom, što bi vodilo uspostavi velike Albanije i otvorilo mnogo Pandorinih kutija na Zapadnom Balkanu. U prošlosti su postojale ideje o podjeli Kosova, promjeni granica, koje su katastrofalne po cijelu regije i od njih treba definitivno odustati.

Opširnije na portalu RSE.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad