Diskriminatornoj izjavi gradonačelnika Beograda Aleksandra Šapića prethodio je incident, u kome je u romskom naselju ispod Pančevačkog mosta kamion JKP Vodovod i kanalizacija usmrtio jednoipogodišnje dijete. Pričali smo sa roditeljima stradale djevojčice.

Porodica Kurteši. Do prije nekoliko dana Danijela i Seržo bili su roditelji sedmoro djece. Danas pored njih stoji samo šestoro. U tragičnoj nesreći izgubili su jednoipogodišnju kćerku Valentinu.

Jedan od kamiona, koji svakodnevno prolaze naseljem, usmrtio je djevojčicu.

„Ovo je katastrofa. Ako pustimo dijete napolje ili će kamion da prođe pa moramo da razmišljamo o svojoj djeci da li će neko da ih ubije. Ne može moju kćerku niko sada da digne, ali borit ću se za kćerkinu pravdu“, kaže majka stradale djevojčice Danijela Kurteši.

Tvrdi i da je razlog za nesreću nepažnja vozača.

„On je bio na telefonu. Umjesto da gleda ispred šta ima, kad drži volan u rukama, mora da zna da gleda i lijevo i desno i naprijed i nazad. Oni kad voze ne gledaju ispred sebe, tako su i pse ubili i sve živo. Ovo što se sad desilo ja ne mogu da dođem sebi što sam kao majka vidjela to“, priča Danijela Kurteši.

Opasnost je tu svakog dana, a ovakve nesreće već su se događale, zbog toga djecu ne puštaju nigdje van naselja. Tako nijedno od šestoro djece porodice Kurteši ne ide u školu.

„Ja stvarno ne želim nikome, ali desit će se opet, opet će da prolaze kamioni, opet će da bude ovo“, navodi otac stradale djevojčice Seržo Kurteši.

„Od one ulice krenu automobili, kamioni, ne možeš decu tako da puštaš u školu“, kaže Danijela.

Za sebe i svoju prodicu Seržo nema mnogo želja. Samo dvije. Da pravda bude zadovoljena i da njegova porodica dobije šansu za bolji život.

„Prvo bih želio da se kazni ovaj vozač što je zgazio moje dijete, poslije toga da dobijem neki stan da živim u dobrim uslovima, da ne budem više ovdje, jer ako non stop ide, sljedeće dijete će sigurno da bude. Ovako ću negdje da budem drugačiji, moja djeca će u školu da idu“, kaže Seržo.

„Ja bih željela kao majka da ova djeca što su mi ostala da se školuju, da dobijemo novi smještaj da živimo i da imamo normalan život i taj čovjek da se kazni. Drugu želju nemam“, dodaje Danijela.

Žele i da kamioni kroz njihovo naselje više ne prolaze, jer jedino tako mogu da sačuvaju bezbjednost djece koja u kvartu žive.

Nepravda je i to što bi neki drugi na njihovom mjestu dobili saosjećanje i razumijevanje za bol i tugu kroz koju prolaze. Umjesto toga, porodica Kurteši suočila se sa diskrimanacijom i osudom.

Za njenu bol razumijevanja nije bilo, a u ovoj tragediji žrtva je postala meta. Meta društva, države i svih onih koji opravdanje za svoju odgovornost traže u diskriminaciji.

A od države i društva ne traže mnogo, već samo ono što se za mnoge podrazumijeva – normalnost života.

Naselje ispod Pančevačkog mosta samo je jedno od 165 nehigijenskih naselja koja postoje u Beogradu prema posljednjoj evidenciji. U njima živi blizu trideset hiljada ljudi, a samo u ovom između 300 i 350 porodica čeka bolje dane, ali i bolje uslove života, nadajući se da će ih neko, nakon ove tragedije, konačno čuti.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad