Kanal od Dunava do Egejskog mora: Šta je ostalo od kineskog plana za Balkan

Ideja je jednostavna na karti, a skupa na terenu: brodovi bi s Dunava ušli u Veliku Moravu, Južnom Moravom stigli do juga Srbije, prešli razvođe u Sjevernu Makedoniju i Vardarom se spustili do Soluna. Radio Slobodna Evropa još je 2013. pisao da bi takav plovni put od sjevera Evrope do Sredozemlja bio oko 1.200 kilometara kraći od današnjeg puta preko Crnog mora.

Prema istom tekstu, ideja je stara oko 13 vijekova i veže se za doba Karla Velikog. Krajem 19. stoljeća kanal je planiran i kao način da se zaobiđe osmanska kontrola ulaza u Crno more, a podržavala ga je Njemačka. U Jugoslaviji je projekat rađen 1961., a prerađen 1973. godine, za brodove nosivosti do 1.350 tona i početni promet od 10 miliona tona tereta godišnje.

Kako se u priču uključila kineska firma

Najkonkretniji korak napravljen je u januaru 2013. Tadašnji srbijanski ministar prirodnih resursa, rudarstva i prostornog planiranja Milan Bačević i generalni direktor kineske kompanije China Gezhouba Group Corporation Chen Xiaohua potpisali su protokol o izradi studije izvodljivosti za plovni kanal na Moravi, objavila je Vlada Srbije. U istoj objavi stoji da o finansiranju izgradnje nije bilo riječi.

Dva mjeseca kasnije Bačević je, prema saopćenju Vlade, rekao da Srbija za studiju neće platiti ništa. U junu 2013. kineski tim je, i čamcima, mjerio dubinu, obale i vodostaj Velike Morave od ušća u Dunav do mosta Ljubičevo kod Požarevca, pisao je beogradski Danas.

Studija koja je bila povjerljiva

Kineski izvještaj, nazvan „Moravska dolina – sveukupni planski izvještaj“, završen je u septembru 2013. Ministarstvo ga je držalo povjerljivim, a objavilo ga je tek pred kraj mandata, po nalogu tadašnjeg povjerenika za informacije od javnog značaja Rodoljuba Šabića, navodi nedjeljnik Vreme. Ministarstvo je, prema istom izvoru, kažnjeno sa 20.000 dinara jer studiju nije htjelo dati onima koji su je tražili.

Studija projekat naziva izvodljivim i isplativim, a kao prioritet vidi Veliku Moravu i niz brana na njoj. Planirane hidroelektrane imale bi 360,1 megavat instalisane snage i godišnju proizvodnju od 1.427,8 gigavat-sati.

Brod manje šteti od kamiona, ali gradnja je skupa

U kineskoj studiji navedeni su i takozvani vanjski troškovi prevoza, odnosno šteta po okolinu, zdravlje i infrastrukturu na hiljadu tona tereta po kilometru: 24,12 eura za drumski, 12,35 eura za željeznički i pet eura za riječni prevoz. Po našem računu, isti teret kamionom tako „košta“ gotovo pet puta više nego brodom.

Problem je cijena gradnje. Radio Slobodna Evropa 2013. je naveo procjenu od 17 milijardi dolara, a njemačka agencija DPA krajem 2017. procjenu od 17 milijardi eura, za dionicu od oko 480 kilometara, od ušća Morave do delte Vardara, i šest godina gradnje. Preračunato po fiksnom kursu, 17 milijardi eura je oko 33,25 milijardi konvertibilnih maraka.

Glavni urednik nedjeljnika NIN Milan Ćulibrk rekao je za N1 Srbija 2017. da bi kanal od 14 do 17 milijardi eura Srbiju odveo u bankrot. Profesor Građevinskog fakulteta u Beogradu Jovan Despotović upozorio je da na toj trasi ima vrlo malo vode, pa bi trebao niz brana i akumulacija, što bi bilo veoma skupo. Kinesku podršku projektu tada je spominjao bivši predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, ali je kineska ambasada nije potvrdila.

Šta su rekli u Atini i Solunu

Grčki premijer Alexis Tsipras 2017. je rekao da bi kanal mogao „promijeniti geografiju Balkana“, a tadašnji gradonačelnik Soluna Giannis Boutaris kanal je nazvao snom, prenio je SeeNews pozivajući se na DPA. Kao glavna prepreka navodi se izostanak međudržavnog sporazuma Srbije, Sjeverne Makedonije i Grčke.

Javno nije objavljeno da je takav sporazum potpisan, niti da su radovi na kanalu počeli, iako su optimisti 2013. najavljivali da bi kanal mogao biti završen za osam godina. Velika Morava zbog lošeg održavanja odavno nije plovna, pisao je N1 Srbija još 2017, pa se plan Beograd–Solun zasad uglavnom pojavljuje u izjavama političara i stručnim radovima. Srbija u međuvremenu gradi Moravski koridor, autoput koji nosi slično ime, ali s plovnim kanalom nema veze.