Svi odgovori su pogrešni, a opozicija na kraju uvijek ispadne „izdajnička“. Sagovornici DW kažu da propagandna mašina srbijanskih vlasti forsira tri pitanja kako bi satanizovala tamošnju opoziciju.

Srbijanske vlasti i njeni saradnici mjesecima pred opoziciju i kritičare režima postavljaju svojevrsni „test patriotizma“. Taj test se sastoji od tri pitanja: Da li je u Srebrenici bio genocid?, Da li ste za ulazak Srbije u NATO? i Da li priznajete nezavisnost Kosova?

Svaka medijska prilika, rijetki TV dueli vlasti i opozicije, društvene mreže, režimski tabloidi, skupštinska govornica, koriste se za postavljanje nekog od ovih pitanja opozicionim liderima ili simpatizerima opozicije.

Na prvi pogled ona djeluju kao legitimna pitanja u političkoj borbi, ali ako se ima u vidu činjenica da je bilo koji odgovor opozicije „pogrešan“, pitanja se ispostavljaju kao trik koji treba da pokaže „manjak patriotizma“ u opoziciji i praktično je isključi iz debate.

Klasične provokacije režima

„Pitanja zapravo služe da opozicione kandidate prikažu kao izdajnike kojima strane ambasade – tu se misli zapadne – daju zadatke“, kaže glavni urednik nedjeljnika „Vreme“ Filip Švarm.

„Pitanje članstva u NATO-u“, nastavlja Švarm za DW, „dodatno dobija na težini jer je Zdravko Ponoš ozbiljan kandidat na predsjedničkim izborima. Protiv njega već dugo traje kampanja da je NATO general. Na taj način se zapravo kaže on je za NATO koji je ubijao nas i našu djecu, a tako se diskvalifikuje politički protivnik.“

Pitanja su ušla u modu tokom jednog duela marketinškog stručnjaka Nebojše Krstića, koji zdušno podržava vlast, i lidera ekoloških protesta Save Manojlovića koji je pokušavao da se izvuče srednjim odgovorima.

Novinar Slobodan Stupar kaže da taj triptih pitanja zvuči kao da ih je smislio predsjednik Aleksandar Vučić u svom kabinetu, i onda proslijedio režimskim medijima.

„Vučić vjerovatno ta pitanja vidi kao neprijatna za opoziciju, gdje bi se svaki pokušaj odgovora predstavio kao šok za javnost, da opozicija priznaje nezavisnost Kosova, ili želi u NATO, ili misli da je u Srebrenici bio genocid. Ali, to je svejedno nizak nivo propagande režima“, napominje Stupar u razgovoru za DW.

Šta je „ispravan“ odgovor?

Šta bi na ova pitanja mogli da odgovore pripadnici vlasti? Unutar SNS-a ima nekoliko glasova koji otvoreno propagiraju članstvo u NATO, pri čemu vojni analitičari napominju da je Srbija u vrijeme naprednjaka ostvarila daleko najveći stepen saradnje sa NATO-om. Srbija je praktično pred vratima članstva i bila bi primljena čim to poželi.

Bilježi se također da su podršku skupštinskoj „Deklaraciji o osudi zločina u Srebrenici” iz 2010. dali i sadašnji visoki državni funkcioneri, članovi i bivše i sadašnje vlasti. U toj deklaraciji se riječ „genocid“ izbjegava, ali se poziva na presude međunarodnih sudova koji su utvrdili genocid. Zato opozicija kaže da je aktuelna vlast mogla, ako joj deklaracija toliko smeta, da je ukine u Skupštini Srbije, u kojoj imaju komotnu većinu.

Kosovsku nezavisnost doduše niko iz vlasti zvanično ne podržava, ali i tu opozicija navodi da je vladajuća koalicija Briselskim sporazumom, ali i kasnijim koracima praktično zacementirala kosovsku nezavisnost.

„Problem je u tome“, ističe Filip Švarm, „što kada bi nešto slično rekao sam Aleksandar Vučić, to bi se već pravdalo nekim višim ciljevima, brigom za budućnost, prosperitet Srbije i slično. To su svakodnevni paradoksi političkog života Srbije.“

Opširnije na DW-u.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad